Rak probavnih organa
Kad
stanice "prolupaju" II dio
Jetra su najveći organ u tijelu. Nalaze se iza rebara, u gornjem desnom dijelu
trbuha. Imaju dva dijela – desni i lijevi. Jetra obavljaju mnogo funkcija važnih
u očuvanju zdravlja čovjeka. Tu se pročišćavaju otrovne tvari iz krvi. Jetra
proizvode enzime i žuč koji pomažu razgradnju hrane. Ona također pretvaraju
hranu u supstance korisne za život.Zloćudni tumor jetara javlja se razmjerno rijetko kao primarni tumor, no često su jetra sijelo metastaziranja raka iz drugih organa. Primarni tumor jetara, na koji se odnosi ovo poglavlje, može izgledati kao čvor koji veličinom raste i tek se kasno širi u druge dijelove jetara ili pak odmah od početka raste u obliku više čvorova ili mreže u cijelim jetrima. Takav drugi oblik raka češći je u ljudi koji boluju od ciroze jetara.
Postoji nekoliko čimbenika rizika za koje se zna da pogoduju nastanku raka jetara. Najvažniji je čimbenik rizika kronična infekcija jetara virusom hepatitisa tipa B ili C. Rak jetara može se razviti puno godina nakon infekcije virusom.
Ciroza jetara drugi je važan čimbenik rizika. Ciroza je bolest koja nastaje kad su stanice jetara uništene i zamijenjene ožiljkastim tkivom. Može nastati zbog prekomjernog uživanja alkohola, nekih lijekova ili kemikalija, kao i zbog zaraze nekim virusima ili parazitima. Oko 5% ljudi s cirozom jetara oboljet će od raka. Prekomjerno uživanje alkohola znači više od dva pića dnevno za muškarca i jedno za ženu (čaša vina, pola litre piva ili 0,3 dcl žestokog pića). Pušenje također povećava rizik oboljenja.
Plodovi nekih biljaka (kikiriki, kukuruz, brazilski oraščići, orasi, lješnjaci, neke žitarice) mogu biti zagađeni aflatoksinom. To je snažan otrov, proizvod jedne gljivice, koji je potencijalni karcinogen za rak jetara. Često se nalazi u proizvodima iz Azije i Afrike, posebno ako nisu prošli stroge sanitarne kontrole. Snažni su karcinogeni i vinil klorid i thorium dioxid (Thorotrast). Vinil klorid se rabio u proizvodnji plastike, a Thorotrast se nekad koristio kao kontrast pri radiološkim pretragama. Arsen je također potencijalno otrovan i zna se naći u pitkoj vodi u nekim krajevima.
Muškarci obolijevaju dva puta češće od raka jetara. Ljudi u čijoj je obitelji već bilo oboljelih, također imaju povećan rizik da obole. Rak jetara je bolest pretežno starije populacije, najčešće u dobi preko 60 godina.
Tegobe se rijetko javljaju u ranim stadijima bolesti, pa se rak jetara često zove i “tiha bolest”. Kako tumor raste, najčešći su simptomi: bol u gornjem desnom dijelu trbuha, koja se može širiti u leđa i prema ramenu, naticanje trbuha, gubitak težine, gubitak apetita i osjećaj punoće trbuha, opća slabost, izražen umor, žutilo kože i očiju te tamna mokraća zbog povećane količine bilirubina, povišena tjelesna temperatura, mučnina i povraćanje. Iako ti znaci nisu karakteristični samo za rak, oni govore u prilog moguće ozbiljne bolesti jetara te zahtijevaju pregled liječnika.
Pretrage kojima će liječnik procijeniti radi li se o raku jetara uz fizikalni pregled i osnovne krvne laboratorijske testove, jesu ultrazvuk jetara, kompjutorizirana tomografija (CT) jetara, u nekim slučajevima još magnetna rezonanca ili scintigram jetara. Slijedi biopsija (uzimanje uzorka tkiva koji će se pregledati pod mikroskopom), najčešće ubadanjem igle u tumor izvana, pod kontrolom ultrazvuka ili uz pravljenje malog otvora na koži i uvlačenjem sonde putem koje se uzima uzorak. U nekim se situacijama uzorak uzima odmah pri operaciji, koja je istovremeno i dio liječenja.
Liječenje raka jetara ovisi o proširenosti (stadiju) bolesti, o dobi bolesnika, općem zdravstvenom stanju i kondiciji. Cilj je liječenja ukloniti tumor, no to je moguće postići samo ako se tumor može kirurškim putem odstraniti u cijelosti. Kada to nije moguće, pokušava se spriječiti ili usporiti dalji rast tumora i smanjiti tegobe, što se naziva palijativnim liječenjem.
Metode su liječenja tumora, uz klasičnu operaciju, i zračenje te kemoterapija. Kod raka jetara kemoterapija se često primjenjuje na poseban način, direktnim davanjem lijeka u žile jetara ili čak samoga tumora. To se postiže uvlačenjem katetera kroz žilu noge, preko trbuha do u glavnu žilu jetara i onda selektivno, točno u najbližu žilu koja hrani tumor. Često se pri tome daje citostatik, koji će direktno uništavati tumorske stanice, i uz to drugi lijek, koji začepljuje žilu tako da se tumor iz nje više ne hrani. Taj se postupak zove kemoembolizacija tumora i u liječenju lokaliziranih (samo u jetrima) tumora njime se postižu dobri rezultati.
Postoje i rjeđe primjenjivane metode, kao što su radiofrekvencijska ablacija (“paljenje” radiovalovima), kriokirurgija (zaleđivanje) i transplantacija jetara.
Kako se zaštititi? U slučaju metastatske bolesti, malo toga može biti učinjeno. Međutim, pravilan režim života može nam umnogome pomoći da se zaštitimo od primarnoga raka jetara. Treba se zaštiti od hepatitisa B i C. Najjednostavnija je zaštita od hepatitisa B cijepljenje, ta zaštita traje više godina, pa i doživotno. Cjepivo je dostupno gotovo svima, od dojenčadi do starijih ljudi. Za hepatitis C cjepivo još ne postoji, iako se obavljaju intenzivna istraživanja. Kako je hepatitis C bolest koja se prenosi spolnim odnosom ili krvlju, mjere zaštite uključuju: seksualne odnose s provjerenim partnerom, uz upotrebu zaštitnih sredstava (kondom), jednokratnu upotrebu igala i pribora za injekcije, izbjegavanje tetovaža i piercinga, oprez prigodom dobivanja krvi ili krvnih pripravaka transfuzijom, posebno u inozemstvu (u nekim zemljama propisi provjere krvi nisu strogi ili ih niti nema).
Da bismo se zaštitili od ciroze, potrebno je smanjiti konzumiranje alkohola i lijekova koji oštećuju jetru na najmanju moguću mjeru.
Rak gušterače nije tako čest kao ostali tipovi raka, no postotak izlječivosti od te vrste karcinoma najmanji je. Kasno uzrokuje smetnje i kad se otkrije, najčešće je već u uznapredovalom stadiju i nije ga moguće operacijom odstraniti. Više od 95% pacijenata umire u roku od dvije godine nakon dijagnoze.
Studije su utvrdile da su najčešći čimbenici rizika: starija životna dob (učestalost raste sa starošću, većinom nastaju u ljudi starijih od 60 godina), pušenje (dva do tri puta veća je šansa za dobivanje raka gušterače u pušača, barem 30% raka gušterače uzrokovano je pušenjem), ishrana pretjerano bogata mastima, a siromašna voćem i povrćem, debljina, nedostatna fizička aktivnost te ranije bolesti - kronična upala gušterače (pankreatitis), dijabetes i ciroza jetara. Muškarci obolijevaju češće, kao i ljudi u čijoj je bliskoj obitelji već bilo oboljelih od raka gušterače, raka ili polipoze debeloga crijeva, obiteljskog raka dojke, nasljednog pankreatitisa, melanoma (“crni madež”, rak kože) i raka jajnika. Postoje dokazi da i neke supstancije u određenim radnim sredinama mogu povećati rizik oboljenja.
Simptomi bolesti ne pojavljuju se ili su zanemarivi do uznapredovalog stadija bolesti. Kad se pojave, direktno ovise o lokalizaciji i veličini tumora. Najčešće se javlja bol u gornjem dijelu trbuha ili u leđima, često sa širenjem pod lopatice, pojačava se nakon jela ili kod ležanja. Opća slabost, gubitak apetita i znatan gubitak težine karakteristični su za rak gušterače. Mogu biti prisutni mučnina i povraćanje, čak i duže vrijeme nakon uzimanja obroka, žutilo kože, očiju i tamna mokraća (žutica), svrbež kože. Jedan oblik tumora može uzrokovati smetnje u količini izlučivanja inzulina ili drugih hormona, što izaziva niz smetnji u probavljanju hrane, posebno masnoća, kao i probleme u razgradnji šećera, pa čak i razvitak dijabetesa. Često je ozbiljna depresija prvi simptom bolesti.
Pretrage. Kod bolesnika s navedenim smetnjama, uz pregled, analizu laboratorijskih testova krvi i mokraće, ultrazvučnu pretragu i kompjutoriziranu tomografiju (CT), rade se i specifične pretrage za gušteraču. To su ERCP (endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija -pretraga gdje se kroz usta uvlači sonda putem probavne cijevi do tankog crijeva, a tuda u žučne vodove i potom se kroz nju daje kontrastno sredstvo i rendgenski snima ) i PTC (perkutana transhepatična kolangiografija - igla se uvodi kroz kožu u jetru, ubacuje boja koja bi, ako nema tumora, trebala slobodno strujati žučnim vodovima; oni se tada prikazuju pri rendgenskom snimanju). Ako postoje zapreke prolasku kontrasta ili boje, mora se sumnjati na tumor.
Dijagnoza se potvrđuje biopsijom; uzorak tkiva uzima se ubadanjem igle kroz kožu ili tijekom operacije i analizira se pod mikroskopom.
Liječenje ovisi o proširenosti (stadiju) i lokalizaciji tumora, dobi, općem stanju i kondiciji bolesnika. Kako se bolest najčešće pronađe u uznapredovalom stadiju, cilj je liječenja ublažiti tegobe i popratne pojave te poboljšati kvalitetu života.
Kirurško liječenje u svrhu kompletnog odstranjenja tumora moguće je u manje od 15% bolesnika. Tri su tehnike - vrste operacija koje su sve vrlo složene i s dosta mogućih komplikacija. Može se odstraniti gušterača, dio želuca, dvanaesnik, žučna vrećica i žučni vodovi (zove se Whippleova operacija), može se odstraniti cijela gušterača ili čak samo jedan njezin dio u kojem je tumor. Nakon operacije nužno je nadomjesno uzimanje inzulina i pankreatičnih enzima.
U liječenju raka gušterače također se, ali rjeđe, primjenjuje zračenje, uglavnom kao dopunsko liječenje za suzbijanje tegoba. Kemoterapija se danas primjenjuje češće, neki novi lijekovi u mnogome su poboljšali prognozu, za neko vrijeme poboljšali život i smanjili tegobe bolesnika.
Kako se zaštititi? Promjenama ponašanja može se umanjiti rizik obolijevanja od raka gušterače. Prvenstveno treba prestati pušiti, održavati preporučenu tjelesnu težinu i hraniti uravnoteženom hranom, uz puno voća, povrća i manje životinjskih masnoća. Treba redovito vježbati, odnosno baviti se sportom ili nekom fizičkom aktivnošću, barem 30 minuta dnevno.
Najveći su rizik za razvitak raka žučnjaka žučni kamenci. Oko 75-90% ljudi s rakom žučnjaka ima žučne kamence. Drugi su čimbenici rizika: starija životna dob (60-70 godina), ženski spol (žene obolijevaju dvaput češće), nepravilnosti žučnih vodova ili polipi u žučnjaku, pušenje, pretjerana debljina, izlaganje nekim supstancijama (npr. nitrozamini, azotoluen). Hormonalna nadomjesna terapija koju žene dugotrajno rabe u menopauzi također je čimbenik rizika.
Rak žučnjaka uglavnom ne čini tegobe u ranijim stadijima i najčešće je tek slučajni nalaz prigodom odstranjenja žučnjaka u kojem su bili kamenci. I simptomi često sliče na simptome upale žučnjaka ili žučnog napadaja. Žutica je najčešći znak raka žučnjaka, često je praćena svrbežom kože, slijede je bol u trbuhu gore desno, mučnina i povraćanje, gubitak apetita i mršavljenje. Mokraća je tamna, a stolica bijela ili blijedožuta. Može se javiti i povišena tjelesna temperatura.
Pretrage za potvrđivanje dijagnoze uglavnom su slične kao u dijagnostici raka gušterače i/ili jetara i obuhvaćaju ultrazvuk, CT ili MRI trbuha, ERCP.
Liječenje. Optimalno je kirurško odstranjenje žučnjaka, a uz njega se rabe zračenje i kemoterapija.
Iako se rak žučnjaka ne može prevenirati, može se smanjiti rizik. Uputno je operativno odstranjenje žučnih kamenaca. Općenito, uravnotežena ishrana, uz dosta tjelesne aktivnosti, može znatno smanjiti rizik oboljenja od mnogih oblika raka. Smanjenje tjelesne težine i prestanak pušenja također su od velike važnosti.
