Iako je broj vozila po stanovniku mnogo veći u razvijenim zemljama, većina je
ozlijeđenih i umrlih u prometnim nesrećama u zemljama u razvoju. Razlog tome je
u znatno boljoj organizaciji cestovnog prometa u razvijenim zemljama, gdje postoji
organizirano kretanje vozila na označenim prometnicama, stroga pravila kretanja
prometnih vozila i pješaka, uz strogu kontrolu vozača u smislu zabrane vožnje
pod utjecajem alkohola i slično. U manje razvijenim zemljama svijeta organizacija
prometa lošija je, ne postoje stroga zakonska pravila, što su najvažniji razlozi
nastanka povećanog broja prometnih nesreća u tim zemljama. Ali treba napomenuti
i bolju dostupnost tehnički naprednijih vozila (veća stabilnost, unaprijeđen sustav
kočenja, ugrađeni zaštitni zračni jastuci i slično) u razvijenim zemljama.
Rizični čimbenici za nastanak prometnih nesreća mogu se podijeliti u tri osnovna:
tehnički neispravno vozilo, neadekvatne prometnice te ljudski čimbenik, koji je
i najčešći - neprilagođena brzina kretanja vozila, nedovoljno iskustvo uz nepoštivanje
prometnih pravila i, vrlo često, vozači pod utjecajem alkohola i droga.
Posljednja dva-tri desetljeća ozljedama općenito, a posebno onima nastalima u
prometu, pridaje se potrebno značenje shvaćanjem da ozljede nisu neizbježiv već
preventabilan događaj, pa se intenzivno radi na epidemiološkim analizama, istraživanju
rizičnih čimbenika te izradi i primjeni preventivnih mjera i promicanju prometne
kulture i sigurnosti u prometu.
Tako i petogodišnja strategija Svjetske zdravstvene organizacije za prevenciju
ozljeda u cestovnom prometu ima za cilj postavljanje prevencije ozljeda u cestovnom
prometu na visoko mjesto unutar javnozdravstvenih programa širom svijeta, kako
bi se smanjile neprihvatljivo visoke razine ozljeda u prometu. U tom smislu poseban
naglasak bit će stavljen na zemlje s niskim i srednjim prihodima.
S obzirom na postojeće, globalno zabrinjavajuće podatke o prometnim nesrećama,
ovogodišnji Svjetski dan zdravlja (7. travnja 2004.) obilježava se pod sloganom:
“SIGURNOST NA CESTAMA - NIJE SLUČAJNOST!”, čime su se prometne nesreće naglasile
kao važan javnozdravstveni problem u svijetu i istakla važnost ulaganja u njihovu
prevenciju. |
Na
ljestvici uzroka smrti u Hrvatskoj 2002. godine, ozljede se nalaze na
trećem mjestu, s udjelom od 5,4%, iza bolesti srca i krvnih žila te novotvorina.
Vodeći su uzrok smrti u dobi 1 - 40 godina, u oba spola ukupno. Prema
vanjskom uzroku ozljeda 2002. godine, na prvom mjestu nalaze se samoubojstva,
s udjelom od 32,3%, a slijede ih na drugom mjestu prometne nesreće, s
udjelom od 23,8%. Godine izgubljenog života pokazatelj su prijevremenog
mortaliteta. U 2001. godini, godine izgubljenog života zbog umiranja od
ozljeda nastalih u prometnim nesrećama iznosile su ukupno u oba spola
21 545, za muškarce 15 261, a za žene 4 759. Godine izgubljenog života
zbog svih ozljeda nalazile su se na trećem mjestu, iza novotvorina te
bolesti srca i krvnih žila.
Godine izgubljenog života za pojedine skupine bolesti u Republici Hrvatskoj
za 2001. godinu
| Skupine
bolesti |
Godine
izgubljenog života |
Ukupno |
Muškarci |
Žene |
| Novotvorine |
104
532 |
47 198 |
47
007 |
| Bolesti
srca i krvnih žila |
103
890 |
47 398 |
47 180 |
| Ozljede |
59
217 |
41 337 |
13 038 |
| Ozljede
u prometu |
21
545 |
15 261 |
4 759 |
Prema podacima MUP-a, u Republici Hrvatskoj posljednjih godina pratimo
trend smanjenja broja poginulih u cestovnim prometnim nesrećama, ali,
s druge strane, i porast broja ozlijeđenih, porast broja prometnih nesreća
ukupno te onih s nastradalim osobama.
Opći podaci o prometnim nesrećama u Republici Hrvatskoj u razdoblju 1998.-
2002. godine
Godina |
Broj prometnih nesreća |
Broj
poginulih osoba |
Broj
ozlijeđenih osoba |
1998.
|
67 982 |
646 |
18
118 |
1999. |
68 798 |
662 |
18 103 |
2000.
|
73 387 |
655
|
20 501 |
2001.
|
81 911 |
647 |
22 093 |
2002.
|
86 611 |
627 |
23 923 |
Izvor: MUP, Bilten o sigurnosti cestovnog prometa 2002.
Podaci iz Biltena o sigurnosti cestovnog prometa pokazuju da su u 2002.
godini u cestovnim prometnim nesrećama na hrvatskim cestama stradale 23
923 osobe od kojih 627 (2,6%) smrtno. U usporedbi s prethodnom godinom,
riječ je o smanjenju broja poginulih za 3,1 %, ali i o povećanju broja
ukupno ozlijeđenih osoba za 8,3%. Prema kategorijama sudionika u prometu,
najviše pogibaju vozači, zatim putnici te pješaci. Najviše se prometnih
nesreća događa zbog pogreške vozača (96%), a najčešće su pogreške vozača
nepropisna brzina i brzina neprimjerena uvjetima na cesti.
Unatoč prikazanim podacima i činjenici da posljednjih godina u Hrvatskoj
pratimo trend smanjenja smrtnosti od cestovnih prometnih nesreća, Hrvatska
se prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije još uvijek nalazi
iznad prosjeka europske ljestvice umiranja zbog cestovnih prometnih nesreća.
Prometne nesreće u djece
Prometne nesreće vodeći su uzrok smrti u djece (1-14 godina) u Republici
Hrvatskoj. Prema podacima MUP-a, u prometnim je nesrećama u Hrvatskoj
2002. godine nastradalo 1 883 djece (7,7% od ukupnog broja svih nastradalih).
Njih 960 ili 51,0 % djece stradalo je u svojstvu putnika, 707 ili 37,5%
kao pješaci, a 216 ili 11,5% kao vozači.
Poginulo je 15 ili 0,8% od ukupnog broja stradale djece, a ozlijeđeno
je 1 868 ili 99,2%. To je 2,4 % od svih poginulih sudionika i 7,8% od
svih ozlijeđenih. Najviše je djece, njih sedam, poginulo u svojstvu putnika,
pet u svojstvu pješaka i troje kao vozači. Svih petero poginule djece
pješaka stradalo je tijekom kretanja, prelaska ili zadržavanja na kolniku.
Ukupan broj nastradale djece u 2002. godini manji je za 1,1%, a poginulih
je manje za 44,4% u odnosu na prethodnu godinu.
Analizirajući posljedice prometnih nezgoda u kojima sudjeluju djeca, zabrinjava
podatak da posljednjih godina djeca najviše stradavaju kao putnici u vozilu
i pješaci. Neki su od razloga povećanog rizika za stradavanje djece pješaka
u prometu sljedeći:
• mala djeca često ne mogu pravilno procijeniti udaljenost i brzinu nadolazećeg
vozila (pa lako mogu krivo procijeniti sigurnost prelaska ceste);
• djeca su teže uočljiva vozačima (posebno ako npr. prolaze između vozila);
• djeca često nisu svjesna opasnosti u prometu;
• mnoga djeca (osnovnoškolci) ne razumiju osnovne prometne znakove;
• roditelji često precjenjuju sposobnost njihove djece u snalaženju u
prometu;
• vozači i djeca pješaci nepravilno procijene što će napraviti onaj drugi
sudionik u prometu;
• vozači nerijetko ne poštuju prometne propise.
Djeca su i posebna rizična skupina za stradavanje u prometu u svojstvu
suputnika u vozilu. U tom slučaju posebno veliku odgovornost snose odrasli
vozači, najčešće roditelji.
Istraživanja provedena devedesetih godina dvadesetog stoljeća u SAD-u
pokazala su da zračni jastuci (inače vrlo učinkovita mjera u suzbijanju
fatalnih ozljeda u odraslih kod frontalnih sudara) povećavaju rizik od
smrtonosnih i/ili teških ozljeda u male djece koja sjede na prednjem sjedalu
uz vozača. Stoga je Nacionalno udruženje za sigurnost prometa u SAD-u
dalo niz smjernica koje uključuju informacije i upozorenja vozačima motornih
vozila i roditeljima o ispravnim načinima prijevoza djece.
Sva djeca mlađa od 12 godina trebala bi sjediti na stražnjem sjedalu,
kao najsigurnijem mjestu u vozilu u slučaju prometne nezgode. Istraživanja
su pokazala da sigurnosne sjedalice za djecu smanjuju rizik fatalnih posljedica
prometnih nezgoda za oko 70% u dojenčadi i oko 55% u djece starosti 1-4
godine. Nacionalno udruženje za sigurnost prometa u SAD-u preporučuje
korištenje sigurnosnih sjedala za djecu do osam godina starosti. Za djecu
od osam godina i više pojasevi smanjuju rizik ozljeda za oko 50%.
Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (NN56/96), u Hrvatskoj je
zabranjena vožnja djece mlađe od 12 godina na prednjem sjedištu vozila.
Ipak, usprkos zakonskim odredbama, još se uvijek može vidjeti malenu djecu
kako sjede naprijed, na krilu odraslih ili sjede i/ili stoje nevezani
na prednjim sjedalima automobila u vožnji.
U okviru Nacionalnog programa o sigurnosti cestovnog prometa 2001.-2005.,
predviđene su posebne mjere i aktivnosti vezane uz sigurnost djece u prometu.
Jedna je od strateških aktivnosti prometno obrazovanje djece predškolske
i školske dobi. Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa provodi
se u organizaciji Ministarstva unutarnjih poslova RH od 1994. godine.
U tijeku je provođenje trećeg dijela programa, čiji je glavni cilj smanjenje
broja poginulih u prometnim nesrećama.
Jasno je da uloga starijih u promicanju prometne kulture, posebno roditelja,
ima veliku važnost u sigurnosti djece u prometu. Prihvaćanjem obveze da
se pravilno ponašanje u prometu odnosi i na njih, a ne samo na njihovu
djecu, zasigurno će pridonijeti još većem značenju prometnog odgoja djece.
|