Porod u vodi |
| |
OPUŠTENO I BEZ STRAHA |
| |
Porod u vodi jedan je od alternativnih načina rađanja, s ciljem poticanja što
prirodnijeg rađanja. Takav način poznat je odavna među Camash Indijancima na
Kostariki i sastavni je dio njihove kulture. Godine 1963. rađanje u vodi javlja
se u Rusiji, ali kao neformalna djelatnost, izvan sustava zdravstva. U Francuskoj
su 80-ih godina započeli eksperimenti s uporabom vode pri rađanju i 1987. godine
dr. Michael Odent uvodi takav način rađanja u bolničku praksu, a 80-ih godina
praksa se širi i u Americi, Njemačkoj i Engleskoj. |
| |
| |
Konačno, u Hrvatskoj je prvi takav porod obavljen 25. veljače 2003. godine,
u Klinici za ginekologiju i opstetriciju KBC-a u Rijeci kada je, na zadovoljstvo
roditelja i zdravstvenog osoblja, uspješno porođena u vodi prva djevojčica.
Cilj je takvog načina rađanja poticati pozitivan odnos prema rađanju, postići
vrhunski odnos između majke i djeteta te nemedicinskim metodama ublažiti bol
koja se javlja kao posljedica trudova. Nadalje, takav porod omogućava novorođenčetu
nježniji dolazak na svijet, jer se rađa iz vode u vodu pa se zatim iznosi na
zrak, što ublažava stres koji dijete proživljava prilikom promjene temperature
pri dolasku na svijet. Za rodilju koja odabere takav način rađanja porod je
olakšan zbog blagodati tople vode, a relaksacija koja se postiže učinkom tople
vode može biti vrlo pozitivno iskustvo. Smanjenje težine tijela u vodi omogućava
lakšu i dublju relaksaciju. Topla voda ublažava bolove i druge smetnje tijekom
poroda, olakšava pokretanje, budući da tijelo u vodi pluta i lakše je, te djeluje
opuštajuće, što potiče brže napredovanje poroda i skraćuje vrijeme prvog i drugog
porođajnog doba. Rodilja lakše podnosi trudove i ugodnije se osjeća u pauzama
među trudovima, što štedi energiju te će rodilja biti manje umorna i iscrpljena
tijekom poroda. Sloboda pokreta i mijenjanje položaja tijela puno su lakši u
vodi. Boravak u vodi daje osjećaj privatnosti, posebno uz prisutnost osobe bliske
rodilji, i potiče lučenje endogenih tvari koje ublažavaju bol. Prostor u kojem
se odvija porod u vodi mora biti ugodan, smirujući, temperatura zraka 24oC,
bez strujanja, a temperatura vode odgovara tjelesnoj temperaturi od 37oC, odnosno
rodilja može sama podešavati temperaturu vode, ali ne preko 37oC. |
| |
| |
| Tko može rađati u vodi |
| |
| Želja rodilje za rađanjem u vodi prvi je uvjet takvog načina rađanja. Svaka
zdrava trudnica, koja nije izvan trudnoće bolovala, koja nema rizične čimbenike
za trudnoću niti je tijekom trudnoće imala zdravstvenih problema, može rađati
u vodi. Sve trudnice s jednoplodnom trudnoćom u terminu, s plodom u stavu glavicom
i spontano započetim trudovima kandidati su za porod u vodi. Obvezno je prethodno
učiniti pretrage na oboljenja koja se prenose krvlju (HBV, HCV, HIV) te mikrobiološke
pretrage cervikalnog brisa i brisa na klamidiju. Tri do četiri tjedna prije
termina obavi se informativni razgovor i učini se opstetrički pregled kako bi
se utvrdilo da trudnica ispunjava uvjete za rađanje u vodi. Isto tako, preporuka
je da budući roditelji pohađaju tečaj za trudnice kako bi se upoznali s novim
značajkama normalne trudnoće i normalnog tijeka poroda. Važno je znati i koja
su očekivanja budućih roditelja te ih upoznati sa stvarnim mogućnostima. |
| |
| |
| Priprema rodilje |
| |
| Rodilja se odmah nakon dolaska pregleda vanjskom i unutarnjom pretragom. Prisutnost
dobrih porođajnih trudova i nalaz na ušću koje je otvoreno 3-4 cm te rodnički
dio u nestajanju znak su aktivnog poroda. Rodilja se priprema kao i za normalni
porod na krevetu, ali je obvezno klistiranje i tuširanje. Kardiotokografski
se dvadesetak minuta snima srčana akcija fetusa te istovremeno prisutni trudovi.
Prije ulaska u vodu poželjno je da rodilja čim više hoda kako bi se glavica
bolje angažirala u porođajnom kanalu. Nakon spontanog početka poroda trudovima
ili prsnućem plodovih ovoja, uz pojavu trudova te utvrđivanja aktivne faze poroda,
rodilja ulazi u bazen s vodom gdje će provesti prvo i drugo porođajno doba ako
porod uredno napreduje. |
| |
| |
| Prvo i drugo porođajno doba |
| |
Tijekom boravka u vodi obvezno se prate vitalni znaci rodilje, temperature vode
i zraka te telemetrijskom kardiotokografijom vitalnost i kondicija fetusa. Prednost
je takvog načina praćenja fetusa u tome što se rodilja može slobodno kretati
i nije vezana uz uređaj. Dapače, rodilju tijekom boravka u vodi treba poticati
da što češće mijenja položaj i da zauzme onaj koji joj najviše odgovara, što
potiče bolje napredovanje poroda. Pravilno disanje tijekom trudova i relaksacija
tijela koje pluta u vodi preduvjet su normalnog napredovanja poroda. Svakih
1,5 – 2 sata rodilja izlazi iz vode ako nije završeno prvo porođajno doba. Međutim,
vrlo često je jedan boravak u vodi ujedno i jedini jer porod vrlo brzo napreduje.
Otvaranje ušća i spuštanje glavice utvrđuje se unutarnjim pregledom koji se
može obaviti u vodi. Kada je ušće potpuno otvoreno, započinje drugo porođajno
doba, odnosno doba izgona djeteta. Majka tiska voljno, trbušnim mišićima, zajedno
sa snagom vlastitih trudova kako bi ubrzala akt rađanja djeteta. Urez međice
ne radi se kod svake rodilje, ali ako je potreban, može se učiniti u vodi. Primalja
prihvaća novorođenče na isti način kao i na stolu za rađanje, no dijete drži
potpuno pod vodom kako bi se spriječio refleks udisanja dok je još u vodi. Nakon
poroda cijelog tijela, novorođenče se još kratko zadrži pod vodom, a zatim licem
prema površini, vadi iz vode i stavlja majci na grudi. Slijedi presijecanje
pupkovine nakon prestanka pulsacija i prva opskrba novorođenčeta, koja uključuje
i uzimanje mikrobioloških briseva iz vanjskog slušnog hodnika i pazuha. Novorođenčad
rođena u vodi obično slabije i manje plače, a ostanak uz majku pridonosi boljoj
emocionalnoj povezanosti majke i djeteta. Odmah po porodu djeteta ispušta se
voda iz bazena jer slijedi placentno doba.
Treće porođajno doba – placentno doba vodi se izvan vode kako bi se izbjegla
teoretska mogućnost embolije vodom. Nakon poroda posteljice, rodilja izlazi
iz bazena za rađanje, obuče se te potom utopli u krevetu. Ako je potrebno, učini
se kirurška opskrba porođajnih putova. Obvezno se kontroliraju vitalni znaci,
količina krvarenja i involucija uterusa. Svaka rodilja dobije antibiotsku profilaksu.
Da li će rodilja roditi u vodi, ovisi o pravilnom napredovanju poroda te procjeni
primalje, odnosno opstetričara u slučajevima određenih nepravilnosti utvrđenih
kod rodilje ili fetusa. |
| |
| |
| Prednost rađanja u vodi |
| |
Zadovoljstvo žene prva je prednost rađanja u vodi, budući da pridonosi razvoju
pozitivnog odnosa prema rađanju uopće. Rodilja sama donosi odluku o načinu na
koji će rađati, što joj daje sigurnost i samopouzdanje. Bol je u vodi smanjena
i do 50% budući da se djelovanjem tople vode pojačano luče endogene tvari koje
smanjuju bol ("natural pain killers"). Smanjena je potreba za medicinskim
metodama obezboljenja u porodu, što za ustanovu ima pozitivan ekonomski učinak.
Rodilja u vodi lakše diše i lakše postiže relaksaciju. Rjeđe je potrebno učiniti
urez međice, jer je međica u vodi smekšana i podatna, a ujedno su i rjeđi razdori
međice. Bolja je oksigenacija fetusa, više su vrijednosti pH u krvi pupkovine.
Apgar ocjena novorođenčeta u 1. i 5. minuti značajno je viša.
Rađanje u vodi pokušaj je i doprinos humanizaciji odnosa prema rodiljama, pri
čemu se uvažava izbor žene u načinu rađanja i njeno aktivno sudjelovanje u donošenju
takve odluke. Cilj je osloboditi rodilju straha od poroda, pomoći joj da pozitivno
doživi svoj porod i svoje pozitivno iskustvo prenese drugim ženama. Rađati u
vodi mogu samo potpuno zdrave rodilje, uz pomoć posebno motiviranog i obučenog
zdravstvenog osoblja, prvenstveno primalja i liječnika opstetričara koji su
dužni brinuti o fizičkim, psihičkim i duhovnim potrebama rodilje.
|
| |
| |
| Dr. sc. Neda Smiljan Severinski, dr. med. |
| |
 |
| |