LJUTNJA je emocija s kojom znamo imati burna iskustva. Mnogi je ljudi poznaju
kao osobni vulkan. Kad izmakne kontroli, eskalira u bijes i izazove posljedice
zbog kojih kasnije žale. Neki drugi okusili su ljutnju kao žrtve: bili su napadnuti
od ljutih ljudi, osjetili njihovu agresivnost, ucjenjivanje, ugrožavanje egzistencije,
zdravlja, a nekad i života. Zato od nje zaziru i pokušavaju je ili zatomiti ili
pretvoriti u neku njima prihvatljiviju emociju.
Zatomiti je znači ignorirati onaj unutarnji signal da nam se "krv zagrijava".
Obično sebi kažemo: "Ma nije to važno!", iako baš i nije tako. Kad nam
se sljedeći put dogodi slično iskustvo, novi će se naboj pribrojiti starom, kao
i "temperatura u žilama". Treći će put biti potrebna samo sitnica i
doći će do "unutarnjeg vrenja", u kojem gubimo kontrolu i kažemo "smračilo
mi se pred očima". Tada nastupa bijes koji nam pokazuje koliko su nam zapravo
značile ignorirane nepravde. Tako nas MASKA DEFANZIVNIH I POPUSTLJIVIH postupno
vodi u drugu krajnost.
Pretvoriti LJUTNJU u neku prihvaljiviju emociju za muškarce i manji broj žena
može značiti uzeti MASKU HLADNOKRVNOG PROGONIOCA. On se ne ljuti, ali je "zlopamtilo".
Izvoru svojih problema namješta niz neugodnih situacija i neprestano šalje poruke:
loš si, nesposoban, ništavan. Tako se osvećuje za sve što on smatra nepravdom,
bez potrebe da razgovara, raspravi i riješi nesuglasice. Potisnuta se ljutnja
pretvara u rafiniranu igru moći. Sve se događa u "bijelim rukavicama"
iako se razmjenjuju "boksački udaraci". Nižu se ozljede, dok onaj ozlijeđeniji
ne pobjegne iz ringa ili dok se ne uspostavi ravnoteža straha. Tada nastupa privremeno
primirje i traje koliko i ta mučna ravnoteža. Suigrači se najčešće toliko udube
u svoju "igru" da nisu ni svjesni da su obje strane emocionalni gubitnici. |
Varijanta je te maske i maska gunđala. On je "blag", nikad ne iskazuje
ljutnju, ne podiže glas, ne traži promjenu stanja, već se neprestano žali, predbacuje
i izaziva osjećaj krivnje. Iz svoje pozicije žrtve, polako izaziva osobu koja
mu je, po njegovom mišljenju, učinila nepravdu, dok ona ne plane. Tako će jadno
"gunđalo" ponovo ispasti žrtva i žaliti se svima u okruženju zbog toga.
Neće biti svjestan da je sve učinio da mu baš tako bude. Takva "igra"
može trajati godinama i postati uobičajeni ritual između istih sugovornika. Česta
je u obiteljima alkoholičara. Ni jedna ni druga strana ne žele raspraviti i razriješiti
nakupljene nesuglasice, a uzrok svojih problema uvijek vidi u onom drugom.
Osim tih maska, moguće je koristiti i masku DURENJA. Ako je povrijede, osoba svoju
povrijeđenost iskazuje odbijajući komunicirati i obavljati uobičajene dužnosti.
Na taj način kažnjava onog tko joj je, po njenom mišljenju, učinio nepravdu, dok
se taj ne ispriča, ne iskupi ili ne odustane od svoje nakane. Katkad ta maska
poprimi i kronične forme, pa povrijeđena osoba očekuje da se njen suigrač neprestano
iskupljuje za počinjeno i tako svjedoči da mu nešto slično neće pasti na um. Dok
ta igra traje, obično se i jednom i drugom sugovorniku skuplja gorčina i kad to
više ne mogu izdržati, ili pobjegnu ili pak izraze svoje prave osjećaje. Tada
su na početku razgovora, raspleta i pronalaženja rješenja, na kojem su mogli biti
i bez mučne epizode "durenja".
Ljutnja se dobro maskira i u MASKU LJUBOMORE. Zato što smo ljuti na osobu, optužit
ćemo je za ljubavne prijestupe i natjerati da, dokazujući svoju ljubav, čini sve
što mi želimo. Omiljeno oružje su tzv. EMOCIONALNE UCJENE. Kad god ne dobiva ono
što želi, ucjenjivač upotrijebi formulu: "Da ti mene voliš, poštuješ, želiš
mi dobro, ti bi učinio to i to..." Ucjenjivač se prikazuje kao jadna žrtva,
a drugu osobu proglašava krivcem, optužujući je često i javno. Tako je pokušava
prisiliti da se iskupi, odustajući od svojih zahtjeva koji su zapravo razlog za
ljutnju.
No, kako smo do sada vidjeli, LJUTNJA može biti i omiljena maska. Ako druge emocije
smatramo nepoželjnima za naš image, možemo koristiti MASKU LJUTNJE kad se bojimo,
kad smo ljubomorni, kad se stidimo ili kad smo krivi. Umjesto da prihvatimo bilo
koju od tih emocija i otkrijemo poruke koje nam nose o nama samima, mi im oduzimamo
osnovnu funkciju. Ne slušajući ih i ignorirajući ih, postupno gubimo kontakt sa
samim sobom. Nećemo znati kako je nešto za nas, što su naše želje, a što potrebe.
Ljudi koji nisu u kontaktu sa svojim emocijama, pa ih potiskuju i maskiraju u
njima simpatičnije, teško mogu razumjeti što se u njima događa. Osjetit će nemir,
ali neće znati što on znači. Imat će potrebu učiniti nešto da se napetost smanji,
no to će više biti "istutnjanje viška energije", nego rješenje problema.
I zato će se ljutiti jer u ljutnji je nekako uobičajeno, pa i dopušteno, vikati,
mahati rukama i trošiti taj višak energije.
A kad nemamo pravih razloga za ljutnju, a MASKA LJUTNJE je naš obiljeni zaklon
pred samim sobom i drugima, morat ćemo namjerno tražiti, vrebati nepravde koje
se bilo gdje i bilo kome dogode, i čim ih registriramo, imat ćemo pokriće za svoje
omiljene reakcije. Nećemo ni primijetiti da postajemo VJEČITO LJUTI, istjerivači
pravde, buntovnici. Još ćemo manje primijetiti da nam je tijelo neprestano prepuno
adrenalima, da nam srce tuče, ubrzano dišemo i trošimo osobne rezerve energije
koje je tijelo pripremilo za izvanredna stanja. Iscrpljujući se, činimo sve što
je potrebno da si uništimo zdravlje i skratimo život.
VJEČITO LJUTI ljudi ponekad njeguju svoju ljutnju i zato što im se isplati. Mnogi
će im se "maknuti s puta" i odustati od konfrontacije dopuštajući im
i ono na što nemaju pravo. Tako će dobiti nešto preko reda, izboriti se za neku
poziciju, dokazati da su u pravu i kad očito nisu. Uz ta postignuća, oni sami
sebi izgledaju PAMETNIJI i SNAŽNIJI od ostalih. No, dugoročno će im se ta zloupotreba
ljutnje i manipulacija vratiti jer će ih iskreni ljudi izbjegavati. Sami će sebe
osuditi na život bez ljubavi i bliskosti. Tražeći utjehu, najčešće postaju zarobljenici
alkohola ili avantura koje su same sebi cilj. |
Kao što muškarci često maskiraju druge emocije u ljutnju, tako žene sebi ne dopuste
ljutnju ako su naučile i povjerovale da im ona ne priliči ili da je se trebaju
stidjeti. Takve žene maskiraju svoju ljutnju najčešće MASKOM TUGE. Kad su ljute,
one plaču ne znajući zapravo zašto.
A kad umjesto maskiranja i potiskivanja ljutnje zastanemo i osluhnemo što nam
poručuje, otkrit ćemo da nas ona ne spopada bez razloga. Govori nam jasno i glasno
da su povrijeđene naše osobne granice, da nam netko čini nepravdu ili se mi sami
ne ponašamo kako smatramo da treba, pa se ljutimo na sebe. Tek kad smo toga svjesni,
moći ćemo razmisliti o okolnostima, mogućim rješenjima i posljedicama pojedine
reakcije. Ljutnja će nam dati energiju za obranu svog "teritorija" i
sprečavanje ponavljanja nepravde. Ako se u životu budemo samo povlačili, učinit
ćemo od sebe ŽRTVU i biti odgovorni za svoje stanje. Žrtve okolina ne poštuje,
jednako kao ni agresivne, vječito ljute ljude.
Izraziti ljutnju ne znači POBJESNITI. BIJES je rezultat sakupljenih ljutnja koje
nismo priznavali sami sebi i rješavali dok je bilo vrijeme. U bijesu možemo napraviti
veliku štetu i sebi i drugima, jer gubimo kontrolu nad svojim reakcijama. Da nam
se to ne bi događalo, najbolja je prevencija prihvaćati svoje ljutnje čim nastanu,
priznati ih sebi, osvijestiti što smatramo nepravdom i potražiti rješenja koja
će biti zadovoljavajuća za obje strane. Da nam ljutnja nije potrebna, Univerzum
nam je ne bi dao.
Konstruktivnih strategija za izražavanje ljutnje i borbu protiv nepravdi ima više.
Nije nužno da zbog ljutnje postanemo bezobrazni, agresivni ili da povređujemo
druge. No, ona je vatra. Loš je gospodar, ali odličan sluga - poziv na rješavanje
onoga što nas tišti. Maskiranjem pravog stanja, nikad to nećemo postići. |