Kloniranje čovjeka i uloga kloniranja u medicini 21. stoljeća

(NE)Prirodni blizanci

Stvaranje klonova je postupak dobijanja genetički istovjetnih gena, stanica ili cijelih organizama, koji potječu od ishodišnih. Priroda milijunima godina klonira, jer nespolno razmnožavanje predstavlja prirodan način stvaranja istovjetnih organizama. Prava evolucija i stvaranje raznolikosti započeli su tek spolnim razmnožavanjem.

Kloniranje čovjeka je oduvijek poticalo maštu ljudi. Fantastika i znanost približili su se nakon objave znanstvenog članka u listu “Nature”, 27. veljače 1997., o kloniranju ovce Dolly. Dolly je bila prvi sisavac dobiven prijenosom jezgre diferencirane stanice odrasle jedinke, u citoplazmu jajne stanice (kojoj je odstranjena jezgra) druge životinje. Dolly je “uspavana” u veljači prošle godine u dobi od 6 godina (prosječna ovca može doživjeti do 14 godina života), jer je bolovala od tumora pluća, brojnih kroničnih bolesti, a pokazivala je i znake preranog starenja. I bez utjecaja štetnih čimbenika okoliša, nasljedni materijal tijekom života prolazi brojne diobe tijekom kojih dolazi do spontanih promjena na vršnim dijelovima kromosoma (telomerama). “Skraćenje telomera” je stoga ogledalo staničnog starenja. Pretpostavlja se da je ovca Dolly u trenutku rođenja već bila biološki stara 6 godina, kao i majka od čije je jezgre klonirana. Stoga je vjerojatno da se kloniranjem, osim “mogućeg” reprogramiranja stanične funkcije, ne može se vratiti unatrag i biološki sat. Iako su deseci kloniranih sisavaca došli su na svijet nakon ovce Dolly, prosječan postotak uspjeha iznosi do 3%. Gotovo 90% jedinki uginulo je prije rođenja, oko 50% rođenih umrlo je u mlađoj dobi, dok su one koje su doživjele zrelost imale brojne tjelesne abnormalnosti, kronične bolesti, kao i tumore. Očigledni problemi u razvoju kloniranih sisavaca, povezuju se s nepravilnom aktivnošću gena, što se sve češće dovodi u vezu s poremećajem u programiranom epigenetskom modificiranju genoma metilacijom.

Postupak kloniranja moguće je primijeniti i na čovjeka

S obzirom da je kloniranje potvrđeno na više vrsta sisavaca, vjerojatno je da će se primijeniti i na čovjeka. Predviđena uspješnost ispod 1% ne daje osnove za senzacionalističko predviđanje populacije klonova koja će naseljavati Zemlju. Uostalom, uz neophodnu jasnu pravnu regulaciju, otvorili bi se brojni problemi i brojne etičke dvojbe, bio bi potreban velik broj jajnih stanica, kao i surogat majke. Poznato je da se u čovjeka javljaju dnevne promjene nasljedne tvari u tjelesnim stanicama. Učinak tih mutacija može biti skriven u odnosu na okolne neoštećene stanice ili se radi o promjenama na genima koji za funkciju diferencirane stanice više nisu važni, pa su utihnuti. Međutim, ako se za kloniranje nasumce uzme stanica (jezgra) s takvom “nevidljivom” mutacijom, ona se reprogramira u pluripotentnu stanicu u kojoj je veći broj gena važan. Stoga, je u aktiviranju tih mutiranih gena jedan od mogućih razloga slabe učinkovitosti kloniranja sisavaca. Iako je zbog reakcije senzibilizirane javnosti na vijesti o mogućem kloniranju čovjeka, čitava tehnika dobila negativan predznak - kloniranje ima svoju vrijednost i neospornu potrebu. Stoga treba precizno razlučiti kloniranje gena i stanica u istraživačke i terapijske svrhe, od kloniranja čitavih organizama u reproduktivne svrhe.

Embrij čovjeka već je kloniran

U veljači ove godine prvi puta je kloniran ljudski zametak tehnikom prijenosa jezgre, u svrhu dobijanja embrijskih matičnih stanica - sposobnih razviti se u bilo koji tip ili stadij 220 različitih tipova stanica u odraslom organizmu. Vrlo je vjerojatno, da će se klonirane embrijske matične stanice moći koristiti kao terapijsko sredstvo u liječenju brojnih bolesti čovjeka, uključujući oštećenja kože opekotinama, oštećenja leđne moždine, bolesti jetre, bubrega i pluća. Pretpostavlja se da će se kloniranjem “zdravih” stanica srca ili matičnih stanica, te njihovom transplantacijom u oštećena područja, moći riješiti problemi koji slijede nakon infarkta srčanog mišića. Kloniranje matičnih stanica koštane srži, bit će osobito korisno kod liječenja hematoloških malignih bolesti. Postoje i ideje o modificiranju i kloniranju gena čije su promjene uzrokom brojnih malignih tumora, a potom i transplantaciji u promijenjeno tkivo. Kloniranje stanica čovjeka, bit će od pomoći i u istraživanju nasljednih bolesti, uključujući i mitohondrijske. Vrhunac kloniranja u terapijske svrhe bit će proizvodnja organa za transplantaciju. Osim toga, stvarale bi se populacije “bioloških tvornica” lijekova, kloniranjem “programiranih” - transgeničnih životinja, koje bi u svome mlijeku stvarale potrebne “biolijekove”. Stoga, tehnika terapijskog kloniranja predstavlja učinkovito sredstvo u unapređenju medicine. Terapijsko kloniranje zakonom je dopušteno u Velikoj Britaniji, Danskoj, Australiji i Japanu, uz uvjet da se nakon 14 dana života embriji moraju uništiti. Ako se umjesto toga embrij prenese u hormonski pripremljenu maternicu surogat-majke, teoretski je moguća implantacija i razvoj fetusa, te rođenje kloniranog čovjeka.

Reproduktivno kloniranje čovjeka nema opravdanog razloga

Terapijsko kloniranje otvara vrata mogućnosti reproduktivnog - kloniranja čovjeka kao jedinke. To se može učiniti razdvajanjem stanica embrija (što priroda čini u slučaju jednojajčanih blizanaca), kao i tehnikom prijenosa jezgre korištenom kod stvaranja ovce Dolly. Reproduktivno kloniranje podrazumijeva stvaranje genetskog duplikata ljudskog bića i nema opravdanu svrhu, posebice zbog svih medicinskih, etičkih, socioloških, psihičkih, pravnih i ostalih negativnosti koje bi ono moglo izazvati. Čovjek je jedinstven spoj nasljednog materijala i promjena koje je tijekom života, u susretanju s okolišnim eimbenicima, taj materijal prošao. Teoretski, ako i uspijemo napravimo tjelesni klon eovjeka, nemoguae je klonirati osobnost, znanje, iskustvo i humor. Kao osobe, jedinstveni smo i neponovljivi. Osim toga, klon ne može spoznati iskonski doživljaj slobode i sreće, jer slobodni smo i sretni samo ako ne poznajemo dio svoje sudbine koji je uvjetovan nasljeđem. Iako su američka tvrtka Clonaid (UFO-lozi Raelijanci), dr.Antinori, kao i dr. Zavos objavili da su klonirali čovjeka, za to nema niti jednog znanstvenog dokaza. Pretpostavka je, ipak, da će se kloniranje čovjeka kao jedinke ipak dogoditi u skoroj budućnosti. Oni koji to prvi učine morat će snositi i odgovornost za ozbiljne posljedice koje nije teško predvidjeti, uključujući prevladavajući broj pobačenih i mrtvorođenih plodova, kao i živorođene malformirane i retardirane djece. Pitanje je, ako se takvo dijete i rodi zdravo, da li će tijekom odrastanja moći izdržati pritisak javnosti i prihvatiti ulogu nečije kopije. Umjesto senzacionalističkih priča o kloniranju čovjeka, moramo se više zabrinuti zbog sve prisutnije manipulacije ljudskim embrijima i moguće manipulacije genima, nakon što je prošle godine završen projekt iščitavanja čovjekove sveukupne DNA - genoma čovjeka (HUGO).

Dr.sc. Saša Ostojić, dr.med.