Rak probavnih organa I dio
 
Kad stanice «prolupaju»
 
U jurnjavi svakodnevnog života vrlo često zanemarujemo prirodne potrebe i ritam svojeg tijela. Nakon dugotrajnog iscrpljivanja, tijelo najčešće reagira bolešću. Niz je bolesti koje nastaju na taj način, ali, što je najvažnije, ispravnim životom i poštivanjem vlastitih potreba mnoge bi se mogle izbjeći ili ublažiti.
 
 
Probavni sustav današnjeg čovjeka također plaća cijenu modernog življenja. Zanemarivanje osjećaja gladi ili preskakanje obroka, neuravnotežene dijete, nedostatak svih hranjivih sastojaka odraz su naše svakodnevice. U žurbi često posežemo za brzo pripravljenom hranom, pretjerano vrućom, hladnom ili kiselom, prekomjerno uživamo hranu punu «loših» masnoća ili konzervansa, popijemo piće-dva previše, uživamo u cigaretnom dimu…a sluznica probavnog trakta biva sve više oštećena i bolesna.
Uz upale (ili kako se to popularno zove – «višak kiseline», «žgaravica», «nadražena crijeva» ili slično), danas smo svjedoci sve veće učestalosti zloćudnih tumora probavnoga sustava. Prehrana i život po ritmu i pravilima zapadnoga svijeta donijeli su nam rak debeloga crijeva gotovo na prvo mjesto po učestalosti, čak i po smrtnosti; čini se da je kod žena danas češći od raka dojke. Stoga je ovdje vrijeme i mjesto da u nekoliko redaka opišemo najčešće vrste karcinoma (raka) probavnih organa, kako ih prepoznati i kako se liječe.
Probavnu cijev možemo podijeliti na: jednjak, želudac, tanko crijevo, debelo crijevo i (radi nekih posebnosti izdvojen) završni dio debeloga crijeva. U organe probave ubrajamo još jetru, žučnjak i žučne vodove te gušteraču s njenim vodovima.
 
 
RAK JEDNJAKA
 
Jednjak ima oblik šuplje cijevi koja prenosi hranu i tekućinu od usne šupljine do želuca. Zloćudni je tumor jednjaka bolest koja nastaje u stijenci jednjaka i raste, stežući jednjak ili ispunjavajući šupljinu, tako da prolaz hrane postaje otežan ili nemoguć. Širi se po stijenci, probija u okolinu sredoprsja, a najčešće u pluća.
Rizici i čimbenici nastanka: prevruća hrana i napitci, pušenje, prekomjerno uživanje alkohola. Bolesnici sa zloćudnim tumorom jednjaka, češće nego drugi bolesnici sa zloćudnim tumorima, imaju ili su imali i druge tumore u području glave i vrata, najčešće grla ili pluća. Ti zloćudni tumori mogu se povezati s pušenjem i korištenjem alkohola. Također je dokazano da prehrana s mnogo masnoća, s malo bjelančevina i niskokalorična prehrana mogu povećati rizik od raka jednjaka.
Najčešći su znaci upozorenja poteškoće u gutanju krute hrane, uz bol u prsima pri hranjenju, i mršavljenje. Bolesnici počinju pretežno uzimati tekuću hranu, i to u malim količinama, jer se inače hrana često “vraća”. Žale se na stalnu žgaravicu i pečenje iza grudne kosti. Moguća su povraćanja krvi, obilno curenje sline. Često je prisutan karakterističan zadah iz usta. U kasnijim fazama bolesti javlja se bol u prsima i neovisno o jelu, a ako se tumor probio u pluća, dolazi do jakog kašlja pri hranjenju, uz mogućnost gušenja.
Pretrage koje je nužno učiniti: najčešće se čini radiološko snimanje jednjaka kontrastom (gusta barijeva kaša – kao kreda, koja se pije tijekom pretrage) ili ezofagogastroskopija. To je pretraga kojom se jednjak gleda iznutra, putem tanke sonde - endoskopa (cijevi) koja se kroz usta uvlači u njega. Liječnik može, putem ugrađene kamere, na ekranu točno vidjeti sluznicu i promjene koje su na njoj nastale i sićušnim kliještima u istom času uzeti uzorak tkiva za analizu, da bi se utvrdila priroda bolesti. Također je nužno učiniti pregled okolnih organa gdje se bolest najčešće širi (pluća, sredoprsje, jetra i želudac), a najčešće se to čini radiološki - kompjutoriziranom tomografijom grudnog koša (CT), uz uporabu kontrastnog sredstva, a za jetru pregled ultrazvukom.
Načini i ishod liječenja ovise o stadiju bolesti, tj. o tome da li je tumor samo u jednjaku ili se proširio na druga mjesta, i o općem zdravstvenom stanju bolesnika. Odabir metode ili kombinacija i redoslijeda čine se za svakog bolesnika individualno, ali slijedeći provjerene protokole i preporuke. U liječenju bolesnika sa zloćudnim tumorom jednjaka koriste se sve vrste liječenja pojedinačno ili u kombinacijama: kirurški zahvat (odstranjivanje dijela jednjaka zahvaćenog zloćudnim tumorom), terapija radioaktivnim zračenjem, kemoterapija (korištenje lijekova – tzv. citostatika radi uništavanja stanica zloćudnog tumora).
Kako si možemo pomoći: izrazito je važno smanjiti ili potpuno prekinuti pušenje i prekomjerno konzumiranje alkohola, izbjegavati često konzumiranje pretjerano masne i jako začinjene hrane.
 
 
RAK ŽELUCA
 
Želudac je dio probavnog sustava. Smješten je u sredini trbuha, neposredno ispod rebara. Njegov gornji dio spojen je s jednjakom, a donji se nastavlja na dvanaesnik - početni dio tankoga crijeva. Kada hrana uđe u želudac, mišići u njegovoj stijenci proizvode valovite kretnje koje usitnjavaju i miješaju hranu. Istovremeno iz žlijezda u želučanoj stjenci izlaze sokovi koji olakšavaju probavu hrane. Nakon otprilike 3 sata, hrana postaje tekuća i prelazi u crijevo, gdje se probava nastavlja.
Rizici za nastanak raka. Rak želuca najčešće se pojavljuje nakon 50. godine života; češći je kod muškaraca. Učestaliji je u Japanu, Koreji, dijelovima istočne Europe, Latinskoj Americi. Iako se točan uzročnik ne zna, najčešće se spominju dimljena i jako soljena hrana (meso i riba), voda u kojoj ima dosta nitrata, nitrati kao konzervansi hrane te držanje pripravljene hrane na sobnoj temperaturi (upotreba hladionika i suvremene metode konzerviranja hrane smanjuju učestalost raka). Povećanom riziku izloženi su pušači i alkoholičari. S druge strane, svježa hrana, voće, povrće mogu zaštititi od te bolesti. Neke studije pokazuju da bakterija Helicobacter pylori, koja može uzrokovati želučane upale i čir, može biti bitan faktor rizika nastanka raka želuca. Ugrožene su i osobe koje boluju od perniciozne anemije, nedostatka želučane kiseline (aklorhidrije) ili atrofije želuca, a i pušenje se navodi kao rizičan faktor. Po novim studijama, izgleda da je rizik nastanka raka želuca kod ljudi s čirom želuca ipak malen. Neke studije navode veću učestalost kod osoba koje imaju krvnu grupu A u odnosu na krvnu grupu O, no ona je svega nekoliko postotaka veća. Nije dokazano značenje genetskih čimbenika.
Rak želuca može nastati u bilo kojem dijelu želuca i širiti se u druge organe, npr. stijenkom želuca u jednjak ili dvanaesnik. Može proći i kroz stijenku želuca i zahvatiti limfne čvorove, jetra, gušteraču i debelo crijevo. Također može zahvatiti udaljene organe poput pluća, limfnih čvorova iznad ključne kosti i jajnika.
Najčešći znaci upozorenja. Rak želuca teško je rano otkriti. Obično nema simptoma u ranim stadijima i, u mnogim slučajevima, rak se proširio prije nego je otkriven. Kada se pojave simptomi, često su tako nevažni da osoba na njih ne obraća pažnju. Ipak, te tegobe koje nas moraju upozoriti da je posjet liječniku potreban, iako nije nužno da im je rak uzrok, jesu: stalni bolovi ili nelagodnost u želucu, otežana probava uz pečenje-žgaravicu, mučnine i povraćanja, katkad uz tragove krvi ili boju taloga kave, gubitak apetita, gađenje na hranu-posebno meso, gubitak na težini, neuredne stolice, katkad s krvlju, tamno obojena stolica, nadutost nakon obroka, dugotrajniji osjećaj opće slabosti i umora.
Pretrage koje je nužno učiniti: uz osnovne nalaze krvne slike i željeza u krvi, koji često ukazuju na slabokrvnost, ponekad se čini i test provjere da li postoji skrivena krv u stolici, jer rak želuca ponekad uzrokuje krvarenje koje se ne može vidjeti golim okom. Kako i druga stanja mogu uzrokovati krvarenja, krv u stolici ne znači nužno da osoba ima rak. Rendgenska snimka jednjaka i želuca, nakon što je pacijent popio barijevu kašu, ocrtava unutrašnjost tih organa i omogućuje da se uoče tumor ili druge abnormalnosti. No, najsigurnije je učiniti ezofagogastroskopiju - pregled jednjaka i želuca pomoću tanke cijevi - gastroskopa, koja se provodi kroz usta i jednjak do želuca. Liječnik tako može direktno vidjeti unutrašnjost želuca. Ako se pronađe nepravilnost, uzet će uzorak tkiva. Uzorak će pod mikroskopom pregledati patolog. Postupak uklanjanja tkiva i pregleda pod mikroskopom zove se biopsija. To je jedini siguran način da se utvrdi da li u tkivu postoje zloćudne stanice. Po dobivanju potvrdne dijagnoze, čine se dopunske pretrage kojima se utvrđuje moguće širenje tumora u okolinu ili druge organe (ultrazvuk, rtg - snimka pluća, CT trbušne šupljine itd.).
Liječenje se prilagođava potrebama svakog pacijenta. Ono ovisi o veličini, smještaju i proširenosti tumora, odnosno o stadiju bolesti, o općem zdravstvenom stanju i dr. Karcinom želuca teško je liječiti, osim ako je otkriven u ranom stadiju (prije nego se počeo širiti).
Nažalost, obično se otkrije u uznapredovalom stadiju.
Liječenje može biti kirurško, kemoterapijom i/ili radioterapijom. Jedinu nadu za izlječenje pruža kirurško odstranjenje tumora, a operacija uključuje odstranjenje dijela ili cijelog želuca i susjednih limfnih čvorova. Ostale metode liječenja, radioterapija i kemoterapija, koriste se nakon kirurškog zahvata i u liječenju uznapredovale bolesti. Novi pristupi liječenju, poput biološke terapije i drugačiji načini korištenja ustaljenih metoda, proučavaju se u kliničkim studijama. Bolesnik može biti liječen jednom metodom ili njihovim kombinacijama.
Kako spriječiti rak želuca: treba izbjegavati pretjeranu konzumaciju prevruće ili jako dimljene, salamurene ili začinjene hrane, odnosno svih onih oblika hrane koji svojim dugotrajnim nagrizajućim djelovanjem uništavaju sluznicu želuca; čuvati se prekomjernog konzumiranja alkohola, posebno žestokih pića; redovito se kontrolirati kod liječnika, liječiti infekciju Helicobacter pylori. Mnoge studije pokazuju da konzumiranje hrane koja sadrži C- vitamin i beta-karoten, kao što su svježe voće i povrće te crni kruh, smanjuje rizik.
Od velike je važnosti borba za rano otkrivanje bolesti jer je tada vjerojatnost preživljavanja mnogo veća. Potrebno je utvrditi osobe s povećanim rizikom i redovito ih kontrolirati. U tu skupinu spadaju osobe iznad 40 godina koje imaju neka oboljenja želuca, ili češću pojavu raka želuca u obitelji, a posebno osobe s neodređenim tegobama u gornjem dijelu trbuha koje traju duže vrijeme i ne reagiraju na liječenje.
 
 
RAK DEBELOG CRIJEVA
 
Posljednja dva metra crijeva zovu se debelo crijevo ili kolon. Završni dio debelog crijeva naziva se rektum i nalazi se u dužini od približno posljednjih 12-15 cm crijeva do analnog otvora čmara. Rak debelog crijeva predstavlja ozbiljan zdravstveni problem u zapadnim zemljama. Zbog različitih tegoba koje ga prate i načina liječenja, rak debelog crijeva najčešće se opisuje odvojeno od raka rektuma. Rak kolona je više od 2,5 puta češći od raka rektuma i nešto se češće javlja kod žena, dok je rak rektuma češći u muškaraca. Po posljednjim statistikama, drugi je uzročnik smrti od raka i kod muškaraca (nakon raka pluća) i kod žena.
Čimbenici koji su povezani s povećanim rizikom od nastanka raka debelog crijeva jesu: adenomatozni polipi-izrasline u crijevu, rak crijeva u obitelji (povećava rizik za 15%), razne upalne bolesti crijeva, posebno kronični ulcerozni colitis, rak u drugom dijelu tijela i poremećaji imunološkog sustava. Postoje dokazi da je rak crijeva usko povezan s određenim poremećajima gena. Rizik nastanka zloćudnog tumora u crijevu povećava se nakon 40. godine života. Najčešće se javlja kod osoba u 60.-65. godini života. Nepravilna prehrana, koja sadržava velike količine masti i kolesterola, povezana je s povećanim rizikom od nastanka raka crijeva. Odsutnost biljnih vlakana (celuloze), velike količine bjelančevina u hrani, konzumiranje alkohola i tjelesna neaktivnost dodatno povećavaju rizik. Nasuprot tome, vjeruje se da prehrana bogata vlaknima, žitaricama, mekinjama te žutim i zelenim povrćem djeluje preventivno. Preventivni učinak također se pripisuje kalcijevim solima i hrani bogatoj kalcijem, jer one sprječavaju pretjerano umnažanje crijevnih stanica, kao i učinke žučne kiseline i masnih kiselina koji potiču stvaranje raka.
Početne tegobe, koje nas mogu upozoriti na rak debelog crijeva, najčešće su promjene u radu crijeva. Često se izmjenjuju periodi opstipacije (začepa), tvrde stolice i proljevi. Pri pražnjenju se nalaze tragovi, a katkad i veće količine krvi u stolici. Kod raka crijeva bol uglavnom nije rano prisutna, ali osjećaj nelagodnosti ili nepotpunog pražnjenja stolicom može biti prisutan. Ako se smetnje zanemare, a bolest napreduje, začepljenje crijeva može postati u jednom času konačno i tada je po život opasno uz jake bolove u cijelom trbuhu, povraćanje i bolesnik dolazi u bolnicu pod slikom zapletaja crijeva.
Pretrage nužne za dokazivanje zloćudnog tumora endoskopske su i radiološke. Endoskopske su pretrage rektoskopija (pregled završnog crijeva sondom) i kolonoskopija (pregled cijelog debelog crijeva sondom). Izvode se nakon uzimanja sredstva za čišćenje crijeva, vrlo su precizne i pri njima se može odmah uzeti uzorak sumnjivog tkiva za analizu – biopsiju. Ponekad, ako je bol prejaka ili neki drugi razlog ne dopušta ili otežava pregled, umjesto endoskopije rade se radiološke pretrage – irigografija i irigoskopija. U crijevo se uštrcava kontrast – mješavina kaše barijeve krede i zraka, i onda se snima, no takva pretraga samo otkriva bolest, ali ne može sa sigurnošću potvrditi da se radi baš o zloćudnom tumoru. Uz osnovnu dijagnostiku, rade se i pretrage ostalih dijelova trbuha, posebno jetre i limfnih puteva (ultrazvuk, CT) i radiološko snimanje pluća. U dijagnostici tumora crijeva, ali bitnije u praćenju liječenja i pri kontrolama, iz krvi se izrađuju tzv. tumorski biljezi (markeri). To su specifični biljezi - antigeni koji se u bolesnika sa zloćudnim tumorima crijeva (postoje i za neke druge tumore) pojavljuju u krvi u znatno povišenim vrijednostima u usporedbi sa zdravim ljudima iste dobi. Važno je znati da oni sami po sebi ne dokazuju bolest, ali su jako korisni zajedno s drugim pretragama, i liječniku omogućavaju procjenu kontrole i stanja bolesti.
Liječenje. Od svih češćih karcinoma, rak debelog crijeva najlakše je izlječiv ako se otkrije u ranom stadiju bolesti. Mogućnost liječenja, uz dobre rezultate u preživljavanju, postoji za sve bolesnike oboljele od raka debelog crijeva. Tri su načina liječenja: kirurško (odstranjivanje dijela crijeva zahvaćenog rakom), radioaktivno zračenje i citostatska kemoterapija (uzimanje lijekova koji uništavaju stanice raka). Kirurško liječenje najčešća je i jedina metoda liječenja raka debelog crijeva ako je rak otkriven u vrlo ranoj fazi, bilo odstranjenjem samog tumora unutar crijeva ili odstranjenjem dijela crijeva s tumorom. Ako se radi o većem raku, popratnoj upali ili sasvim završnom dijelu crijeva, koje nije moguće ponovo spojiti, liječnik će napraviti otvor (kolostomu) na vanjskom dijelu tijela gdje će se otpadne tvari izbacivati iz tijela. Ona može biti privremena ili trajna, ovisi o razlogu zašto je učinjena. Bolesnici koji imaju kolostomu moraju nositi specijalnu vrećicu u koju se skuplja izmet. Ta se vrećica lijepi za kožu oko otvora specijalnim ljepilom i može se baciti nakon upotrebe. Vrećica se ne vidi ispod odjeće i većina se sama brine za nju. Liječenje citostatskom kemoterapijom, uz istodobnu radioterapiju ili bez nje, ovisi o tome gdje se tumor nalazi (u kolonu ili u rektumu) i o fazi bolesti. Može se primijeniti prije ili poslije operativnog zahvata. Prognoza bolesti (šanse za oporavak) i izbor terapije ovise o fazi bolesti (radi li se o unutrašnjoj stijenki kolona ili se rak proširio na druga mjesta) i o općem zdravstvenom stanju pacijenta.
Kako spriječiti rak debelog crijeva: pravilna, zdrava ishrana umnogome može pomoći jer je rak debeloga crijeva bolest zapadne civilizacije (živimo brzo, hranimo se brzo, neuredno, gotovom, vrlo često nezdravom «instant» hranom). Potrebno je povećati količinu celuloze (žitarica, mekinja) u prehrani, uz redovito konzumiranje povrća i voća, crnog kruha. Umjereno, ali redovito treba se baviti sportom, odnosno fizičkim aktivnostima. Reguliranje stolice smatra se važnim činiocem u sprečavanju te forme raka. Među agensima u prevenciji raka debeloga crijeva najviše su proučavani antioksidansi betakaroten, vitamin C i E, kalcij te nesteroidni protuupalni lijekovi kao aspirin.
Redoviti pregledi osoba kod kojih su prisutni rizični čimbenici također su oblik prevencije. Liječnici i udruge za borbu protiv raka preporučuju da zdravi ljudi bez rizičnih faktora obave digitorektalni pregled svake godine nakon 40-45. godine života, a nakon 50. godine života test na okultnu krv u stolici svake godine te kolonoskopiju svakih 5 godina.
 
 
Mr.sc. Ira Pavlović-Ružić, dr.med.