DOBAR VID GLAVU ČUVA

TKO JE JOŠ NASTRADAO SJEDEĆI PRED TELEVIZIJOM

Neki sam dan doživjela osobni i profesionalni poraz. Kao okulist već nekoliko godina potpisujem vozačima pravo da sjednu za volan s obzirom na kvalitetu njihovog vida. Nastojim im objasniti koliko je dobar vid važan za sigurnu vožnju.

Uvjerena kako mi to dobro ide, doživjela sam neugodno iznenađenje kad me je vlastiti otac "spustio na zemlju". Kako? Pohvalio mi se da je već po drugi put "zeznuo" okulista i produžio vozačku dozvolu. -"Ne zna on da ja neću nositi naočale pri vožnji."

Tvrdoglavost na vlastitu štetu

Prije tri godine, kad je navršio 65-u, provukao se na moj račun. Kćer mu je okulist pa će mu “srediti naočale». Kolega iz Splita, gdje moj tata živi, pao je na taj štos i pustio ga da produži dozvolu. Ne bih ja ni znala da moj otac treba naočale da mi se nije sam pohvalio. Pokušala sam ga nagovoriti da naočale napravi naknadno. Kaže on:"\'Ajde dobro, bit će mi za televiziju." Ja s druge strane telefonske linije ostadoh bez teksta. Za televiziju će ih nositi, a za vožnju neće. Ljudi moji, tko je još sjedeći pred televizijom glavu izgubio? A u vožnji jest! Što nam je onda važnije? Pitam ja tatu nakon nekoliko tjedana je li napravio naočale, je li mu bolje gledati televiziju s njima. -"O, da, puno bolje!" -"Drago mi je da ti pomažu. Kad kroz njih vidiš bolje televiziju, misliš li da bi i u vožnji s njima vidio bolje?" -"Ma, vidim ti ja dobro kad vozim." Nema pomoći. On je u pravu. On vidi dobro voziti i bez naočala jer ni ne zna da se može vidjeti bolje. Rekoh:"Tata, meni za ljubav, uzmi naočale za televiziju, sjedni u auto, pogledaj najprije bez njih, a onda ih stavi, pa pogledaj u istom pravcu. Ako vidiš jasnije, znači da ti pomažu. Nosi ih dok voziš. Bit ćeš sigurniji na cesti." -"Siguran sam ja. Vozim ja već 30 godina i nikad mi se ništa nije desilo. Jedinu štetu napravila mi je petarda koju su mi na krov bacili s balkona." Kako mu dati do znanja da je pred 30 godina bio mlađi, žustriji, da je tada sudionika u prometu bilo manje, da nisu toliko divljali po cesti, da se vremena mijenjaju? Sa svakom godinom, i on i njegov auto stariji su. Refleksi usporavaju, kočnice slabe...

Vidjeti dalje i bolje

Kako mu stvoriti sliku o tome da postoji razlika između njega koji golim očima vidi 50% i onoga koji vidi 100%, s naočalama ili bez? Pada mi na pamet situacija u kojoj sam se jednom iznenada zatekla. Vozila sam po kiši kad mi se najednom iza zavoja ukazao odron stotinjak metara ispred mene. Zaobići ga se nije moglo. Iz suprotnog je pravca nailazio auto. Sreća moja da sam ga odmah uočila. Počela sam usporavati polako i po mokrom kolniku uspjela zaustaviti tik pred velikim kamenom. To što kroz naočale vidim 100% omogućilo mi je da situaciju procijenim dovoljno izdaleka i dobijem na vremenu za ispravnu odluku. Pomislila sam što bi moj otac u istoj situaciji uradio. Sa svojih 50% vidne oštrine, on bi nastavio voziti i prevalio još pola razdaljine prije nego bi shvatio što se pred njim na cesti nalazi. Bi li imao vremena polako zaustaviti ili bi nagazio na kočnicu po mokrom kolniku? Kakav ABS! Auto mu je iz prošlog stoljeća. U toj panici, možda bi ga zanijelo pred nadolazeći auto. Možda bi stradao još netko, ni kriv ni dužan što moj otac ne vidi koliko bi trebalo. Tko zna... Kad se sve zbroji, ispada da vidjeti dalje i bolje spašava u iznenadnim, rizičnim situacijama.

Zašto razmišljamo naopako

Koliko rizika ima u sjedenju pred televizijom? Zašto su nam tada naočale važne? Pred televizijom jedina šteta može nastati ako zadrijemamo i prolijemo pivo koje možda držimo u ruci. Čak su nam i naočale za čitanje važnije od sigurnosti na cesti. Tko čita dok vozi? A puno kandidata za vozače kaže kako "imaju oni naočale" misleći na te za čitanje. Na cesti smo u pokretu i nismo sami. Kiša, noć, brzina, a onda iznenada... Istrči pješak, pukne guma-izgubimo kontrolu, bura prevali šleper... Bilo bi drukčije da smo ranije uočili. -"E, moj tata, kad ćeš naučiti? Ako ti ne mariš za sebe, znaj da je meni stalo do tvoje sigurnosti. Želim ti dobro. Molim te da poslušaš moj savjet." Prošle su odonda tri godine. Tata je neki dan zvao da se pohvali. Ponovo je produžio vozačku. Ponio je sa sobom naočale "za televiziju" i s njima je zadovoljio zakonske propise. Bilo mi je to drago čuti. Pomislila sam kako sam na njega ipak uspjela pozitivno utjecati. Ima nade! Onda je uslijedila "pljuska". Da je barem prešutio. Kaže on meni: "Rekao sam okulistu neka mi napiše da moram nositi naočale ili leće." Pitam ga zašto, a on mi objasni: "Tako nitko neće znati. Mislit će da imam leće." Nema nade! Ništa nije shvatio. Ni ono da ga volim i da mi je stalo do njegove sigurnosti. -"Koga varaš, tata? Naočale se ne nose zbog policije. Nisu ni policajci više naivni. Prvo, znaju iz iskustva da jako malo vozača tvoje dobi nosi leće. Drugo, znaju da i onaj tko nosi leće, mora sa sobom imati rezervne naočale. Neka iz bilo kojeg razloga mora skinuti leće, još uvijek se treba sigurno dovesti kući." -"Dobro da si mi rekla. Stavit ću u auto jedne stare, od pokojnog barbe, da ih mogu pokazati ako pitaju" - ozbiljno će on. Sad mi ga je stvarno bilo dosta. -"Znaš što, tata, želim da konačno shvatiš. Naočale nosiš zbog sebe, a ne zbog zakona. Imaš ih - nosi ih! Je l\' se sjećaš ljetos kad smo tvoja unuka i ja planirale doći u Split? Savjetovao si mi da putujemo brodom. Na cesti se svašta dešava. Zanimljivo! Zamisli da je ljetos na nas naletio netko tko je krenuo pretjecati, a da nas ne vidi kako mu nailazimo iz suprotnog pravca. Taj netko možda vidi 50% i neće nositi naočale. Kao ti. Takvih se na cesti ja bojim. Zbog njih imam upaljena svjetla i po danu. Da me barem po svjetlima vide kad ne žele nositi naočale. Zamisli da ti tako naletiš na nečiju kćer i unuku." Tišina s druge strane linije. Možda sam ga pogodila u žicu. -"Ali ja nikad ne pretječem." Opet uzalud. Upitala sam se kako mogu utjecati na druge vozače kad mi ne uspijeva urazumiti vlastitog oca. Istina je da moj otac - penzioner doista ne luduje na cesti. On će čuvati svoj ostarjeli auto, jer zna da ga ne može popraviti od svoje penzije. On će voziti lokalne ture i uglavnom po danu. Vozačko ga iskustvo izvlači. On će nesvjesno ugroziti promet, jer će se možda uključiti sa sporedne ceste ne vidjevši da mu netko nailazi. On će voziti sporo i napraviti kolonu. Nekoga će to možda iznervirati, pa će krenuti u rizično pretjecanje. Uglavnom, on će na cesti smetati. Tako će biti sve dok mu uskoro ne zabrane vožnju zbog eko-testa. Do tada se mogu samo nadati da će sve dobro proći.

Mlađi - luđi

Za razliku od nenasilnih penzionera-smetala, ima i onih koji srljaju u opasnost, a pri tom ne vide dobro. Kako mogu urazumiti nekog bahatog mladca koji je tek položio vozački, dočepao se očevog nabrijanog auta i umire od želje za dokazivanjem? Što je s onima koji posljednjih godina ginu k\'o muhe u neregistriranim autima i bez položenog ispita? Tko je ikad njihove oči provjerio? S takvim stavom nepoštivanja sebe i drugih, bi li oni uopće nosili naočale i onda kad im u dozvoli to jasno piše? Kontrolira li ih itko? Što se desi kad ih policija zatekne bez obveznih optičkih pomagala? Kažu li i oni svi odreda da nose leće, a onda izvade bakine naočale za pokazivanje? Plaća li osiguranje odštetu i onome tko je sudjelovao u nezgodi vozeći bez naočala, praktički tjelesno nesposoban? Količina alkohola provjerava se. Provjeri li se koliko je dotični vidio u momentu nesreće? Jesu li pregledi specijalista prije sjedanja za volan samo formalnost ili imaju ne samo zakonsku, nego i životnu težinu? Kad ćemo se svi urazumiti?!

Mr.sc. Inge Bošković Dragičević, dr.med.