ŠKOLSKA MEDICINA
JA U ŠKOLU IDEM...
Polazak u prvi razred osnovne škole jedan je od najvažnijih, ili čak prijelomnih
trenutaka u životu svakog djeteta, ali i roditelja. Za svako je dijete i njegove
roditelje polazak u školu uzbudljiv, samo što je za neke praćen oduševljenjem,
a za neke strahom.
S druge strane, roditelji su zabrinuti kako će njihovo dijete funkcionirati u školskoj sredini, kako će se prilagoditi zahtjevima škole, hoće li naći prijatelje, hoće li biti uspješno i slično.
Stručni suradnici u školi – psiholozi i pedagozi smatraju da je zabrinutost roditelja opravdana i razumljiva s obzirom na to da prilagodba djeteta na školu utječe na djetetov osjećaj zadovoljstva, kvalitetu djetetova života, motivaciju za učenje, kao i na budući stav prema obrazovanju općenito.
Školska nastava ne proširuje samo intelektualni horizont djeteta, već znatno opterećuje njegove fizičke i intelektualne funkcije. Za dijete je škola i izvjesno opterećenje, a to je ujedno i zadatak s kojim se dijete bori cijeli niz godina, gotovo neprekidno i sistematično.
Upravo zbog te činjenice vrlo je važno prije polaska u školu na odgovarajući način procijeniti sve aspekte zrelosti djeteta za školu i istovremeno otkriti eventualne poremećaje ponašanja, jer postoji velika vjerojatnost da će se kod djeteta koje već i prije školske dobi ima problema u svladavanju životnih teškoća, polaskom u školu one još više produbiti.
Definiranje zrelosti ili doraslosti, odnosno spremnosti djeteta za školu vrlo
je složeno. Zrelost za školu obuhvaća fizičku, psihičku, emocionalnu i socijalnu
zrelost.Fizička zrelost
Određenje stupnja tjelesne razvijenosti u odnosu na kronološku dob (mjerenje visine, težine, određivanje indeksa tjelesne mase, pojava trajnih zuba, mišićna snaga itd.) važno je s obzirom na svakodnevne napore školskog života (pješačenje od kuće do škole, nošenje teške školske torbe, dugotrajno sjedenje u školskoj klupi, na koje do sada nije naviklo, i slično).
Za uspjeh u školi nužna je dobra razvijenost osjetnih organa, naročito vida i sluha. Dijete mora dobro vidjeti i čuti da bi upoznalo svijet oko sebe. Isto tako, i stupanj razvoja središnjeg živčanog sustava mora postići određenu zrelost.
Psihička zrelost
Psihička zrelost procjenjuje se na osnovi intelektualne, emocionalne i socijalne zrelosti. Intelektualna zrelost obuhvaća:
- dobro razvijen govor, jer je govor osnova za razvijanje dječjeg mišljenja i jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja i učenja;
- razvijenost pažnje, koja je u predškolskoj dobi uglavnom nehotična, a sada, polaskom u prvi razred, zbog organizacije nastave i mnoštva informacija kojima su djeca izložena, dijete doraslo za prvi razred mora imati namjernu pažnju i mogućnost koncentracije;
- razvijenu inteligenciju, kao opću sposobnost najznačajniju za školski uspjeh i određivanje krajnjih mogućnosti postignuća; intelektualna zrelost dobro se mjeri testovima inteligencije i ona je osnova svakog testiranja za školu koje provode psiholozi;
- razvijenost grafomotoričkih vještina koje imaju značajan utjecaj na svladavanje vještine pisanja; dijete doraslo za školu trebalo bi imati crtež bogat detaljima te svladavati elemente poput trokuta, kružića i kvadrata.
Emocionalna zrelost
Emocionalna zrelost procjenjuje se na temelju ponašanja djeteta u različitim situacijama, odnosno na osnovi njegove sposobnosti da na prihvatljiv način reagira na uskraćivanje nekih želja i potreba, što znači da je dijete postiglo određen stupanj emocionalne stabilnosti i kontrole. Emocije ili osjećaji naročito su važni za društveni život djeteta. U školi će dijete biti izloženo sustavu vrednovanja, ocjenjivanja, kritike i pohvale te će morati znati na odgovarajući način prihvaćati uspjeh i neuspjeh i nositi se s osjećajima koji ih prate.
Djeca koja rastu u emocionalno neskladnim obiteljima, bez dovoljno ljubavi, stalno izložena kritikama i kazni, neće razviti osjećaj sigurnosti, već će povećati sumnju u vlastite sposobnosti, a strah od pogreške i neuspjeha bit će veći. Takva djeca mogu imati poteškoće u komunikaciji s vršnjacima, kao i pokazivati cijeli spektar psihosomatskih smetnji.
Socijalna zrelost
Socijalna zrelost usko je vezana uz emocionalnu zrelost. Vrlo je važna za svakog đaka – prvaka jer se sada od njega očekuje da se svakodnevno odvaja od obitelji, da se sam obuče i brine o sebi, da je samostalan. Socijalna zrelost istovremeno predstavlja prilagođavanje na društvene obveze, usvajanje moralnih normi, sustav vrijednosti i ponašanja u svojoj okolini. Ona uključuje i vještinu komunikacije i suradnje s vršnjacima te prihvaćanje autoriteta učitelja.
Samostalnost
Dijete doraslo za školu mora pokazati i određenu samostalnost u brizi o sebi i svojim stvarima. Koliko će dijete razviti samostalnost, najviše ovisi o odnosu roditelja prema djetetovim htijenjima i aktivnostima. Ako su djeca navikla da se u predškolskoj dobi stvari čine umjesto njih, imat će smanjenu sigurnost u sebe i manji interes za samostalno izvršavanje zadataka, što će negativno utjecati na prihvaćanje i ispunjavanje školskih obveza.
Zrelost za školu ne dolazi sama od sebe niti preko noći. Ona je rezultat djelovanja
različitih čimbenika, od kojih je posebno važan utjecaj obitelji i način komuniciranja
između roditelja i djece.Roditelji moraju u djetetu razviti osjećaj da je jedinstvena i važna osoba, kako sebi, tako i drugima.
Pokažite mu da ga cijenite i prihvaćate, uvažavajući njegove sposobnosti, interese i jedinstvenost.
Treba koristiti pozitivnu podršku i pohvalu jer se tako razvija osjećaj sigurnosti i samopouzdanja.
Nemojte od djeteta očekivati previše (ne mogu sva djeca biti odlikaši).
Izbjegavajte kritike i kazne jer one samo produbljuju osjećaj nesigurnosti, neuspjeha...
Budite dosljedni u stvaranju radnih navika. U kući je važno osigurati mjesto na kojem će dijete stalno raditi te samo pospremati svoje stvari. Zajedno možete kupiti torbu i školski pribor, kao i urediti radni kutak.
U početku učite zajedno s djecom, ali nikako umjesto njih. Ukažite djetetu na eventualne pogreške i uputite ga u samostalno rješavanje.
Naučite ih da se nose s neuspjehom, da je ocjena relativna i da se može ispraviti. Važno je prema školi razviti pozitivan stav, što znači ne govoriti pred djecom negativno o učitelju, nastavnim programima i slično.
Ostavite im vremena za igru. Djeca većinu svojih životnih spoznaja usvajaju kroz igru i ona im pomaže pri shvaćanju odnosa među ljudima, upoznavanju i prihvaćanju drugih, kao i samih sebe.
Budite jednoobrazni i objektivni u odnosu prema djetetu.
Budite osoba od povjerenja za svoje dijete, pružite mu roditeljsku sigurnost i pokažite spremnost u rješavanju svih teškoća.
Samo od djeteta koje osjeća emocionalnu sigurnost, koje ima vjeru u sebe i koje zna da je voljeno, moguće je očekivati uspješno snalaženje u školskom životu.
