U svjetlu najnovijih znanstvenih istraživanja
Ima li čovjek samo pet osjetila
Već u osnovnoj školi učenici uče da čovjek ima pet osjetila, odnosno osjetne organe
za vid (oko), sluh (uho), opip ili dodir (u koži), okus (na jeziku) i njuh (u
sluznici nosa). Međutim, osjetna područja znatno su šira, tako da imamo i osjet
za bol, temperaturu te kinestetičke osjete koji nas obavještavaju o položaju tijela
i kretnjama pojedinih dijelova tijela, zatim organske i statičke osjete za registriranje
položaja tijela u prostoru (kod čovjeka i svih kralježnjaka nalaze se u labirintu
u unutarnjem uhu).
Čovjek poznaje i intuiciju – predosjećanje, odnosno neposredno unutarnje opažanje, shvaćanje koje se javlja, u određenom trenutku, bez sudjelovanja razuma. Stvaralačka ideja često je intuitivnog karaktera. Iskusni šahisti, osobito oni ponajbolji, vrlo često intuitivno predosjećaju koji je potez najbolji u određenom trenutku iako do te spoznaje nisu došli razmišljanjem ili na temelju znanja koje su stekli. Oni, naprosto, osjećaju da je to dobro, iako ne znaju kojim i kakvim mehanizmom su došli do tog osjećaja. Tek kada se pokaže da je izabran pravi i najbolji potez, mogu zaključiti kako ih intuicija nije iznevjerila.
Prema švicarskom psihijatru Carlu Gustavu Jungu (1875-1961) intuicija je temeljna psihološka funkcija koja nesvjesnim putem podešava opažanja. Dakako, kada govorimo o intuiciji, ne možemo reći da nam tu pomaže neko od pet osnovnih osjetila.
“Šestim čulom” uobičajeno se naziva “osjetilo” kojim primamo izvanosjetilna zapažanja,
odnosno parapsihološke fenomene. Međutim, treba reći da “šesto čulo” nije izraz
koji određuje neko konkretno osjetilo, kao što je već pet nabrojenih, jer se još
ne zna na koji način, odnosno kojim putem čovjek prima “poruke” s područja paranormalnih
fenomena (radiestezija, telepatija, prekognicijia…). Ipak, “negdje bi u organizmu
moglo postojati nešto što bi se u izvjesnom smislu moglo nazvati središtem, mjestom
koje se može povezati s izvanosjetilnošću više no ijedno drugo” – ističe američki
istraživač parapsihologije Joseph B. Rhine.Premda još uvijek nerazjašnjivo, “šesto čulo” daje rezultate koji ga potvrđuju. Možda izgleda čudesno i nevjerojatno, ali to je samo zato što nemamo instrumenata ni načina za njegovu registraciju. Svih pet osjetila, navedenih na početku teksta, možemo registrirati, kontrolirati pa i liječiti. Za svaki od njih postoje aparati (nekada mehanički, a sada elektronski, najčešće digitalni) kojima možemo “ući” u određeno osjetilo i saznati sve o njemu. Čak možemo i pratiti njegov rad, opažati nedostatke i određivati, ako treba, korekturu.
Nažalost, unatoč uznapredovalosti fizike, elektronike i medicinske znanosti, organe i osjetilne putove izvan pet navedenih osjetila ne možemo aparatima i instrumentima ni pratiti ni kontrolirati. Nema aparata kojim bismo mogli utvrditi ima li netko sposobnost intuicije ili telepatije, osim posredno – kroz rezultate koje ostvaruje određena osoba.
George Lawrence, američki inženjer elektronike, zastupa tvrdnju da sva biološka bića (čovjek, životinje i biljke) emitiraju biološke signale koji pripadaju nekom spektru koji se nalazi izvan elektromagnetskog i ne mogu se registrirati ni jednim postojećim standardnim električkim ili elektronskim uređajem. Dakako, ako biološka bića emitiraju biološke signale, onda ih mogu i primati. Međutim, zasad je to područje samo znanstvene fantastike.
Za intuiciju Gary Zukav kaže da je to osjetilni sustav koji djeluje bez podataka iz pet čovjekovih osjetila. Samo višeosjetilno biće može računati na intuiciju, što omogućuje nadgradnju u poimanju vlastitosti i svega oko nas. Osjetilnost svedena na samo pet osjetila sputava i ograničava unutarnje i vanjsko djelovanje. Evo nekih primjera koji su se, vjerojatno, i vama dogodili (ili će se dogoditi); možete ih opisati, ali ne i razjasniti ili protumačiti.
• Podignete telefonsku slušalicu, nazovete određeni broj, ali je zauzet. Spustite slušalicu i istog trenutka osoba koju ste vi zvali – zove vas!
• Vaš brat (ili sestra) živi u gradu udaljenom od vas nekoliko stotina kilometara. Ustanete ujutro iz kreveta i u mislima vam se odmah javi brat (ili sestra), i to u nekoj lošoj situaciji. Odmah postanete zabrinuti, pođete do telefona kako biste provjerili je li s vašim bratom (ili sestrom) sve u redu. Umjesto brata (ili sestre) javi se njegova supruga (ili njezin suprug) i kaže vam da su vašeg brata (ili sestru) jutros rano odvezli u bolnicu zbog upale slijepoga crijeva!
• Idete gradom i u mislima vam se javi vaš znanac kojega niste vidjeli mjesecima. Za minutu-dvije sretnete znanca kojeg ste maločas vidjeli na vašem “mentalnom ekranu”!
• Otišli ste na posao, a vaša supruga ostala je kod kuće. Kad ste na poslu ogladnjeli, poželjeli ste za ručak pečeno pile s krumpirom. Ali, nažalost, sa suprugom se prije niste dogovorili, a sada je kasno da joj izrazite svoju želju. Dolazite kući, razumljivo, gladni kao vuk. Dočekuje vas vaša draga supruga, a za ručak je pečeno pile s krumpirima!
Za sve navedene slučajeve, koji se svakodnevno događaju mnogim ljudima, mogli bismo reći da su rezultat puke slučajnosti. Međutim, zar se zaista zbiva slučajno ono što se mnogim ljudima događa, i to vrlo često?
Zar ne bismo mogli pretpostaviti (pa i prihvatiti) da se ljudska misao (a ona je elektromagnetski val) može prenositi na daljinu bežičnim putem – poput radiovalova ili televizijskog signala?
Elektroencefalograf može elektromagnetne valove našeg mozga s lakoćom registrirati, ali samo na maloj udaljenosti. Pomoću elektronskih aparata možemo registrirati vrstu elektromagnetskog vala mozga, njegovu učestalost i aktivnost. Stručnjaci nas uvjeravaju da ćemo u budućnosti, pomoću posebnih elektroencefalografa moći čitati tuđe misli, odgonetavati poruke a da ih glasovno ne čujemo ili ne vidimo napisane na papiru.
Brojni primjeri telepatije (prenošenja misli na daljinu) ili prekognicije (vidovitosti) zasigurno nisu slučajnost. To što ih ne možemo snimiti, izmjeriti ili nekim aparatom registrirati, ne znači da su nepostojeće maštarije.
Naše tijelo zna sve o nama. Čak nam šalje i poruke o stanju našeg bića, ali ih mi ne čujemo i ne čitamo. Da bi naše tijelo moglo funkcionirati, svaka stanica zna što se zbiva i u njoj najudaljenijem kutku.
Zašto zanemarujemo poruke našega tijela, kada nas zaborav najčešće kažnjava bolešću? Slušajmo poruke iz našega tijela i slijedimo upozorenja kako bismo bili prijatelj samima sebi – i bili zdravi.
Suvremeni čovjek, unatoč čudesnom razvoju tehnike i tehnologije, još uvijek premalo koristi snagu svoga duha, svoje podsvijesti i sveukupnog psihičkog tijela. Suvremeni čovjek razdiran je osjećajem straha, depresijom, potištenošću, neizvjesnošću i sveprisutnim stresom. Za sve ima lijeka, pa i za psihičko tijelo. Okrenuti smo tabletama i sintetskim lijekovima, ali u njima rijetko nalazimo rješenje za naše psihičke probleme.
Čovjek sve više gubi vjeru u sebe, u snagu svoga duha. Um mu zaokupljaju negativne misli. Sve je nemirniji, umorniji i napetiji, izdvojen iz prirode i okrenut instantu i umjetnom.
Ima li nade za suvremenog čovjeka? Dakako da ima. Ponajprije moramo u sebi uspostaviti potreban mir, vratiti se praiskonskom dodiru s prirodom, vjerovati u sebe i snagu vlastitog duha, koristiti mogućnosti višeosjetilnog bića te uskladiti i ojačati odnos između psihičkog i fizičkog tijela.
Potrebno je vjerovati u vlastitu snagu, u svoje zdravlje i uspjeh u svemu onomu što poduzimamo. Plašiti se nesreće, predviđati prepreke, razmišljati o mogućim poteškoćama, vjerovati kako je neuspjeh i poraz neizbježan – uništavajući i najsigurniji je put u bolest i osiromašenje duha – temeljnog pokretača svih naših rezultata.
Čovjek – kao višeosjetilno biće ima pred sobom neslućene mogućnosti. Njegov razvoj i napredak mogu tek djelomično predviđati samo najsmioniji vizionari. Ono što je danas obično, normalno i jednostavno, prije kojih dvadesetak godina bila je daleka fantastika i malo vjerojatna mogućnost.
I, ne zaboravimo, u mozaik uspona čovječanstva svaki čovjek može ugraditi svoj kamenčić. Takav pozitivan osjećaj daje nam snagu, čini nas sretnima i jača vjeru u lijepu današnjicu i bolju budućnost.
