LJEKOVITO BILJE
 
DOMAĆA LJEKARNA
 
U tradiciji hrvatskoga naroda prepoznavanje i primjena ljekovitoga bilja imaju dugu povijest, a narodna je izreka da ”za svaku bolest trava raste”. Općenito vrijedi tvrdnja da se tim prirodnim sastojcima djelovanje može dokazati, ali da je teško utvrditi mehanizam djelovanja. Poznato je i da se iskustva narodne medicine uvijek iskorištavaju, uvijek se kritički promatraju i uvijek, gdje to nije učinjeno provjeravaju da bi dalja primjena određenih lijekova imala znanstvenu osnovu.
 
 
Znanost o lijekovima uvijek zanima kemizam težinski vrlo često sitnog udjela u drogi koji predstavlja bitni dio droge, a od značaja je kako je ta tvar nastala u biljnom organizmu, koja joj je uloga u biljci, a koja u terapiji, pa i koliko je težinski te tvari u drogi, a određivanje doze za upotrebu droge uvijek je složenije nego za kemijski čiste tvari. Za svako domaćinstvo, pored lijekova, korisno je imati i ”lijekove za nuždu”, u obliku male domaće ljekarne ljekovitoga bilja. Droge se oduvijek koriste na uobičajen način, u svrhu samopomoći te snaženja organizma, svakako u nekim već poznatim preporučljivim dozama. Biljke sa snažnim djelovanjem u domaćinstvima nisu nikada ni bile s preporukom za samostalno korištenje. Svaka biljka, dobro osušena, običava se čuvati u čistim vrećicama, ali od čvršćeg papira ili, ako je imamo više, u kartonskim kutijama koje se mogu potpuno zatvoriti kartonskim poklopcem. Sve napunjene vrećice i kutije čuvaju se dugo u dobrom stanju, ali ipak najbolje u čistoj drvenoj škrinji, na suhom, tamnom i hladnom mjestu. Na svakoj vrećici ili kutiji unutar škrinje uvijek se ispisuje koja je biljka u njoj pohranjena, s datumom sabiranja. Sadržaj se svake sljedeće godine obnavlja, a mjesto gdje se to sve čuva običaj je provjetravati.

 

Ako sve to držimo uredno i nekim redom, može izgledati i poslužiti kao naša ljekarna s ljekovitim biljem. Ona može biti organizirana na sljedeći način, po ovakvom redu:
I. pupoljci ruže, crne topole, jablana, šumskog bora;
II. cvjetovi kamilice, lipe, lavande, bijelog i šumskog sljeza, crne bazge, ruže, stolisnika, krupnocvjetnih vrsta divizme, poljske ljubice, podbjela, ružičastog bijelog sljeza (trandovilja) i drugog neotrovnog bilja;
III. listovi paprene metvice, svih ostalih vrsta metvice, matičnjaka, bijelog te šumskog sljeza, kupine, maline, šumske jagode, ribiza, ogrozda, oraha, trolistice (gorke djeteline), viseće breze, pitomog kestena, kadulje, ružmarina, svih vrsta trpuca, mravinca (origana), podbjela i drugog;
IV. trave (cijele nadzemne biljke u cvatu ili vrhovi grančica u cvatu) od majčine dušice, mravinca, svih vrsta metvice, kičice, pljuskavice (kantariona), stolisnika, dubačca, ”trave ive”, oputine (troskota), poljske preslice, vrtnog i primorskog čubra, bosiljka, kilavice (sitnice) i druge;
V. plodovi šipka, bedrenike ili ”anisa”, komorača, kima, korijandra, borovnice, peršina, šumske jagode, maline, pitomog i divljeg kestena, gloga drijena, trna, krkavine, oskoruše i drugi;
VI. sjemenke bundeve, bijele gorušice, crne vrzine (crne slačice), lana, dunje i lubenice;
VII. korijenje (i drugi podzemni organi) bijelog sljeza, oslada (sladića), odoljena, petoprste (petolista srčenjaka), livadnog dvornika, jaglaca, sapunjače, maslačka, gaveza, iđirota, puzave pirike, oputine i drugo;
VIII. kore hrasta kitnjaka, hrasta lužnjaka te krkavinke (krušine);
IX. peteljke višanja i trešanja;
X. razno osušeno neotrovno divlje voće (divlje jabuke, kruške, oskoruše, jarebike), kora od dinja, ”svila” od kukuruza i drugo.
 
 
PORODICE BILJAKA SA CVIJETOM OBILNE SU U NAŠOJ FLORI
 
S oblikom biljke, s njezinim sistematskim položajem možemo povezati i kemijski sastav biljke, koji je vrlo često karakterističan ne samo za pojedine biljke, nego i za veće sistematske jedinice. Tako se bez preglednosti koju čini sustav biljaka u jednom sistemu ne bismo mogli snaći ni odrediti njihovu srodstvenu pripadnost s kojom je povezan i bitan kemijski sastav. Porodice su svoj naziv dobile prema nekoj značajki koja je svima u porodici svojstvena, kao glavočike po glavičastom cvatu, mahunarke po plodu mahuni, neke porodice po nekom važnom pripadniku iz porodice, zastupljenom rodu. Iako su internacionalna, tj. latinska imena porodica, pa i biljaka, često zamorna i teška za čitaoca, čim se spomene ime porodice, već se orijentacijski može naslutiti o kakvim je biljkama riječ. Osim najzastupljenijih biljaka iz porodice glavočika, s najviše rodova i vrsta, po prisutnosti u našoj prirodi slijede trave, a nakon njih štitarke, krstašice, lepirnjače, usnače i druge. Najprisutnije glavočike uključuju važne ljekovite biljke: maslačak, podbjel, kamilicu te stolisnik, čičak, pelin, cikoriju, suncokret… Porodica trava ne obiluje toliko ljekovitim biljem, no važna je u toj porodici prisutnost kukuruza, zobi, kao i puzave pirike. Krstašice su porodica s važnim ljekovitim začinskim biljkama crna vrzina (crna slačica), bijela gorušica, hren i poljska gorušica, a lepirnjačama pripadaju lucerna i kokotac. Ipak, u našoj flori pri vrhu slijedi i najvažnija mirisna porodica biljaka usnača s ljekovitim biljem: paprenom metvicom (uzgojenom biljkom) i svim divljim vrstama metvice, bosiljkom, dvjema vrstama očejnice, slijedi mravinac ili origano, zatim biljke roda Prunus, kupina, kadulja, čubar, dubačac, trava iva, matičnjak, lavanda, ružmarin…

Najvažnije ljekovite biljke ipak su samo u nekim porodicama najčešće zastupljene. Familije biljaka pomoćnica, glavočika, kaćuna i ruža najčešće su prisutne kod naših važnijih ljekovitih biljaka, kao i porodice usnača i ljiljana. Uglavnom, takva pripadnost je najčešća, iako važno bilje pripada i mnogim drugim botaničkim skupinama, kao uostalom i sve važno bilje korišteno često u narodnoj medicini. Ne smije se izostaviti pripadnost ljekovitog maslačka našoj najzastupljenijoj porodici glavočika. Biljka Rosa canina – pasja ruža, iz porodice ruža ima plodove koji daju ukusan vitaminiziran čaj, jedan od rijetkih koji se može piti svakodnevno, bez ikakve opasnosti po zdravlje. To su u domaćoj upotrebi, iz naše flore skoro najpoznatije, česte korisne biljke, a plod ruže-šipak možemo koristiti višestruko, s blagom, zdravom primjenom, što se i inače traži od biljaka da mogu biti hrana s ljekovitim djelovanjem, kao što su i te naše jednostavne i svima poznate biljke.
 
 
Jadranka Gržinčić