ZUBI I POREMEĆAJI PREHRANE

ANOREKSIJA I BULIMIJA NERVOZA

Danas su moderne mršave djevojke s tankim dugim nogama. U prirodi je malo osoba s takvim tijelom, ali da bi takvima postale, one primjenjuju razne dijete za mršavljenje. Rezultati takvih dijeta varijabilni su nepostojani, a ponkad i patološki.

Anoreksija nervoza je psihosomatski poremećaj koji se očituje u odbijanju hrane, što dovodi do znatnog gubitka tjelesne težine. Postoje dvije vrste anoreksije, ovisno o načinu redukcije prehrane: "RESTRIKTIVNA", koja dovodi do gubitka tjelesne težine suzdržavanjem od jela, i "BULIMIJSKA", koja se očituje pretjeranim uzimanjem jela te povraćanjem i uzimanjem sredstava za čišćenje (laksativa). Žene su češće zahvaćene tom bolešću nego muškarci; oni čine samo 10% slučajeva. Istraživanja provedena u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi pokazala su da 5% žena u dobi između 18 i 35 godina pati od bulimije neuroze. Najveći broj oboljelih od anoreksije nervoza u još je mlađoj dobnoj skupini - između 12 i 20 godina, a njih je i najviše - 2% od svih slučajeva. Anoreksične osobe imaju 15% manje tjelesne težine od idealne, a bulimične 10% ispod ili čak nešto više od idealne težine.

Usta otkrivaju bolest

Rana dijagnoza bolesti iznimno je važna jer kod oba poremećaja nastaju mnoge i ozbiljne tjelesne i psihičke komplikacije. Budući da pacijenti s bulimijom nervoza imaju normalnu tjelesnu težinu, obično prođe puno vremena dok se poremećaj točno dijagnosticira. Pacijenti se obično stide svojih abnormalnih oblika ponašanja u vezi s prehranom, pa to i vješto skrivaju. Često je stomatolog prvi u prilici da takvo oboljenje dijagnosticira. Ti pacijenti imaju djelomični ili potpuni gubitak dijelova zubnih tkiva - EROZIJU. Ona je rezultat bezbolnog, kroničnog, lokaliziranog gubitka tvrdog zubnog tkiva, kemijski otopljenog kiselinom ili helacijom bez djelovanja bakterija. Klinički vidne promjene nastaju postupno, djelovanjem povećane količine želučane kiseline u usnoj šupljini, zbog svakodnevnih povraćanja. Dugotrajno djelovanje izrazito kisela sadržaja uzrokuje postupnu, ireverzibilnu demineralizaciju anorganske tvari tvrdih zubnih tkiva i nastanak erozijskih lezija. Ti defekti uzrok su bržem abrazivnom trošenju i smanjivanju sveukupnog volumena zuba te pojavi njegove preosjetljivosti. Zbog dugotrajne izloženosti utjecaju kiseline, ti procesi su spori, što dopušta zubu da se stvaranjem sjajnog skleroziranog dentina zatvore dentinski tubulusi i tako smanji ili čak potpuno eliminira osjetljivost oštećenih zubi. Slina svojim sastavom i količinom ima pozitivan učinak u tom oboljenju jer razrjeđuje i neutralizira povraćeni sadržaj želuca. Kako su centri za povraćanje i lučenje sline povezani, tako se prije povraćanja povećava protok sline. Isti efekt izaziva i mučnina izazvana prejedanjem. Pacijenti s bulimičnom anoreksijom nervoza imaju niži protok sline, a time i veće defekte na zubima nego pacijenti s bulimijom nervoza i istim trajanjem poremećaja prehrane. U pacijenata s bulimijom smanjena je količina bikarbonata u slini, ali je povećana njena gustoća. Kao posljedica poremećaja u prehrani, može biti pojava upale na uglu usana (helitis angularis), gljivica (kandijaza), upala sluznice jezika (glositis), upalne ranice sluznice usta (ulceracije oralne sluznice).

Rat kiseline i sline

Postoji jasna razlika u zahvaćenosti oštećenjima u gornjoj i donjoj čeljusti te oštećenim plohama zubi. U pacijenata s bulimijom nervoza oštećenja su na unutrašnjoj plohi zuba u gornjoj čeljusti, a u pacijenata s anoreksijom nervoza ti defekti su na vanjskim plohama zubi. Ako povraćanje stalno traje duže od pet godina, erozije nastaju i na ostalim plohama prednjih zubi, ali i na ostalim zubima. Vanjske plohe pretkutnjaka i kutnjaka uglavnom su očuvane zdrave jer one nisu u kontaktu s povraćenim sadržajem, a ako i dođu, kiselost se značajno umanjuje direktnim razrjeđenjem slinom koju izlučuje tu postavljeni otvor izvodnog kanala pljuvačne žlijezde. Slično se događa i kod donjih zubi, na njihovim unutarnjim plohama, jer su one pokrivene jezikom i isprane slinom iz podjezične i podčeljusne žlijezde slinovnice, i tako su sačuvane od djelovanja kiseline. Ovdje se mora spomenuti i štetni efekt koji proizvodi manjak elemenata iz hrane koji značajno utječu na kvalitetu zubnih tkiva, jer su ta oboljenja najčešća u mlađih osoba, kod kojih još nisu završeni rast i sazrijevanje zubi. Liječenje takvih oštećenja zubi ovisi o njihovoj opsežnosti. Površinska oštećenja kojima je zahvaćena samo caklina može sam pacijent sanirati (zaustaviti) promjenom svojih navika u smislu smanjivanja izlaganja usne šupljine kiselinama. Opsežnija oštećenja zahtijevaju intervenciju stomatologa. Lezije kod kojih je zahvaćeno manje od 1/3 dentina mogu se tretirati kompozitnim materijalima. Generalizirana oštećenja, koja zahvaćaju više od 1/3 dentina, traže složenu terapiju, često kombinirano liječenje zubne pulpe (živca), visine zagriza i protetskog nadomještanja erozijom izgubljenog volumena svakog zuba.

Zaštita zubne cakline

- smanjiti količinu i čestoću konzumiranja kiselih jela i pića, - kisela jela koristiti isključivo kao glavno jelo, - završiti obrok s neutralnom hranom (mlijeko i sir), - brzo ispiti kiselo piće, - usta isprati vodom nakon konzumacije kiselog, - rabiti gumu za žvakanje bez šećera, - zube četkati mekom ili srednje tvrdom četkicom i pastom s fluoridima i bikarbonatima.

Mr. sc. Ana Fajdić-Furlan, dr. stom.