Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)
KAD U GRLU ZAPEČE
Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) patološko je stanje uvjetovano povratkom
(refluksom) sadržaja želuca u jednjak, usta i dišne puteve, s čitavim nizom
simptoma i znakova bolesti. Početkom 20. stoljeća ta je bolest bila nepoznata,
a posljednjih 20 godina za nju vlada veliko zanimanje. Podaci u novijoj literaturi
upućuju na to da u zapadnom svijetu doseže razmjere epidemije, dok je u nerazvijenim
zemljama slabije nazočna.
Jednjak je u osnovi zatvorena mišićna cijev koja se otvara tek ulaskom hrane
iz usne šupljine u jednjak, a prolazak hrane u želudac omogućen je peristaltičkim
valovima koji potiskuju hranu u želudac. U nastanku GERB-a važnu ulogu ima donji
sfinkter jednjaka. Taj mišić predstavlja jedan od čimbenika antirefluksne barijere
– sprečavanja vraćanja hrane iz želuca u jednjak. Drugi je važan čimbenik sluznica
koja ima svoje specifičnosti i svoje obrambene mehanizme koji sprečavaju acidifikaciju
(oštećenje želučanom kiselinom) sluznice jednjaka, čija obrana ovisi o cjelovitosti
epitela i o dobroj prokrvljenosti i opskrbi jednjaka krvlju, o dobrom protoku,
a time i o dobroj prehrani i opskrbi epitela hranjivim tvarima i kisikom. Narušavanje
te "antiulkusne barijere", po modernom shvaćanju uzrokuje: prirođena,
nedovoljno razvijena barijera, akutna trauma (udarac u trbuh), a danas su najčešći
uzroci: način života, položaj tijela, uska odjeća, prehrana s malo ostataka
celuloze, začinjena jela, neadekvatno pripremljena, velika količina gaziranih
pića, pušenje, alkohol… Hijatalna hernija dodatno oštećuje barijeru, otežava
normalno pražnjenje jednjaka, a time sluznica jednjaka trpi dodatno opterećenje
i izloženost kiselini. Hijatalna hernija nije početni uzročnik nastanka GERB-a,
ali je važan čimbenik i njezinih posljedica i prelaska u kroničnu bolest. GERB može nastati i ako ne postoje hipotonični sfinkter i hijatalna hernija. Glavni je čimbenik prolazno opuštanje sfinktera nakon jela noću, nakon konzumiranja masne hrane i ležanje noću na desnom boku. Posljednjih 25 godina u zapadnim je zemljama uočen porast prevalencije GERB-a i raka jednjaka, a pad prevalencije ulkusne bolesti i raka želuca.
Klinički su simptomi i znakovi značajni za bolest: žgaravica, podrigivanje, vraćanje sadržaja iz želuca u usta, pečenje u epigastriju, a nešto rjeđe astma, aspiracija sadržaja, bol u prsima, kronična upala grkljana, promuklost, erozija zuba, hipersalivacija, štucanje.
Komplikacije koje prate ovu pojavu mogu biti suženje jednjaka i njegova otežana propusnost, vrijed jednjaka, a u poodmakloj fazi i rak jednjaka. Danas se vrlo brzo i praktički bezbolno dolazi do valjane dijagnoze modernim dijagnostičkim postupcima, u prvom redu endoskopskim pregledom, ponekad radiološkim pregledom te testom inhibitora protonske pumpe (IPP-testom). Druge, rjeđe i skuplje pretrage danas su nam manje dostupne (endoskopski ultrazvuk). Cilj je liječenja nastojanje da se pod svaku cijenu bolesnika oslobodi svih simptoma koji pogoršavaju kvalitetu života, sprječavanje nastanka komplikacija i sprječavanje novog nastanka bolesti.
Od lijekova, osim slabog efekta antacida, najbolje su rezultate u liječenju GERB-a pokazali antagonisti H2 receptora, a lijekovi izbora su inhibitori protonske pumpe, ponekad i uz dugu terapiju, po nekoliko mjeseci. Ostale su komplikacije rjeđe, a time je i rjeđa potreba za eventualnim kirurškim liječenjem suženja jednjaka, ezofagektomijom itd.
