Probavni sustav

ULAZ ZA ZDRAVLJE I BOLEST

Od usta do izlaznoga crijevnog otvora pruža se do 9 metara duga cijev u kojoj se probavlja hrana. Probavni sustav najjednostavnijeg oblika postoji i u ranih živih bića, još od prije milijuna godina. U čovjeka taj je sustav najrazvijeniji i vrlo je kompleksne građe.

U ustima se hrana žvače zubima i vlaži slinom. Brzo prođe kroz ždrijelo i jednjak u želudac - oni su odijeljeni kružnim mišićem kardijom. U želucu hrana ostaje od par do više sati, ovisno o vrsti hrane. U njemu se stvara kaša koju probavljaju želučani sokovi: solna kiselina i enzimi, koji počinju probavljati bjelančevine i ugljikohidrate. Enzimi su bjelančevinasti spojevi koji ubrzavaju razgradnju prehrambenih tvari. Kroz mišićni prsten pilorus, kaša iz želuca prelazi u dvanaesnik. U nj se ulijeva žuč iz žučnog mjehura (žuč se stvara u jetri) te razni enzimi iz gušterače; oni probavljaju masti te bjelančevine i ugljikohidrate. Potpuno razgrađivanje tih osnovnih prehrambenih tvari iz hrane završava se u tankom crijevu, gdje milijuni resica razgrađuju masti u masne kiseline i glicerin, bjelančevine u aminokiseline, ugljikohidrate u monosaharide. Tek te osnovne male molekule mogu kroz stijenku resica prijeći u krv i onda krvlju dospjeti do svih tjelesnih stanica, gdje stvaraju energiju, toplinu i građevne elemente, bez čega nema života. U tome je osnovni smisao i bit probave. Višak energije pohranjuje se u obliku masti i složenih šećera u stanicama jetre. Neprobavljivi ostatak, prvenstveno celuloza, prolazi kroz kružni mišić iz tankog u debelo crijevo. U njemu, kao i dijelom prije, u želucu, resorbira se voda, tako da preostala kaša postaje gust izmet koji se povremeno voljno odstranjuje iz tijela kroz mišićni prsten oko zadnjeg crijevnog otvora. Mikroelementi vitamini i minerali, bez kojih nema procesa u stanici, resorbiraju se u tankom crijevu. Normalna probava traje 20-30 sati.

Uz hranu ulaze i otrovi

Tako dug kanal, probavni sustav, skriven je našem pogledu, osim usta. Ali on, u stvari, kao i dišni sustav, svojom površinom ipak široko komunicira s vanjskim svijetom. Ta široka veza omogućava prolaz za život neophodnih sastojaka hrane, ali je ta veza istovremeno i opasnost za izloženost tvarima koje mogu izazvati bolesne promjene. To su rjeđe razni fizikalni i kemijski agensi, a češće razne zarazne klice ili njihovi toksini (salmonele, stafilokoki, sve više virusi) i paraziti-nametnici. Najopasnije su po zdravlje zarazne klice i njihovi toksini: izazivaju proljev, povraćanje, otrovanje hranom. Zbog njih su probavne zarazne bolesti (uz one dišnih organa) do prije stoljeća i pol bile na vrhu ljestvice pobola i pomora, kao što su to i sada u siromašnim, nerazvijenim zemljama slabih kulturnih i zdravstvenih navika. Otkrićem zaraznih klica i njihove uloge u nastajanju zaraznih bolesti te otkrićem putova njihova širenja, dolazilo se do saznanja kako prepriječiti te putove. Počelo se osiguranjem izvora čiste i pitke vode, zabranjivanjem prometa namirnica opasnih po zdravlje, odvajanjem, hermetizacijom i uništavanjem otpadnih tvari i voda. Dugotrajnim procesom širenja pismenosti, stjecanja raznih znanja i porastom kulturne razine, stvorene su osnove za prihvaćanje i osobnih i društvenih zdravstvenih i higijenskih navika, a to su: pranje zubi i redovita zubarska kontrola; posebni naglasak na pranje ruku prije jela i poslije svakog prljavog dodira; čuvanje pažljivo izabranih čistih namirnica; održavanje čistoće pri pripremi obroka; korištenje dokazano ispravne vode; dnevno uklanjanje raznog krutog otpada; odstranjivanje otpadnih voda pomoću uzornih sanitarnih uređaja; svjesno podržavanje zajedničke komunalne higijene i disciplinirano poštivanje sanitarnih zahtjeva; odgoj primjerom i podukom o svemu tome djece od najranije dobi, u obitelji i u školi; donošenje i poštivanje odgovarajućih zakonskih propisa.

I opet – bolje spriječiti…

Što se medicine tiče, u gastroenterologiji se primjenjuje vrhunska suvremena dijagnostika i terapija i kirurška tehnologija, ali humanizirana gastroenterologija, gdje liječnik gleda čovjeka, a ne anatomsko-fiziološki stroj. Takve se mjere provode u svim razvijenim zemljama. Rezultat je da su crijevne zarazne bolesti svedene na minimum. Kad se povremeno ipak pojave u obliku manjih epidemija, one se sanitarno-epidemiološkim mjerama brzo ograniče i suzbiju. Od prije pola stoljeća antibiotici su pomogli u liječenju bakterijskih infekcija, ali su se zato proširili uzročnici virusnih zaraznih probavnih bolesti, koje se mogu liječiti samo općim mjerama ili spriječiti cijepljenjem, poput onoga protiv trbušnog tifusa i hepatitisa A (zarazna žutica). Sve te mjere ne mogu biti uspješne bez razvijene i velike sanitarno-higijenske službe i sanitarne komunalne organizacije. To je skupo, ali je puno jeftinije od velikog pomora i pobola kao prije, da se o sačuvanim ljudskim životima i zdravlju ne govori.To je skupo, ali je uspješno i zato poželjno. To je investicija koja nije trošak, nego je podrška i podloga svem ostalom razvoju. Populacija sve to mora znati i tražiti, a političari provoditi na korist svih građana.

Zarazne u padu, kronične rastu

Prema našim statističkim podacima, na rang - ljestvici uzroka smrti među prvih deset uzročnika nema zaraznih bolesti. Na prvom su mjestu bolesti cirkulacijskog sustava, s preko 53% od svih umrlih, na drugom rak, s preko 23%, na trećem razne ozlijede, s oko 6%, a sve bolesti probavnog sustava, s oko 5% od svih umrlih, na četvrtom su mjestu. Od tih bolesti, najveća je smrtnost zbog kroničnih bolesti jetre (ciroza) te zbog raka želuca i raka zadnjeg dijela debelog crijeva (rektum). U ordinacijama opće medicine zabilježeno je najviše posjeta zbog ulkusne bolesti (čir želuca i dvanaesnika), odmah poslije njih zbog crijevnih zaraznih bolesti i parazita/nametnika crijeva, pa zbog žučnih kamenaca te onda zbog raka rektuma i želuca. Odgovarajuće mjere svele su na minimum smrtnost od zaraznih bolesti probavnog sustava, ali je pobolijevanje od njih još uvijek često, što upućuje na to da spomenute mjere nisu u punoj mjeri prihvaćene. No, s druge strane, zapaža se porast broja oboljelih od drugih bolesti, od kroničnih nezaraznih bolesti organa probavnog sustava: čira želuca i dvanaesnika, suviška želučane kiseline te njenog vraćanja u jednjak zbog popuštanja mišića kardije (hijatalna hernija), ciroze jetre (i alkoholizam), ali i žučnih kamenaca (česti u pretilih ljudi i poslije trudnoće) te raka želuca (uz blagi pad broja oboljelih) i rektuma (uz porast broja oboljelih, zbog neprirodne prehrane). Velik je porast bolesti zubi.

Hamburger u fotelji

Takva aktualna slika u nas tipična je za zemlje koje su ušle u krug razvijenih zemalja, s repovima obilježja zemalja u razvoju. Uočljivo su potisnute zarazne bolesti probavnog sustava (dok se poštuju odgovarajuće preventivne mjere), ali raste broj kroničnih nezaraznih bolesti. Uzroci su tome u stvaranju navika koje prate radna i civilizacijska dostignuća razvijenih zemalja: sve manje tjelesnih aktivnosti zbog sjedećeg načina života (posao, televizija, auto); sve manji broj dnevnih obroka (samo 2-3); sve više (životinjskih) masnoća (fast food hrana); malo voća i povrća; malo hrane s celulozom (koncentrirana hrana poput sendviča, suhomesnata roba, sirevi) kao uzrok zatvorenoj «stolici» i raku rektuma; hrana je neprožvakana jer se jede što brže i što kraće; jede se previše kaloričnih slastica, punih rafiniranih šećera i masnoća; počesto su namirnice zagađene pesticidima, hormonima, antibioticima; mnogo je ljuto začinjene hrane; sve se više troše alkoholna pića, nedovoljno voćni sokovi; sve se češće uživa kava, s premalo mlijeka; u Hrvatskoj raste broj pušača, sve mlađih, uz slabu zaštitu nepušača; na poslu se radi dugo, da se što brže napreduje, uz što veću materijalnu dobit, bez obzira na vlastite snage i sposobnosti; životni je cilj: što prije imati što više; rastu stresna duševna napetost i frustrirajuće nezadovoljstvo; nema vremena ni za obitelj ni za prijatelje. Sve su to čimbenici koji stvaraju preduvjete za nastajanje ulkusne bolesti i suviška želučane kiseline, za nastajanje raka želuca ili rektuma, za zatvorenu stolicu u sve većeg broja ljudi, za sve više pretilih ljudi, za sve više žučnih kamenaca, za sve više jetrenih bolesnika zbog alkoholizma, za sve raniji gubitak zubi.

Voće, povrće, crni kruh…

Što učiniti? Živjeti zdravo i higijenski, poštujući zasade preventivne medicine! Da bi se spriječile zarazne bolesti probavnog sustava, treba se naviknuti na to da se refleksno poštuju pravila osobne higijene i higijene prehrane, da se pridržava propisa javnih sanitarno-higijenskih mjera, da se antibiotici troše samo po naputku liječnika. Da bi se spriječile kronične nezarazne bolesti probavnog sustava, treba se vratiti na navike zdravog življenja u očuvanom okolišu, što se prvenstveno odnosi na dovoljno svakodnevnog kretanja (žustro hodanje barem pola sata, odnosno oko 3 000 koraka, kućne vježbe); na hranu s mnogo voća i osobito povrća koje sadržava celulozu (crni kruh, grahorice, lisnato povrće); na hranu s malo bijelog šećera, životinjskih masti i soli i malo crvenog mesa, uz mnogo ribe; na sporije postizanje željenog životnog standarda, uz manje napetosti, na oslonac obitelji i prijatelja i na nesebičnu ljubav spram drugih ljudi, na promjenu sebeljubivog mentaliteta. I, kao kruna svemu opisanome: treba početi sa svim tim navikama od ranog djetinjstva, s uzorom i primjerom roditelja i učitelja, uz poticanje političara da promiču moralnu preobrazbu, zdrav život i zdravstvenu nadgradnju dovoljnim sredstvima.

Prim. dr. Ivica Ružička