SPOLNI ŽIVOT U BUDUĆNOSTI

BEZ DODIRA

Engleski evolucijski biolog Robin Baker, u svojoj knjizi \"Budući seks - budućnost našeg seksualnog ponašanja\", piše da će već za nekoliko desetljeća seks i razmnožavanje biti međusobno odvojeni. Razmnožavanje će biti moguće nezavisno od starosti i ljubavi, a seksualnost će igrati mnogo veću društvenu ulogu nego danas.

Nagon za promiskuitetom biološki je duboko usađen u čovjeka, ali većina ljudi odriče ga se zbog straha od seksualno prenosivih bolesti ili zbog straha od neželjene trudnoće. Oba ta straha razvojem reproduktivne medicine bit će stavljena po kontrolu. Baker predviđa da će oko 2060. godine svaka druga beba biti začeta u epruveti. To će biti doba "reprogenetike", tj. stapanja reproduktivne medicine i genetike, pa će se u toj biotehnološkoj eri tražiti "beba po mjeri", začeta bez spolnog odnosa, a prema željama roditelja bit će genetički "optimizirana". Razdvajanje seksa i razmnožavanja imat će dalekosežne posljedice za seksualnost, obitelj i društvo. U svojoj knjizi "Osma sfera budućnosti", njemački istraživač Matijas Horks navodi da se u SAD-u sve veći broj djece začinje u epruveti. Cijena jednog in vitro oplođivanja je 10.000 dolara, za dodatnih 1000 dolara dobiva se dijete uz pomoć nekog davaoca sperme, a ako vam je potrebna još i tuđa jajna stanica, troškovi se penju na 15.000 dolara. Neplodni parovi mogu usvojiti duboko zamrznute embrione po cijeni od 5000 dolara i oni se zatim implantiraju u maternicu pomajke. Iznajmljena majka pristaje da uz određenu naknadu donese na svijet umjetno začeto dijete nekog heteroseksualnog ili homoseksualnog para, a taj honorar po djetetu obično iznosi 16.000 - 20.000 dolara. Javljaju se i nove reprodukcijske mogućnosti, jer će žene imati mogućnost da njihove jajne stanice budu zaleđene u fazi najviše i najsigurnije plodnosti (otprilike u 20. godini), što će im omogućiti da sačuvaju svoju reprodukcijsku sposobnost do njihovih kasnih godina. I muškarci i žene, genetski materijal potreban za vlastitu reprodukciju moći će kupovati slobodno na tržištu. Stotine banaka sperme već danas nude sjemenski materijal klasificiran prema izgledu, tjelesnoj građi, obrazovanju i inteligenciji davalaca. Stotine banaka jajnih stanica cvjetaju u SAD-u, Belgiji, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Italiji i u još nekim zemljama. Horks smatra da će se teniski asovi, nobelovci, čuveni modeli, slavni pjevači i nogometne zvijezde moći razmnožavati kao nekadašnje paše i kneževi, prodajući svoj genetski materijal onima koji najviše plate. Po Bakeru, plodnost i razmnožavanje postat će potpuno nezavisni jer će muškarci moći s muškarcima i žene sa ženama transferom gena dobiti dijete. Kad neki homoseksualni muški par bude želio imati dijete, stanična jezgra partnera ušprica se u jednu jajnu stanicu (donatorsku), oslobođenu jezgre, oplodi se spermijem drugog partnera i takav, u epruveti nastali fetus moći će rasti i razvijati se u iznajmljenoj majci - porodilji ili u umjetnoj maternici. Čak će se i pokojnici moći razmnožavati jer se sjemenom iz testisa mrtvaca može oploditi neka iznajmljena porodilja. Neudate žene ili neplodni parovi moći će usvojiti duboko zaleđene embrione.

Novi tip obitelji

Sadašnji tip obitelji mijenja se. G. 1994. u Italiji je 63-godišnja žena rodila dijete. Preko 30.000 beba iz "retorte" rađa se godišnje širom svijeta. U ožujku 2000. g. jedna žena iz Los Angelesa donijela je na svijetu bebu začetu spermom mrtvog muškarca (umro je 1997. g., a sjeme mu je bilo po smrti uzeto i duboko zamrznuto). Stotine embriona (po cijeni od 5000 dolara) implantiraju se u maternice pomajki, a i umjetna maternica nije izvan mogućnosti znanosti. Ta nova genetika i reprodukcijskomedicinska realnost izmijenit će obitelj, a kao posljedica toga nastat će raznovrsnost uzajamnih odnosa partnera i novi oblik seksualnosti. Zašto da čovjek ne zasnuje obitelj s osobom koju voli, ali ga erotski ne privlači? Zašto ne voditi seks s poželjnom osobom, a s davaocem sjemena, uz odobrenje bračnog partnera, dobiti dijete i tako porodicu "obogatiti" stranim genetskim materijalom? Zašto ne prodati strancima svoj genetski materijal? Zašto u budućnosti roditelji ne bi između tisuća prenatalnih genetskih testova "selekcionirali" djecu prema idealnom genotipu? Po Bakeru, tako će nastajati "sposobniji" i normalniji ljudi, jer će se rađati samo "željena djeca". Kad muškarac i žena uskladište u depoima svoju spermu i jajne stanice, time osiguravaju rasplod, mogu se podvrgnuti sterilizaciji, jer će željena djeca dolaziti iz epruvete, a svatko će se moći odati čistom čulnom uživanju. Sve će manji broj muškaraca kao davalaca sjemena začinjati sve veći broj djece i sve će veći broj žena moći birati idealnog genetskog partnera za začeće svog "djeteta po mjeri". Čežnja za ljubavi, nježnošću i seksualnosti neće pri tome postati uska, jer mi smo biološki programirani da se upustimo u partnerstva u kojima naša potreba za nježnosti može da se iživi, ali to nema više nikakve veze s djecom.

Doba čulnog uživanja

Muškarci i žene u ovom stoljeću moći će slobodnije izražavati svoje osjećaje, uživati u seksu s više partnera i mijenjati ih po volji i po potrebi. Rizici neželjene trudnoće bit će eliminirani, pa neće postojati nikakvi razlozi za sklapanje braka. Trend samačkog odgajanja i podizanja djece ubrzat će se. Molekularni biolog Li Silver s Prinston univerziteta, u knjizi "Klonirani raj", predviđa razdvajanje čovječanstva na dvije grupe: grupu osoba "bogatih genima", koji se mogu razmnožavati optimizirajući nasljedno dobro svoga potomstva, i grupu "prirodi prepuštenih" (naturalci), koji se razmnožavaju na staromodan način. Seks je za osobe "bogate genima" avantura čistog čulnog uživanja, a začeće postaje proračunat čin razuma i debljine novčanika. Etičke, socijalne i pravne konsekvence nove reprogenetike do sada nisu istražene. Matijas Horks smatra: "Prinuda da se partnerstvo, doživotna seksualnost i roditeljstvo stalno održavaju u jednoj socijalnoj jedinici – taj veliki idealizam sadašnjosti iščeznut će, ali to bi moglo obitelj samo rasteretiti, a ne razoriti je." Robin Baker pesimistično rezonira: "Raspadanje naših vrijednosti već je u punom tijeku. Mi samo još nismo dovoljno pošteni da to priznamo."

Petar Radaković, dr. med.