| |
VITAMINI |
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
Borci
protiv slobodnih radikala |
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
Vitamini
su organski spojevi potrebni u malim količinama za odvijanje metabolizma
u stanicama organizma. Najvećim dijelom ne mogu se sintetizirati u našem
organizmu, osim nekih, poput vitamina D (pod utjecajem sunčevih zraka),
vitamina K i H uz pomoć crijevne mikroflore, vitamina B3 iz aminokiseline
triptofan koju moramo u organizam unijeti hranom. |
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
 |
|
Vitamini
sudjeluju u metaboličkim procesima kao kofaktori koji aktiviraju
enzime. Vitamini B - skupine dijelovi su molekula nosača elektrona
u staničnim oksidacijskim procesima, kao što su: nikotinamid adenin
dinukleotid (NAD+), nikotinamid adenin dinukleotid fosfat (NADP+),
flavin adenin dinukleotid (FAD), kao i dijelovi nosača acilne skupine
– koenzima A (CoA) |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
Stanični
metabolizam |
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
Stanični
je metabolizam pregradnja i razgradnja prirodnih spojeva u svrhu dobivanja
kemijske energije i izgradnje vlastitih staničnih supstancija. To je izuzetno
dinamičan proces u koji je uključen niz enzima s katalitičkom ulogom. Sastavni
je dio metabolizma i transport molekula i iona kroz stanične membrane.
Osnovna je svrha metabolizma, dakle, stvaranje energije iz hrane i može
se opisati u tri stupnja.
U prvom stupnju, velike molekule iz hrane razgrađuju se u manje jedinice.
Bjelančevine se hidroliziraju u aminokiseline, polisaharidi u jednostavne
šećere, kao što je glukoza, a masti u glicerol i masne kiseline. U tom stupnju
ne dolazi do stvaranja stanične energije.
U drugom stupnju, te brojne male molekule sudjeluju u izgradnji nekoliko
jednostavnih jedinica koje imaju središnju ulogu u metabolizmu. Tako se,
primjerice, šećeri, masne kiseline i aminokiseline konvertiraju u acetilsku
jedinicu acetil CoA. U tom stupnju dolazi do stvaranja i male količine molekula
adenozin trifosfata (ATP), glavnog staničnog donora slobodne energije.
Treći stupanj obuhvaća ciklus limunske kiseline i proces oksidativne fosforilacije,
koji predstavljaju završnu fazu stvaranja energije iz hrane. Acetil CoA
donosi acetilske jedinice u ciklus, gdje dolazi do potpune oksidacije sa
završnim produktom, molekulom CO2 . To je stupanj u kojem dolazi do stvaranja
glavnine slobodne stanične energije u obliku molekule ATP-a. Više od 90%
ATP-a stvori se razgradnjom hrane upravo u tom završnom stupnju razgradnje
hrane. |
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
Uloga
vitamina u sprječavanju stvaranja slobodnih radikala |
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
Što
su slobodni radikali? Na koji način oštećuju stanice ljudskoga tijela? Kako
vitamin E i ostali antioksidansi pomažu u zaštiti tijela od oštećenja stanica
i njihovih struktura slobodnim radikalima?
Da bismo odgovorili na ta pitanja, potrebno je osvježiti znanje o građi
stanice ljudskoga tijela, kao i o građi molekula i atoma.
Ljudsko tijelo sastavljeno je od velikog broja različitih stanica, koje
su pak građene od brojnih molekula, a te molekule izgrađuju atomi različitih
kemijskih elemenata. Svaki se atom sastoji od jezgre atoma, neutrona, protona
i elektrona. Broj protona (pozitivno nabijene čestice) u jezgri atoma određuje
broj elektrona (negativno nabijene čestice) koji okružuju atom. Uloga je
elektrona da se uključuju u kemijske reakcije i da povezuju atome stvarajući
molekule. Elektroni koji okružuju atom kreću se u orbitama i ispunjavaju
ih. Unutarnja orbita puna je ako u njoj kruže dva elektrona. Sljedeća orbita,
koja je smještena s vanjske strane unutarnje orbite, popunjava se s osam
elektrona. Kada je popunjena, stvara se nova i tako dalje (Slika 1.).
Takva građa atoma određuje njegovu ulogu u kemijskim procesima. Naime, ako
je vanjska orbita atoma ispunjena elektronima, onda se on nalazi u stabilnoj
formi i ne ulazi u kemijske reakcije. No, atomi često gube elektrone iz
vanjske orbite pa prelaze u nestabilnu formu, a da bi se opet stabilizirali,
stupaju u vezu s drugim atomima kako bi podijelili elektrone iz vanjske
orbite. Na taj način stvaraju se stabilne molekule s ispunjenim vanjskim
orbitama, kao što je molekula kisika O2 (Slika 2.). |
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
Nastanak
slobodnih radikala |
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
 |
|
Slobodni
radikali nastaju pucanjem veza unutar molekula u stanicama našeg
organizma, pod utjecajem različitih faktora, kao što su: pušenje,
izloženost ionizirajućem zračenju, UV zrakama, zagađenom zraku,
kao posljedica metaboličkih procesa te upala (Slika 3.). Budući
da su slobodni radikali nestabilni, s manjkom elektrona u vanjskoj
orbiti, oni «napadaju» najbližu stabilnu molekulu, «kradući» joj
elektrone. Na taj se način destabilizira dosad stabilna molekula
i ona postaje slobodni radikal, a reakcija postaje lančana, što
rezultira stvaranjem sve većeg broja slobodnih radikala koji oštećuju
stanice organizma. Da bismo se obranili od slobodnih radikala, potrebno
je u organizam unositi antioksidanse. Najvažniji su antioksidansi
vitamini C i E. |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
Antioksidansi
i slobodni radikali |
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
 |
|
Antioksidansi
neutraliziraju slobodne radikale donirajući im svoj elektron te
na taj način prekidaju lančanu reakciju «krađe» elektrona drugim
molekulama. Donirajući im svoj elektron, antioksidansi ne postaju
nestabilni (Slika 4.).
Na taj način vitamin E čija je primarna uloga zaštita od lipidne
peroksidacije, štiti krvožilni sustav od LDL oksidativnih procesa
i stvaranja masnih naslaga u krvnim žilama. Unošenje dovoljnih količina
vitamina C u organizam može smanjiti rizik od pojave nekih oblika
raka, posebice raka usne šupljine, ždrijela i jednjaka. |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
Dr.sc.
Renata Peternel, dipl.inž. |
|
|
|
| |
|
|
|
|
| |
 |
|
|
|
| |
|
|
|
|