Tjelesno vježbanje studenata
 
Kretanje olakšava umni napor
 
U zemljama duge sveučilišne tradicije, kao što su Engleska, Francuska, Njemačka, Italija, studiranje je nezamislivo bez aktivnog bavljenja studenata nekim sportom. Primjeri su ponuđenih sportskih studentskih sadržaja i USA, Švedskoj te zemljama visokih materijalnih i inih standarda. U njih je dobrovoljnost pokretač aktivnosti.
 
 
Naša mlada sveučilišta u Rijeci, Osijeku, Splitu, Zadru, a uskoro i u Dubrovniku, nemaju dugo te običaje. To ne možemo reći za naše najstarije i najveće – zagrebačko sveučilište, koje vuče duge korijene.
Studente prve i druge godine, kroz ukupno 120 sati za 4 semestra, aktivira se i obveznom nastavom kolegija Tjelesna i zdravstvena kultura koji gotovo svi smatraju potrebnim, iako su djelomično nezadovljni neizabranim sadržajima. Cilj je adekvatnim kineziološkim aktivnostima zadovoljiti potrebe studenata za kretanjem, kao izrazom zadovoljavanja općih potreba. Na osnovi slobodnog opredjeljenja studenata za pojedine kineziološke aktivnosti, trebalo bi odrediti sadržaje obveznog, osnovnog, A-programa. Iz monostrukturalnih gibanja to mogu biti: atletika, veslanje, klizanje, biciklizam, kajakaštvo i drugo. Od polistrukturalnih kretanja to bi mogli biti košarka, nogomet, rukomet, stolni tenis, tenis, badminton i slično. Ponuda kompleksnih kretanja može biti sastavljena od: hrvanja, karatea, sportske gimnastike, ritmičke gimnastike, ritmičko-sportske gimnastike, plesova i drugih sportskih sadržaja. Nažalost, fragmentiranost sveučilišta i veleučilišta, uz materijalne nemogućnosti, ne dopuštaju ostvarivanje studentskih elektivnih sadržaja. Hrvatska veleučilišta i sveučilišta uglavnom ne mogu ponuditi one sadržaje koje studenti žele jer najčešće nemaju svojih objekata: dvorana, vanjskih terena, bazena s pripadajućim prostorijama. Satnica korištenja sportskih dvorana i plivališta na fakultetima zna biti u koliziji s ostalim predavanjima u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. Raznolika istraživanja želja studenata za tipičnim kretanjima dokazuju velik broj neostvarivih želja, a izuzetno malen broj ostvarivih želja te različitosti njihovih interesa. Studentice traže više aerobika u kombinaciji s fitnessom, zadovoljne su odbojkom, a studenti traže natjecanja u nogometu, košarci, odbojci.
 
 
Izvannastavne aktivnosti
 

U slobodnom vremenu samo se dio studenata po osobnom izboru učestalo bavi fitnessom, aerobikom, izabranim monostrukturalnim, polistrukturalnim i kompleksnim kretnim aktivnostima, od poznatih i uobičajenih do neformalnih, spontanih i neklasificiranih, te izvansustavnih alternativnih, nekomercijalnih kretanja, kao što je npr. rolanje, skate i slično. Uz trčanje, nogomet, košarku, odbojku, vaterpolo, plivanje, tenis, stolni tenis, badminton, tu su i jedrenje, skijanje, ribolov, ronjenje, planinarenje, veslanje, pješačenje, padobranstvo, boćanje i jahanje.
Bitno je uočiti da su sada komercijalizirani ekstremni sportovi prihvaćeni u sasvim malom, gotovo beznačajnom postotku studentica i studenata. Nama je najzanimljiviji, najneaktivniji dio onih akademskih osoba koje imaju tipični radijus kretanja od kućnog kreveta do fakultetske stolice i natrag. Druga je grupacija onih koji su formalno studenti. Njima je smjer kretanja uglavnom izbor hipokinetičkog načina života na relaciji kuća-auto-kafići-kuća. Najteži teret može im biti žlica, čaša, novina ili hodanje po stubištu.
Najviše se troše osobe koje rade uz studij.
U tu skupinu možemo, kao osobe s natprosječnim tjelesnim naporima, svrstati i vrhunske studente-sportaše, kojih je danas
u nas znatno manje nego što je bilo prije domovinskog rata.
Poznato je kako je izuzetno teško uskladiti obveze na fakultetu i u klubu.
 
 
Nekretanje slabi organe
 
U današnjim uvjetima minimalnih tjelesnomotoričkih aktivnosti, sportska rekreacija te sport zauzimaju izuzetno značajno mjesto za te dobne skupine. Smanjeni tjelesni napori i nedovoljno kretanje osiromašuju motoričke funkcije. Pretjerani napori nisu dobri po ukupno zdravlje, već oni napori koji su stručno i znanstveno usmjereni i primjereni točno određenoj osobi, a nikako i nikada cijeloj skupini raznolikih osoba s različitim psihosomatskim statusom. Time se potiče nesklad u razvoju i osobnom zdravlju. Funkcija jača organ, a nekretanje ga slabi. Kretanje je lijek za održavanje i podizanje funkcionalnih sposobnosti organizma. Ako taj, najčešće besplatni lijek ne koristimo svakodnevno umjereno, tada sami sebi pomažemo u smanjivanju funkcionalnih sposobnosti. Time potičemo i poremetnje zdravlja, smanjivanje radnih sposobnosti i studentske i mlađe radne populacije. Tako narušenom biološkom ravnotežom smanjujemo i stupanj adaptacije organizma na svekolike utjecaje. Mišićna aktivnost stvara biološku ravnotežu, pored niza čimbenika.
Podmirivanje individualnih potreba studenata i mlađe radne populacije najčešće je unutar prostora sportske rekreacije u većine, sporta u manjem dijelu, a u najmanjem u vrhunskom sportu. Značajan dio tih dviju skupina nema potrebu za dodatnim kretanjem i ne bavi se baš nikakvim tjelesnim aktivnostima. Studenti I. i II. godine studija moraju vježbati na nastavi kolegija Tjelesna i zdravstena kultura. Kako njihove potrebe za izborom prikladnih sadržaja nisu omogućene, uglavnom nisu zadovoljeni njihovi interesi i motivi, odnosno preferirani kineziološki sadržaji. Većina studenata dolazi na nastavu jer mora, a ne može izabrati željeni sportski sadržaj, koji fakulteti ne mogu ponuditi. Usporedimo li riječke bivše i sadašnje studente, jednostavno možemo uočiti tendenciju minimalno zainteresiranih za bilo koji oblik rada. Prije 10-20 godina studenti bi prihvatili gotovo svaki sadržaj koji im se nudio na nastavi. Tada bi u jednoj prosječnoj skupini bilo 3-5 od nižerazrednih do vrhunskih sportaša. Danas u skupini ili nema sportaša, ili je prosječno jedan nižerazredni, rijetko iz srednjerazrednih klubova. Prije su studenti-sportaši najčešće trenirali nogomet, košarku, odbojku, vaterpolo, rukomet, rjeđe plivanje, jedrenje, a danas su to raznoliki borilački istočnjački sportovi te rjeđe nogomet, košarka, odbojka, jedrenje.
Osnovna težnja kretanja, pa tako i kolegija Tjelesna i zdravstvena kultura, jest izmjena raznolikih karakteristika antropološkog statusa, posebno morfoloških, funkcionalnih i motoričkih sposobnosti, spoznajnih funkcija i karakternih osobina ličnosti koje sudjeluju u motoričkom izražavanju. Dio je općeg obrazovanja i kulture života stjecanje osnova o čuvanju i unapređenju zdravlja osobe i zdravlja okoline.
Natjecanja su manjem postotku studenata izuzetno značajna, i to od unutarfakultetskih, međufakultetskih, sveučilišnih u Hrvatskoj do međunarodnih, sa srodnim fakultetima, prijateljskih sveučilišta, europskih i svjetskih studentskih natjecanja do najkvalitetnijih: ljetne i zimske Univerzijade. Po specifičnim se natjecanjima točno prepoznaju određena sveučilišta. Na riječkom sveučilištu to je mlada Riječka regata Pomorskog fakulteta u mornarskom veslanju. U nas se natjecanja uglavnom izvode povremeno, nesustavno. Iako Zakon o sportu jasno govori kako se na visokim učilištima osnivaju studentske sportske udruge koje uspostavljaju sustav natjecanja unutar jednog sveučilišta ili druge zajednice visokoškolskih ustanova, samim studentima organizacija natjecanja prevelik je teret. Student-predsjednik odbora za sport pri riječkom sveučilištu nije stručna osoba, osposobljena za kvalitetnu organizaciju natjecanja, recimo u nogometu, košarci i odbojci, ali vrijedna su pažnje barem i takva natjecanja. Osnovni je problem nedostatak dvorane, bazena ili vanjskih igrališta koje bi Sveučilište staro 30 godina moralo imati na račun njegovih 11 500 studenata. Zanimljivo je kako liječenje samo jednog studenta narkomana stoji više od godišnjeg održavanja igrališta amaterskog nogometnog kluba na kojemu može tjelesno vježbati više stotina studenata. Promatrajući kroz prizmu preventivnosti aplikativne kineziološke nastave, koja jedina od svih kolegija može neposredno utjecati na studentsko zdravlje, možemo se zapitati: zašto se baš niti jedan sportski objekt u gradu Rijeci nije napravio za tu bitnu populaciju?
 
 
Svi mogu vježbati
 
Za studente oštećenog zdravlja mogu se izraditi, unutar osnovnog B-programa, okvirni programi u dogovoru profesora Tjelesne i zdravstvene kulture i studentova doktora. Najčešće u praksi student i profesor razgovaraju o oštećenju te se može nastaviti s posebno preporučenim vježbama, kojima se ubrzava povratak zdravstvenog statusa. Ako je procjena djelomično ili potpuno osloboditi studenta od nastave, potrebno je drugim načinom, npr. seminarskim radom o samom oštećenju, preporučenim tjelesnim vježbama, načinom života i rada uvesti studenta u dobro poznavanje osobnog utjecaja na sadašnje i buduće zdravlje s oštećenjem. Boravak u prirodi poželjan je uglavnom kod većeg dijela pokretnih osoba.
U bolesti cirkulacijskog sustava preporučuju se razni obici hodanja, vježbe bez opterećenja, uz izbjegavanje statičkih opterećenja. Bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva zahtijevaju posebne vježbe, bez opterećenja ili s njim, neke kineziterapeutske, gimnastičke vježbe, plivanje, vježbanje s opterećenjem ili bez njega u vodi primjerene temperature, preporučene elementarne i sportske igre te, ako je indicirana, vožnja bicikla. Kod bolesti dišnih organa vježbanje je na čistom zraku. Preporučuju se vježbe disanja s opterećenjem ili bez njega, različiti oblici hodanja, dopuštene elementarne i sportske igre, optimalna pješačenja u prirodi, specifična ljetovanja. Kontraindicirano je vježbanje u hladnom, zagušljivom i prašnjavom prostoru. Bolesti žlijezda s unutarnjom sekrecijom, poremećaji metabolizma, prehrane i imuniteta zahtijevaju, uz dozirana opterećenja, sve prirodne oblike kretanja i igara, pješačenje, kineziterapeutske vježbe s nestatičkim naporima, dozirano plivanje i ples te boravak u prirodi. Borilačke vještine i statička opterećenja izbjegavaju se kod bolesti očiju, a preporučaju se hodanje i lagano trčanje, vježbe orijentacije u prostoru i vremenu, specijalne vježbe za jačanje, istezanje i labavljenje mišića, adaptirane igre i ples. Uz glazbu se, kod bolesti probavnih organa vježbaju hodanje, lagano trčanje, specijalne elementarne i sportske igre, za opći razvitak tijela, plivanje i ples. I u bolesti živčanog sustava, ako je moguće, treba vježbati uz adekvatnu glazbu, s pažljivim opterećenjima, prirodne oblike kretanja, posebne elementarne i sportske igre, estetsku gimnastiku i ples. Kod bolesti urogenitalnog sustava kontraindicirani su potresi i vibracije tijela pa se program izvodi u skladu s osobnim stanjem, uz optimalne termalne uvjete. Duševni poremećaji potiču izbjegavanje aktivnosti koje uzrokuju psihičku napetost, strah, agresivnosti i druge oblike neprilagođenog ponašanja. Poželjni su pažljivo odabrani i dozirani prirodni oblici kretanja, elementarne sportske igre, vježbe koordinacije, ravnoteže, brzog reagiranja, orijentacije u prostoru i vremenu, izletništvo, ples i vježbe uz glazbu. Kod bolesti treba izbjegavati plivanje i vježbe u vodi, a odabrati prirodne oblike kretanja, posebne elementarne te sportske igre, vježbe za bolje snalaženje u prostoru, vremenu i općoj međuljudskoj komunikaciji. Kod zaraznih i parazitnih bolesti cjelokupni program realizira se individualno, izbjegavanjem statičkih napora, vježbanja u hladnom, zagušljivom i prašnjavom prostoru, a preporučaju se pješačenje u prirodi, prirodni oblici kretanja, oprezno dozirani, vježbe za pojedine mišićne skupine, bez opterećenja. I kod bolesti kože i potkožnog tkiva te ozljeda treba individualno vježbati prirodne oblike kretanja, uz vježbe za jačanje, istezanje i labavljenje mišića, specijalne elementarne igre, pješačenje, a ako je medicinski indicirano, može se i plivati i vježbati u morskoj vodi. Ozljede zahtijevaju primjenu samo medicinski dopuštenih aktivnosti, odnosno izbjegavanje kontraindikacijskih naprezanja.
 
 
Albin Redžić, prof., Maja Redžić, prof.