Dostignuća prirodne medicine
 
Blatom protiv visokoga tlaka
 
Tradicionalna ili prirodna medicina ne samo da privlači pažnju ljudi koji traže neki «narodni lijek», već i stručnjaka, usprkos mnogim epohalnim dostignućima klasične medicine. Mnoge ekipe profesionalaca iz tog razloga neumorno krstare tropskim prašumama i nepreglednim pustinjama. Stručnjaci smatraju da prirodna medicina može postići mnogo više nego što se pretpostavlja.
 
 
Kad je jedan istraživač u prašumi Nove Gvineje pao i raskrvavio koljeno, lokalni liječnik pod imenom Baupua Oatu, iz plemena Roro, pogledao je ranu i nestao u prašumi. Brzo se vratio žvačući neko egzotično bilje, koje je ispljunuo direktno na ranu, i ona je za četiri dana potpuno zacijelila. Domorodac je odlično poznavao ljekovita svojstva bilja, a koristio se i bogatim iskustvom naslijeđenim od predaka.
 
 
Slučajno do dragocjenoga lijeka
 
Jedan Indijanac iz Perua vidio je 1630. godine kako je jaguar, kojeg je tresla groznica, progutavši koru kininovog drveta potpuno ozdravio. Indijanci su na taj način izliječili od malarije jednog jezuita, zbog čega se kinin zove i «jezuitski prašak». Po američkom istraživaču Katarini Cofild, kinin je «najdragocjeniji lijek svih vremena».
Oko 7000 kemijskih spojeva moderne farmakologije bazirano je na raznom bilju, a 40% svih danas korištenih lijekova proizvedeno je od bilja. Ljekovito tropsko bilje osnovna je sirovina za lijekove, koji liječe dijabetes, malariju, astmu, artritis i mnoge druge bolesti.
Etnofarmakolozi su otkrili lijek za leukemiju analizirajući kašu spravljenu od egzotičnog bilja, koju stanovnici Madagaskara već stotinama godina upotrebljavaju za liječenje raznih bolesti. Kaša dobivena kuhanjem vječno zelenih listova poznatih pod imenom Catharanthus roseus pomogla je farmaceutskom gigantu «Eli Lili» iz Indianapolisa da proizvede lijek protiv leukemije i raka limfnih žlijezda, koji je oboljelima znatno produljio život. Kemičari iz koncerna otkrili su u spomenutoj biljci dvije supstancije: vinkristin i vinblastin, za koje je utvrđeno da vrlo učinkovito djeluju protiv raznih tumora.
Antropolog s Harvardskog univerziteta Richard Vrangem uočio je kako čimpanze svakog jutra, čim svane, pojedu neku količinu listova aspidijuma, egzotične biljke slične našem suncokretu. Primijećeno je, u isto vrijeme, da pripadnici malog plemena Tangre u Tanzaniji primjenjuju lišće aspidijuma za liječenje glista, a lijek je bio najučinkovitiji rano ujutro.
 
 
S prašumama nestaju i lijekovi
 
Pustinjski «liječnici» liječe reumu nomada ubadanjem užarene igle u koljeno, a poslije toga ostavljaju na koži trag u obliku križa. Istraživače je iznenadilo što je poslije te «piropunkture» pacijent potpuno ozdravio. U sjevernokineskoj oblasti Vuda Lian Chi, običavaju visoki arterijski tlak liječiti posebnom vrstom blata, koje istovremeno služi i za otklanjanje različitih kožnih bolesti.
U centralnoafričkim predjelima, domorodački «kirurzi» zatvaraju rane stavljanjem mrava na posjekotinu, koja tako brzo zacjeljuje kao da je sašivena. Po indijskoj medicini ajurvedi, parne banje čiste organizam iznutra, čime se postiže harmonija između duše i tijela. Tibetanski prirodni medicinari užarenim štapom utrljavaju ljekovito bilje u kožu i tako liječe reumu, bol u križima i pomažu nerotkinjama da zanesu. Uništavanjem prašuma nestaju mnoge vrste bilja čiji ljekoviti potencijal ne možemo ni naslutiti. Kada neki iscjelitelj umre, to je gubitak kao da je izgorjela čitava jedna biblioteka.
Naša klasična medicina nezamjenjiva je tamo gdje je magijska medicina praktički bespomoćna - u liječenju teških infektivnih bolesti ili bolesti koje ugrožavaju život: infarkta miokarda, plućne embolije itd. U liječenju kroničnih bolesti s nejasnim simptomima prirodna je medicina djelotvorna.
 
 
Petar Radaković, dr.med.