Tri su pogreške u zapadnjačkoj prehrani najteže jer su – uz naslijeđene manje vrijedne gene – najčešći bitni rizični čimbenici (faktori rizika) najsmrtonosnijih bolesti današnjice, i to srčanožilnih i zloćudnih bolesti. Osim toga, te tri pogreške, izravno ili neizravno, imaju veliku ulogu u nastanku velikog broja drugih bolesti, osobito onih povezanih s debljinom i oslabljenim imunološkim sustavom, kao što su dijabetes neovisan o inzulinu, razne vrste artritisa, ateroskleroza, arterijska hipertenzija, infektivne bolesti.

2. Druga, osobito teška pogreška u prehrani jest unošenje hranom previše masnoća, osobito životinjskog podrijetla, a nedostatno unošenje esencijalne masnoće (tzv. omega-6 i omega-3). Naime, u uobičajenoj prehrani unosi se oko 140 g masnoća (prosječno u Njemačkoj 145 g, u Francuskoj 131 g), i to uglavnom životinjskog podrijetla, dok je tijelu dostatno mnogo manje, oko 40-50 g (=oko 25% od potrebnih kalorija), uz minimalno, ne više od trećine, životinjskog podrijetla. Također se vrlo malo unose esencijalne masnoće (nužne hormonalnom i živčanom sustavu) jer se nedostatno troše morske ribe, orašasti plodovi i nerafinirana biljna ulja. Prekomjerne životinjske masnoće (masti) povećavaju štetni kolesterol, uzrokuju masne nakupine u arterijama i limfnim žilama, uz slabljenje imunološkog sustava (obrambenih snaga), opterećuju i oštećuju jetra, povećavaju arterijski tlak, uzrokuju inzulinsku rezistenciju, rizični su čimbenik ateroskleroze, raka, infarkta srca i drugih kardiovaskularnih bolesti. Prekoračenje ukupnih masnoća pridonosi debljini (jer daju mnogo kalorija, 1 g = 9 kalorija, a bjelančevine i ugljikohidrati po 4 kalorije), uz posljedice navedene za prekomjerne životinjske masti. Također je štetan margarin (sadrži neprirodne, tzv. transmasne kiseline) jer pospješuje taloženje kolesterola u žilama, sklerozu aorte, masnu infiltraciju jetre i srčanu lipoidozu. Prema mnogim istraživanjima, maslinovo je ulje najzdravija masnoća jer ne samo što je lakše probavljivo od drugih masnoća nego je i ljekovito – jer, uz ostalo, upotrijebljeno sirovo, smanjuje ukupni kolesterol i štetni LDL, a povećava korisni, dobri HDL-kolesterol, djeluje protiv insuficijencije (zatajivanja) jetre, žučnih kamenaca, spazmotičkog začepa stolice, dijabetesa, kronične upale žučnog mjehura, povezanog sa žučnim kamencima, srčanih bolesti, hipertenzije, virusnih bolesti, osteoporoze.
3. Treća, vrlo teška pogreška u zapadnjačkoj prehrani jest što se premalo jede povrće i voće, mnogo manje od potrebnih 600-800 g (za povrće oko 500-600 g, a za voće najmanje 200 g), zbog čega organizam ne dobiva dostatno vitamina, minerala i drugih zaštitnih tvari i, što je najvažnije, ne dobiva prijeko potrebne antioksidanse, kojima povrće i voće obiluje, osobito vitamine C, E, beta-karoten, cink i selen. Naime, antioksidansi sprečavaju oksidaciju, tj. teško oštećivanje tjelesnih stanica koje uzrokuju prekobrojni slobodni radikali – nastali zbog hrane koja daje previše kalorija, ili udisanjem cigaretnog dima, ispušnih automobilskih plinova, onečišćenog zraka, ili zbog pretjeranog sunčanja i dr. Razarajućim djelovanjem prekobrojnih slobodnih radikala, ako ih ne spriječe antioksidansi, u velikoj mjeri započinju i razvijaju se opasni procesi iz koji nastaju ateroskleroza, infarkt srca, moždani udar, rak, katarakta i dr. Obilno povrće i voće također osigurava redovitu (i meku) stolicu, što je vrlo važno za probavni sustav i općenito za zdravlje, a sprječava bolesti kao što su hemoroidi, divertikuloza, iritabilno debelo crijevo, varikozne vene, ulcerozni kolitis, rak debelog crijeva… Povrće bi trebalo jesti svaki dan u ovim oblicima: sirove salate (oko 200 g), za ručak i večeru juha od povrća (oko 200 g) i pirjano povrće (oko 200 g).
Druge pogreške koje se čine u uobičajenoj prehrani nemaju, kao tri navedene, tako teških posljedica za zdravlje, ali ipak u manjoj ili većoj mjeri ugrožavaju naše zdravlje. Evo tih pogrešaka:
4. Pogrešno je hranom dobivati premalo ili previše bjelančevina. Premalo bjelančevina oslabljuje sve tjelesne sustave jer svima njima nužno trebaju bjelančevine pa nastaje imunonedostatnost s posljedicom sve češćih, i u težim oblicima infekcijskih i zloćudnih bolesti. Prekomjerna količina bjelančevina, pogotovo ako su životinjskog podrijetla (prije svega meso) povećava stvaranje štetnih i otrovnih otpadnih tvari, rizična je za nastanak i razvoj bolesti jetre i bubrega, oslabljuje obrambene snage, uzrokuje trbušne bolove, pospješuje začep stolice, artritis, giht, divertikulozu, flebitis, varikoze, aterosklerozu, prerano starenje, rak, osobito debelog crijeva i prsiju. Za odgovor na osnovno pitanje što znači ni premalo ni previše bjelančevina postoje različita stajališta, već oko sto godina: za mnoge nutricioniste znači unositi ih hranom u količini od 56 g za muškarce, a 44 g za žene ili, prema drugom raširenom stajalištu, 1 g na svaki kg idealne (po nekima normalne) težine; u prosjeku je to 50-70 g; npr., za ženu visoku 160 cm bit će 54 g BJ (odnosno 60 g ako je mjerilo normalna, a ne idealna težina). Što se tiče optimalnog omjera između životinjskih (od ribe, mesa, mliječnih namirnica, jaja) i biljnih bjelančevina, mišljenja se razlikuju – prema mnogima pola i pola. Umjesto mesa preporučuje se jesti ribu jer sadrži znatno manje masnoća nego meso (uglavnom 1-5%), lakše je probavljiva, a osim toga riba se preporuča kod infarkta srca i drugih srčanožilnih bolesti, reumatoidnog artritisa, migrene, hipertenzije, bubrežnih bolesti, psorijaze. Među raznim vrstama mesa, daje se prednost bijelom mesu od peradi jer sadrži vrlo malo masti, a pureće meso obiluje argininom, aminokiselinom koja stimulira stvaranje dušičnog oksida, korisnog za imunološki sustav (za limfocite i dr.), za srčanožilni sustav (jer je vazodilatator, tj. širi otvor krvnih žila), kao i za središnji živčani sustav, osobito za poboljšavanje pamćenja. Treba izbjegavati suhomesnate proizvode (jer obiluju mastima, kuhinjskom soli, nitratima i drugim konzervansima).

5. Previše se i nepotrebno jede stolni šećer u kolačima, bombonima, kavi, bezalkoholnim pićima i dr. Šećeri su nam nužni (osobito za rad mozga), ali ne u obliku saharoze kakav je stolni šećer. U takvom “kemijskom” šećeru, tj. saharozi, ne samo da nema tijelu nužno potrebnih tvari, kao što su vitamini i minerali, nego takve korisne tvari šećer svojim metabolizmom oduzima tijelu, osobito vitamin C i vitamine B6 i B12, pantotensku kiselinu, minerale kalcij, krom i druge, kao i dragocjene aminokiseline triptofan i metionin. Zato ga i nazivaju bijelim slatkim otrovom.

Prema tome, šećer je vrsta droge. Šećer koji unosimo u tijelo, izravno ili neizravno, pospješuje nastajanje i razvoj acidoze, odnosno kiselosti u krvi, prekomjerne sluzi u crijevima, avitaminoze, dekalcifikacije i s njom povezanog karijesa zubi, povišene razine kolesterola u krvi, umora, loše koncentracije, živčane napetosti, razdražljivosti, potištenosti, prekomjernog znojenja, glavobolje, probavnih tegoba, smetnji u cirkulaciji krvi, dijabetesa, stvaranja bubrežnih kamenaca. Osobito je opasna posljedica prekomjernog šećera oslabljivanje obrambenih snaga, tj. imunološkog sustava, zbog čega postajemo manje otporni ne samo prema infekcijskim (zaraznim) nego i zloćudnim bolestima. Potrebne količine prirodnih šećera treba dobivati trošenjem svježeg, suhog i južnog voća, prirodnih voćnih sokova, meda, orašastih plodova, suncokretovih sjemenki.
6. Previše se u prehrani troši sol (natrijev klorid), i to dnevno 12-20 g umjesto oko 5 g (=2g natrija, jer sol sadrži otprilike 40% natrija, a 60% klora), a premalo kalija. U zapadnjačkoj prehrani natrija ima gotovo uvijek 2-3 puta više nego kalija, umjesto obratno. Prekomjerna sol, odnosno natrij u hrani, pospješuje mnoge bolesti i druge poremećaje kao hipertenziju, srčane bolesti (“Prekomjerna sol opasniji je neprijatelj srca nego kolesterol”, kaže jedan američki kardiolog), bubrežne bolesti, artritis, glavobolju, živčanu napetost, reumatičke otekline, edeme, tj. zadržavanje tekućine u tkivima, epilepsiju, nesanicu, ćelavost i, što je osobito opasno, ugrožavajući je čimbenik u nastajanju raka želuca (veća učestalog tog raka u Japanu pripisuje se njihovoj hrani s previše soli). Valja trošiti nerafiniranu morsku sol, a ne sol iz rudnika soli, ni rafiniranu morsku sol jer, osim natrijeva klorida, nerafinirana morska sol sadrži 30 mineralnih tvari u vrlo malim, ali korisnim količinama, a među njima joda, magnezija, kalcija i kalija.

7. Nedostatno se hranimo sirovom hranom biljnog podrijetla, tj. salatama i voćem, koji obiluju uglavnom prijeko potrebnim enzimima, antioksidansima i ostalim vitaminima i mineralima, klorofilom, beta-karotenom i drugim biljnim pigmentima, biljnim vlaknima, a takve se tvari kuhanjem, prženjem i sl. uništavaju i gube, djelomično ili potpuno. Tko se redovno hrani uglavnom kuhanom hranom, dakle premalo sirovim namirnicama, može imati češće probavne smetnje i bolesti, kao plinove u želucu i crijevima, gastritis, kolitis, začep stolice, hiperaciditet u želucu, leukocitozu (prekomjernu količinu leukocita u krvi), zatim, oslabljuje mu imunološki sustav, povećava se kiselost krvi. Preporučuje se barem polovinu hrane jesti u sirovom stanju, što znači obilato jesti raznovrsnu sirovu salatu, mnogo sirovog voća, voćnih sokova i sokova od povrća, jogurt, svježi kravlji sir.

8. Pogrešno je hraniti se rafiniranim namirnicama, što se najviše odnosi na žitarice. Prema tome, treba izbjegavati bijeli kruh, bijelu tjesteninu, bijelu rižu, kao i jela od takvih namirnica. Naime, rafiniranjem se odstranjuje i gubi najveći dio biljnih vlakana, zatim više od 3 njihovih B vitamina i drugih vitamina, minerala, kao i drugih zaštitnih i korisnih sastojaka. Posljedice sve većeg trošenja rafiniranih namirnica za zdravlje ljudi vrlo su teške, a pomanjkanje biljnih vlakana (prema Burkittu, Trowellu i drugim istraživačima) izravno ili neizravno povezano sa 17 bolesti, a to su: hemoroidi, začep stolice, iritabilno debelo crijevo, divertikuloza, žučni kamenci, klizna hijatalna hernija, ateroskleroza, giht, visoka razina kolesterola i triglicerida, karijes, dijabetes, proširene vene, hipertenzija, debljina, apendicitis, rak debelog crijeva, osteoartritis. Umjesto rafiniranih, treba trošiti integralne namirnice (crni kruh, integralnu tjesteninu i rižu, nerafinirana ulja).
9. Prečesto se hranimo prženim krumpirima, prženim mesom i drugim prženim namirnicama, što nije preporučljivo, odnosno zdravo, ne samo zbog toga što je teško probavljivo (namirnice se okružuju masnoćama koje sprječavaju djelovanje probavnih sokova) nego je štetno i opasno zbog prženja masnoća, čime se stvaraju akrolein, benzopiren i drugi štetni, a i kancerogeni kemijski spojevi, kao i opasni slobodni radikali. Meso pečeno iznad užarenog drvenog ugljena jednako je štetno kao popušiti sto cigareta (prema istraživanjima u USA), zbog toga meso koje se peče na roštilju treba držati sa strane, a ne iznad roštilja, kako bi se izbjeglo kapanje masti na vatru, odakle se isparuju štetni spojevi i slobodni radikali, ulazeći u meso.
10. Hranimo se (zbog ušteda na trudu i vremenu) pretežno, umjesto iznimno, industrijski proizvedenim, gotovim ili polugotovim jelima. Industrijska hrana vrlo je siromašna vitaminima, mineralima, enzimima, klorofilom i drugim biljnim pigmentima, biljnim vlaknima, a obiluje škodljivim tvarima, kao zasićenim i trans-masnoćama, neprirodnim šećerima, koloransima, konzervansima i drugim neprirodnim aditivima, uz previše kuhinjske soli. Industrijska hrana polako, ali sigurno truje tijelo; između ostalog, stalno povećava kiselost u krvi. Tijelo nastoji neutralizirati prekomjernu kiselost pomoću mineralnih soli u svojim tkivima – koje djeluju alkalično (antikiselo) – tako da nastaje tzv. demineralizacija u tijelu; između ostalog, kalcije se oduzima kostima, krv postaje anemična zbog gubitka željeza, zubima se oduzima fosfor, kalcij, magnezij pa nastaje karijes. Demineralizacija je povezana i sa stvaranjem bubrežnih i mokraćnih kamenaca, općom slabosti, osjećajem hladnoće, probavnim poremećajima i dr. (bijele mrlje na noktima otkrivaju demineralizaciju u tijelu). Umjesto industrijskom hranom, trebali bismo se redovito hraniti domaćom hranom, tj. hranom zgotovljenom kod kuće, od prirodnih i svježih namirnica i od obilatog raznovrsnog povrća.
11. Jedemo prebrzo i ne žvačemo dostatno, čime opterećujemo probavne organe i otežavamo probavu, što uzrokuje mučna nadimanja i želučanocrijevne plinove, a dugoročno se oštećuju želudac, crijeva, jetra, gušterača, što može biti povezano i s težim poremećajima i bolestima oštećenih organa. Osobe koje prebrzo jedu i piju ujedno gutaju mnogo zraka, čime se želudac i debelo crijevo pune plinovima, što potiskuje ošit (dijafragmu) i srce, pa nastali simptomi mogu sličiti napadajima angine pektoris (Roemheldov sindrom). U težim slučajevima nadimanja daju se čajevi od komorača ili kumina, a stavljaju se i mlaki oblozi na trbuh.
12. Pogrešno se, ili premalo ili previše, pije voda (ili drugo piće), ili se ne pije u pravo vrijeme, ili se pije ledena voda (osobito štetno). Voda je potrebna našem organizmu otprilike u količini od 2,75 litara na dan. Od toga se oko 350 mililitara stvara u tijelu, oko 1,2 do 1,5 l dobije se juhama i drugim jelima, kao i namirnicama u hrani, a oko 1 l trebalo bi se u tijeku dana popiti vodom, dosta razrijeđenim voćnim sokovima, biljnim čajevima, vodom kojoj se dodaje žličica jabučnog octa ili jogurta. Općenita je preporuka da se tijekom svakog dnevnog obroka popije po jedna čaša vode. Piti previše za vrijeme jela nije preporučljivo jer razrijeđeni probavni sokovi otežavaju i produžuju probavu (pogotovo tko ima smanjenu količinu solne kiseline u želucu, ili ima druge probavne smetnje). Tko je žedan, treba utažiti žeđ najmanje 20 minuta prije jela. Pojedini nutricionisti preporučuju popiti čašu vina (osobito crvenog) za vrijeme ručka, pogotovo ako se jede riba ili meso. Naime, organske kiseline u vinu povećavaju lučenje želučanih gušteračnih i žučnih sokova, olakšavajući tako probavu. Osim toga, crveno vino sadrži flavonoide (grupa biljnih pigmenata u grožđu i drugom voću, agrumima i dr.) koji su jak antioksidans. Francuzi redovito piju manje količine crvenog vina, a mnogi istraživači misle da je to glavni razlog, uz njihovo veće trošenje povrća i voća, što Francuzi, unatoč obilnom trošenju masnih začina i masnih jela, manje obolijevaju od srčanih bolesti nego Amerikanci i pripadnici drugih zapadnih bogatih zemalja (tzv. francuski paradoks).

13. Pogrešno je jesti za večeru teško probavljivu hranu, kao što su masni umaci, suhomesnati proizvodi, meso, suhe mahunarke, masni sirevi, gljive, masna plava riba, prženi krumpir, jaja i druge pržene namirnice, jer takva teška hrana može poremetiti miran san. Za večeru se preporučuje povrće kuhano na pari ili pirjano, pirjane rajčice uz krišku integralnog kruha ili 20-30 g tjestenine, zobenih pahuljica, ječma ili riže, ili jogurt, jabuku (uz žličicu meda), ili 100 g svježeg kravljeg sira uz jabuku i žličicu meda. Večerati bi trebalo najmanje dva sata prije odlaska na spavanje.

14. Štetno je za zdravlje otići na posao bez doručka, koji bi trebao dati potrebne kalorije, hranjive i zaštitne tvari (bjelančevine, ugljikohidrate, vitamine, minerale i dr.) potrebne za jutarnji rad do ručka, kao i za zaštitu od stresnih opterećenja. Osim toga, zbog 8-10 noćnih sati bez unošenja hranjivih tvari u tijelo mogući su, ako se ne doručkuje, poremećaji u razini šećera i inzulina u krvi, s posljedicom hipoglikemije (nedostatak šećera u krvi) koja pogađa mozak, odnosno njegove funkcije, zbog čega može nastati gubitak koncentracije, mentalna konfuzija, mućenje pred očima, nesuvisli govor, grčevi, depresija, razdražljivost. Jedan je od načina kako tijelo suzbija nedostatak šećera u krvi povećano lučenje adrenalina iz nadbubrežnih žlijezda, što može izazvati simptome kao što su glavobolja, znojenje, opća slabost, lupanje srca.
15. Pogrešna je i česta navika da se za vrijeme ručka i večere razgovara o teškim obiteljskim, poslovnim, političkim i drugim problemima, kao i da se istodobno gleda televizija ili sluša radio, što sve može izazvati stresne odgovore (povećano lučenje adrenalina i dr.), a oni gotovo uvijek, manje ili više, negativno djeluju na probavni, živčani, hormonalni i srčanožilni sustav.
Od onečišćenih namirnica, većim dijelom biljnog podrijetla – koje postaju sve veći problem u današnjoj prehrani – možemo se zaštititi ako se hranimo samo namirnicama biološkog podrijetla, tj. uzgajanim uglavnom bez umjetnih gnojiva i bez otrovnih pesticida. Djelomično se možemo ekološki zaštititi ako povrće (koje nije biološkog podrijetla) uronimo u vruću vodu i držimo ga u njoj 1-2 minute, ili barem povrće operemo u vodi s malo prirodnog octa ili limunova soka, a jabukama, kruškama i sličnom voću ogulimo koru.