OVISNOST O DROGAMA KAO RIZIK PONAŠANJA U PROMETU

KAO PIJANI ... ILI JOŠ GORE

Zloporaba droga, kao velik socijalno-gospodarski problem, nije zaobišla ni nas, a utječe na različite društvene sfere, pa tako i na promet. Broj prometnih nezgoda u Hrvatskoj raste svake godine sve više. Uzroci prometnih nesreća nisu samo loše ceste, stara i neispravna vozila, neopreznost, nego i sve veći broj mladih koji ne samo da su neiskusni vozači, već i uživaju različita opojna sredstva.

Što je ovisnost

Sredstva ovisnosti (droge, psihoaktivne tvari, opojna sredstva) prirodne su ili kemijski sintetizirane tvari koje djeluju na središnji živčani sustav i uzrokuju različita tjelesna ili psihoaktivna djelovanja, tj. halucinacije, pospanost, promjene raspoloženja itd. U sredstva ovisnosti ubrajamo: 1. psihostimulanse (amfetamin, kokain, ecstasy itd); 2. narkotike i opijate (heptanon, metadon, heroin, opijum i dr.); 3. halucinogene (LSD, meskalin, atropin i dr.); 4. depresore (alkohol, barbiturati, trankvilizatori i dr.) te 5. kanabis i pripravke (marihuana, hašiš). Neka su sredstva ovisnosti zakonita (alkohol, sedativi i lijekovi), a neka nezakonita (marihuana, kokain, LSD, ecstasy itd.). Ovisnost o psihoaktivnim tvarima obuhvaća psihološku, psihičku ili tjelesnu ovisnost koja nastaje međusobnim djelovanjem organizma i neke psihoaktivne tvari. Ovisnici su osobe koje povremeno ili trajno uživaju sredstva ovisnosti.

Očitovanje ovisnosti u prometu

Ovisnici kao sudionici u prometu mogu biti pod utjecajem opojnih sredstava ili komplikacija koje one mogu izazvati u njih. Treba istaknuti da ovisnici često uzimaju ne samo jedno, nego dva ili više vrsta opojnih sredstava, najčešće u kombinaciji s alkoholom, tako da se njihov pogubni učinak pojačava. Osnovna su obilježja uporabe opojnih sredstava različiti poremećaji razine svijesti, opažanja, ponašanja te poremećaji ostalih psihofizičkih funkcija ili reakcija. Ovisnici-vozači ne reagiraju u skladu s naučenim vještinama i imaju reakcije neprimjerene za određenu situaciju. Oni su nekritični prema svom stanju, nemaju adekvatno kritičko prosuđivanje za uključivanje u promet, imaju lošije psihofizičke karakteristike zbog smanjene koncentracije, poremećena im je koordinacija, vrijeme reagiranja i oprez, pogrešno procjenjuju udaljenost, imaju poremećenu percepciju vida i sluha, nemaju dobru orijentaciju u prostoru i vremenu, a sve to zajedno povećava rizik vožnje. Njihovo se nekritičko ponašanje u prometu najčešće očituje nepoštivanjem prometnih znakova i zabrana, prebrzom i agresivnom vožnjom, slabim procjenjivanjem novonastalih situacija te nepoštivanjem drugih sudionika u prometu, a sve su to dodatna opterećenja koja mogu rezultirati prometnom nesrećom.

Tko je odgovoran za posljedice

Zbog ovisnikove nesposobnosti da odgovorno upravlja vozilom i mogućeg zakazivanja nadzora nad ovisnicima, društvo bi trebalo zauzeti jasan stav prema ovisnicima u prometu i biti dosljedno u provođenju sankcija, jer je sigurnost građana u suprotnom prepuštena njima samima. Složenost te problematike trebala bi potaknuti javnost da se na konstruktivan način zauzme za rješavanje tog važnog problema zbog potencijalne ugroženosti najmlađih i svih ostalih osoba koje ne mogu prepoznati situaciju prijeteću po svoje zdravlje i život te se zaštititi.

Zakonsko sankcioniranje ovisnosti u prometu

Zakon o sigurnosti u prometu učinkovito je riješio pitanje sankcioniranja alkoholiziranih vozača alko-testom, kaznenim bodovima, oduzimanjem vozačke dozvole, prekršajnim prijavama, dok se vožnja pod utjecajem droga jedva spominje, iako danas to postaje sve veći problem. Prema podacima Zavoda za bolesti ovisnosti Splitsko-dalmatinske županije, od ukupnog broja registriranih ovisnika o lakim i teškim drogama čak ih 48% sudjeluje u prometu kao vozači automobila ili motocikla. Prometni policajci susreću se s nekoliko problema iz tog područja: 1. ne mogu jednostavno prepoznati je li sudionik u prometu pod utjecajem droge; 2. ako i prepoznaju vozača pod utjecajem droge, ne mogu utvrditi koja je to vrsta droge; 3. ako je vozač pod utjecajem nekoliko vrsta droge, ne mogu ocijeniti koja od njih najviše pridonosi nesposobnosti odgovornog upravljanja vozilom. Zakon o sigurnosti u prometu nije precizirao postupke i načine otkrivanja prisutnosti nezakonitih sredstava u takvim slučajevima, a problem je i to što neki dopušteni lijekovi mogu utjecati na vožnju jednako kao i droge. Nepostojanje sankcija navodi na zaključak da bi institucije koje se bave sigurnošću u prometu trebale raditi na uvođenju propisa i načina koji bi regulirali problematiku ovisnosti o drogama u prometu.

Ivana Bočina, dr. med.