RAD UDRUGE "TERRA"
 
RUKA POMOĆI U NEVOLJI
 
U ožujku 2001. Udruga "Terra" započela je s programom Smanjenja zdravstvenih i socijalnih posljedica uzimanja droga, u svijetu poznatijim kao "Harm Reduction/Needle Exchange" program. Program je pokrenut kao odgovor na rastuću epidemiju ovisnosti i realnu opasnost širenja HIV/AIDS epidemije među ovisnicima, koja se javlja kao posljedica međusobnog dijeljenja upotrijebljenih šprica, igala i kuhala, a time i na širu populaciju seksualnim putem. Opći su ciljevi programa smanjenje zdravstvenih i socijalnih posljedica intravenoznog uzimanja droge te senzibilizacija i edukacija zajednice o problemima korištenja droga.
 
 
Udruga provodi niz drugih aktivnosti koje predstavljaju "Harm Reduction" u najširem smislu. Osim same zamjene pribora (čisto za prljavo) i podjele kondoma, koja se provodi u prostoru Udruge, u Udruzi postoji i "drop in" centar, prostor u kojem ovisnici tijekom radnog vremena mogu boraviti i razgovarati s djelatnicima udruge o specifičnim zdravstvenim problemima vezanim za ovisnost (hepatitis B i C, AIDS, druge spolno prenosive bolesti, apstinencijska kriza, apscesi, sklerotične veneÉ). Vrlo često razgovara se o osobnim problemima, kao što su obiteljski problemi, problemi sa zakonom, zapošljavanjemÉ koji su opet vezani na problem ovisnosti. Uz pribor, dijele se i informativni i edukacijski materijali (brošure, flajeri) o hepatitisu, AIDS-u, SPB, koji su posebno izrađeni za populaciju intravenoznih ovisnika. Jednom mjesečno organiziramo predavanja za ovisnike i volontere o hepatitisu, AIDS-u i ostalim spolno prenosivim bolestima, načinima prijenosa, s posebnim naglaskom na rizike vezane uz intravenozno korištenje droga te edukaciju o pravilnoj i stalnoj upotrebi kondoma. U suradnji s KBC-om Rijeka - Odjelom za transfuziologiju, organiziramo besplatna testiranja na hepatitis B i C i HIV za ovisnike (troškove snosi Udruga). Mnogi naši korisnici nemaju zdravstveno osiguranje jer su izvan sustava školstva ili su nezaposleni.
 
 
RAD NA TERENU
 
Kako bi dosegnuli što širu populaciju ovisnika, pokrenut je i "outreach" program, odnosno rad na terenu (ulici) s ovisnicima. Odabrani su "punktovi"- mjesta okupljanja ovisnika u gradu, koji se obilaze jednom tjedno i vrši se zamjena pribora i podjela kondoma te pružaju informacije o hepatitisu, AIDS-u i mogućnostima testiranja na njih. Takav način rada bio bi neizvediv bez suradnje samih ovisnika koji nas uvode u svoja društva. Osim intravenoznih ovisnika, koji su naša primarna ciljna skupina, orijentirani smo i na ostale skupine s visokorizičnim ponašanjima, kao što su seksualni radnici (prostitucija je također često vezana za ovisnost), homoseksualci, kao i posebna ciljna skupina, Romi, zbog specifičnosti uvjeta života i čestog "ispadanja" iz sustava školstva.
Provode se i akcije čišćenja grada od odbačenog narkomanskog pribora koji se, nažalost, često nalazi u parkovima i u blizini škola i vrtića, i kao takav predstavlja stvarni zdravstveni rizik za širu populaciju. "Outreach" rad uključuje i kućne posjete kod nekih specifičnih situacija, i posjete ovisnicima u zatvoru.
Kako je rastao broj korisnika programa i sve češće su se javljali i roditelji koji su tražili pomoć, u Udruzi je otvoreno Savjetovalište za ovisnike i roditelje ovisnika.
Savjetovalište vodi liječnica psihoterapeut, uz povremenu suradnju psihijatra-vanjskog suradnika. Roditelji i ovisnici često dolaze u "kriznim" situacijama, nakon konflikta, pa se prvo nastoji smiriti situacija, a tek onda raditi na motivaciji za uključivanje u neki od oblika liječenje, bilo metadonsku terapiju ili upućivanje u neku od terapijskih zajednica (komuna). Postoje i grupe ovisnika, i grupe roditelja, na kojima se kroz razgovor, dijeljenje iskustava i refleksiju nastoje iznaći snage i pomoć za promjene. Zbog brojnih socijalnih problema vezanih uz ovisnost, vrlo često surađujemo s Centrom za socijalnu skrb, Državnim odvjetništvom i ostalim institucijama koje su izravno ili neizravno vezane uz problematiku ovisnosti.
U 2003. godini, u suradnji s Klinikom za reproduktivno zdravlje u Zagrebu, krenuli smo s pilot-projektom "Memo AIDS" edukacija po školama koji provodimo u tri škole na području Primorsko-goranske županije. Projekt je zamišljen da se na zanimljiv i učenicima pristupačan način približi navedena problematika te ih se osposobi za edukaciju vršnjaka o AIDS-u, hepatitisu i ostalim SPB, a ujedno i smanje namjere srednjoškolaca za rizično ponašanje.
Programe "Terre" provode stručno osposobljeni djelatnici, liječnici, psiholozi, dipl. sanitarni inženjer, teolog i dvije volonterke koje rade svakodnevno te ostali brojni volonteri.


Uži tim "Terre" čine:
Ilinka Serdarević, dr. med.; psihoterapeut: edukacija o problematici ovisnosti, principima rada programa smanjenja štete (harm reduction), organizacije, strukturi, djelovanju i razvoju neprofitnog sektora (voditelj programa, predsjednica Udruge), edukacija iz MEMOAIDS-a;
Dejan Travica, dipl. sanitarni inženjer: edukacija o vanjskom radu s ovisnicima (Out-reach), strukturi, djelovanju i razvoju neprofitnog sektora (koordinator Outreach aktivnosti), edukacija iz MEMOAIDS-a;
Ariana Lučev, apsolventica medicine: trenutno pohađa edukaciju iz psihoterapije (asistentica programa), edukacija iz vođenja knjigovodstva u neprofitnom sektoru, edukacija iz MEMOAIDS-a;
Sanja Filipović, dipl. psiholog: psihoterapeut, 12 godina iskustva u radu s ovisnicima u komuni u Italiji;
Srđan Radović, dipl. psiholog: edukacija iz MEMOAIDS-a (član akcijskog tima), edukacija o outreach radu u Bugarskoj;
Aleksandra Marković, dipl. teolog: edukacija iz MEMOAIDS-a (član akcijskog tima);
Irena Petričić, dr. med.: edukacija iz hitne med. pomoći, polaznik Škole kibernetike psihoterapije (član akcijskog tima), edukacija iz MEMOAIDS-a;
Kristina Dankić, dipl. psiholog: statistička obrada podataka;
Miriam Forempoher - volonter
Svetlana Davčevska - volonter.


U svijetu su "harm reduction" programi pokrenuti zbog epidemije HIV-a među ovisnicima. U razvijenim zapadnim zemljama epidemija polagano jenjava, dok je u zemljama centralne i istočne Europe upravo na vrhuncu. U Rusiji i baltičkim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, od ukupnog broja zaraženih HIV-om, više od 80% otpada na populaciju intravenoznih ovisnika. Postoji realna opasnost da se epidemija vrlo brzo proširi seksualnim putem na širu populaciju. "Harm Reduction" integralni je dio Nacionalne strategije za borbu protiv zloporabe droga RH. Svjetska iskustva kazuju kako je takav pristup uspješan u sprječavanju širenja epidemije HIV-a među ovisnicima. Radi prevencije daljeg širenja epidemije, upravo je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i UNAIDS-a pokretanje "Harm Reduction/Needle Exchange" programa, koji se pokazao vrlo uspješan u prevenciji HIV-a ako se krene na vrijeme, dok je manje od 5% ovisničke populacije zaraženo, što je još uvijek slučaj u Hrvatskoj!
 
 
Društvene predrasude
 
Za razliku od drugih "narko-centara", kao što su Split i Zadar sa sličnim karakteristikama (luka), u periodu od 1973. do 1996. samo 103 ovisnika o opijatima su registrirana u Centru za prevenciju i liječenje ovisnosti - Rijeka. Pretpostavlja se da je Rijeka, kao važan lokalitet, luka i granična zona, predstavljala "vrata" kroz koja je droga krijumčarena u šira područja. Sama narko-mafija održavala je to područje sigurnim i spriječila da se u gradu šire rasprostre droga.
Ipak, post-ratna situacija i tranzicija u Hrvatskoj (i CEE regijama), promijenila je okolnosti. Od 1996. godine na ovamo broj liječenih ovisnika povećao se i korištenje droga postepeno je postalo glavnom temom u Rijeci. U 2001. godini bilo je 178 novootkrivenih ovisnika na 100.000 stanovnika, što Rijeku stavlja na 2. mjesto u Hrvatskoj, odmah iza Zagreba. Npr. grad Split, koji je godinama bilježio najveći broj novootkrivenih ovisnika, imao je samo 83,6 novih na 100.000 stanovnika (podatak uzet iz Zavoda za javno zdravstvo).
Relativno nizak nivo svjesnosti o problemu korisnika droga u javnosti Rijeke i pripadajućih općina te neadekvatno znanje o tome, često dovode do predrasuda u odnosu na korisnike droga. Institucije koje osiguravaju neku vrstu tretiranja ovisnika isuviše su zahtjevne i ne obraćaju pažnju na njihove socijalne potrebe. Prevladavajuća politika u Hrvatskoj pokušava suzbiti ovisnost o drogama samo putem kriminalnog prava te prisile na apstinenciju, a ono što stvara motivaciju za apstinenciju i preduvjet za dalje liječenje nije postigla značajne rezultate. Motivacija ovisnika za apstinenciju i onako je na niskom stupnju i oni nisu sposobni uvesti i zadržati promjene svog ponašanja i usvojenih navika koje jedino poznaju. Prema tome, nepovjerenje i konflikti između korisnika i onih koji omogućavaju odgovarajuću uslugu postaju sve veći, fizička patnja i socijalna bijeda ovisnika povećava se. Velik broj korisnika droga boji se kontaktirati službene strukture jer ne žele biti registrirani kao narkomani.
Osim poteškoća u tretiranju ovisnosti, postoje još i mnoge druge potencijalne posljedice:
Ą gubitak kontakta sa skrivenim ovisnicima o drogama, uključujući tu i žensku prostituciju, homoseksualizam, romsku populaciju i druge već socijalno isključene grupacije, te njihova dalja izolacija - nezaposlenost, nisko društveno prihvaćanje;
Ą dalje širenje zaraznih bolesti (širenje HIV-a i B/C hepatitisa, infekcije među korisnicima, njihovom djecom i drugih osoba putem seksualnih odnosa, opasnost od veneričnih bolesti);
Ą dalje povećanje kriminalnih radnji povezanih s drogom, kao i nasilje u obitelji.
S druge strane, krivo shvaćanje i stereotipi o specifičnim metodama onemogućavaju lokalne vlasti i institucije da osiguraju odgovarajući nivo prilagodbe i sinergije u njihovim aktivnostima.
O stvarnom opsegu upotrebe droga i posljedičnih rizika u Rijeci i pripadajućim općinama vrlo se malo zna. To postaje stvar spekulacije: govori se o tzv. "tamnim brojkama" (prema broju od preko 800 heroinskih ovisnika prijavljenih u Centru za prevenciju i izvanbolničko liječenje u Rijeci, spekulira se o brojci od 1500-2000 intravenoznih ovisnika - procjena dr. Sakomana). Radi informiranja razvoja lokalne strategije, postoji potreba da se provedu aktivnosti koje će istovremeno proaktivno ocjenjivati i nadgledati razvoj ciljane grupe i njihov rizik ponašanja. Potreban je multisektorski pristup. Mora postojati suradnja između svih lokalnih institucija i nevladinih udruga u tretiranju problema, sprečavajući dalje HIV/AIDS infekcije među ovisnicima, prenoseći znanja iz drugih EU/kandidatskih zemalja. Djelatnici "Terre" prošli su edukacije o "Harm Reduction"-u u Poljskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, koje imaju slične probleme vezane uz ovisnost i slično povijesno naslijeđe. Aktivno smo sudjelovali na Međunarodnoj konferenciji o AIDS-u prošle godine u Poreču i na Konferenciji o javnom zdravlju u Rigi (Latvia).
Ovom javnozdravstvenom problemu može se pristupiti na način da se upotrijebi multidisciplinarni pristup, koji će osigurati korist svim postojećim službama u Rijeci. Konstruktivna suradnja posebno je važna između zdravstva i zakonodavnih sektora. U Rijeci se mora odnjegovati shvaćanje da upotreba droge nije samo čisti medicinski problem, već da je to socijalni fenomen koji ugrožava poziciju različitih socijalno isključenih grupacija.
 
 
Definicija "Harm Reduction"-a
 
"Harm Reduction" odnosi se na mjere s ciljem smanjenja štete povezane s upotrebom droga, bez neophodnog zahtijevanja smanjenja njene konzumacije (Alex Wodak, 1994., Australia).
Tri su ključna aspekta "Harm Reduction"-pristupa:
Korisnikova odluka za uzimanje droga prihvaća se kao činjenica. Time se ne podrazumijeva odobravanje uzimanja droga. Mjere "Harm Reduction"-a podrazumijevaju da će za sada korisnik nastaviti s uzimanjem droga, i to moramo prihvatiti kao činjenicu.
Prema korisniku se treba odnositi s dostojanstvom, kao prema svakom "normalnom" (običnom) čovjeku. Također se od korisnika očekuje da će se ponašati "normalno", tj. prema Zakonu. Prema tome, korisnik je odgovoran za svoje ponašanje.
"Harm Reduction" je neutralan prema dugoročnim ciljevima intervencije. To ne znači da eventualni cilj "Harm Reduction"-pristupa ne bi mogao uključivati apstinenciju. Naprotiv, u mnogim slučajevima mjere "Harm Reduction"-a predstavljaju ključni prvi korak prema smanjenju, ako ne čak i prestajanju uzimanja droga. Odnoseći se prema korisniku s dostojanstvom radije nego kao prema kriminalcu, programi "Harm Reduction"-a bili su uspješni u dovođenju ovisnika u programe liječenja. "Harm Reduction" obuhvaća prioritizaciju ciljeva, u kojoj neposredni i ostvarivi ciljevi imaju prioritet nad ostalima, kod korisnika od kojih se ne može realno očekivati smanjenje uzimanja droge u bliskoj budućnosti, ali se ne kose s eventualnim ciljem apstinencije. Program je jednostavno neutralan prema dugoročnim ciljevima intervencije.
 
 
Dejan Travica