Ljekovito bilje
 
Alge, lišajevi, gljive…
 
U sklopu pokreta za povratak prirodi i hrani koja neće sadržavati štetne tvari, od kojih je korist samo prividna, veća važnost pridaje se i korištenju ljekovitog bilja. A današnja upotreba bilja temelji se na spoznajama prirodoslovnih znanosti i dio je prirodoslovno usmjerene medicine.
 
 
Dok tražimo podatke o razvrstanim, podijeljenim, različitim i sličnim biljkama, raspoređenim po srodnim skupinama, a želimo izdvojiti samo ljekovite i korisne, rijetko nailazimo na niže biljke. Više biljke imaju razvijena sva tri dijela normalno izrasle biljke: korijen, stabljiku i listove. Niže su ljekovite biljke smeđe i crvene alge jednostavne građe, u vodenoj sredini. Pritom zapažamo da su više biljke uglavnom zelene. Kod viših su biljaka po brojnosti u vodstvu od svih ljekovitih biljaka stablašice, one što uz cvjetanje rađaju i plod, bilo da inače imaju po jednu ili dvije cvjetne supke. Po staroj sistematici ljekovitog bilja, ljekovite biljke su se redom mogle nabrojiti kao: biljke cijepalice s bakterijama i modrozelenim algama, smeđe alge, crvene alge, gljive algašice, mješinarke i stapčarke te lišaji. Nakon tih biljaka niz su činile svakako i stablašice, s najbrojnijim prirodnim popisom korisnih biljaka. U prirodi se ipak najčešće susrećemo s njima, jer su one i najčešće. Sve bi te biljke iz stare sistematike mogle biti i veza sa svakodnevnom kemijom dok u domaćinstvima pripremamo hranu.
 
 
I kuhinja je laboratorij
 
Često se može reći da je zbog osobina i postupaka pri radu, a koji su nam i u navici, kuhinja naš ˛laboratorij˛ u kojemu izvršeni pokusi ponekada mogu uspjeti ili ne. Ako je organski dio prirode čovjek, biljka i životinja, a mi se služimo i neorganskim, ili tzv. rudnim ili mineralnim oblicima sirovine kada nam treba sol, soda, kiselina i dr., ujedno je nužno znati se ponijeti i prema organskim spojevima. Oni imaju ugljik, vodik i dušik (amini), a neki uz to još i kisik (aminokiseline, bjelančevine, alkaloidi, boje i dr.), glikozide i drugo. Alkaloidi sadrže dušik, pokazuju svojstvo lužnatih ili alkalijskih tvari, a s kiselinama stvaraju soli. Ako se na glikozide djeluje razrijeđenim kiselinama ili lužinama, ili fermentima, rastavljaju se na šećere (obično groždani-glukozu) i druge kemijske tvari.
 
 
Korisni mikroorganizmi i niže biljke: smeđe i crvene alge
 
Korisne bakterije češća su skupina bakterija, koja više ili manje uzima potrebnu organsku hranu iz nežive prirode, pri čemu sve neživo trule ili razlažu. Kada su razlagači, kod octenog vrenja koriste kisik, dok je suprotno kod kiseljenja kupusa, krastavaca ili mlijeka. Kiseli kupus ima, uz bakterije mliječno kiselog vrenja, mnogobrojna ljekovita svojstva, koja se inače kuhanjem kupusa gube. U kiselom mlijeku, dobivenom takvim vrenjem, propadaju mnoge druge bakterije koje dospiju u to mlijeko, pa i bakterije truljenja u crijevima. Jedino se ne uništavaju bakterije mliječnog kiselog vrenja od kojih je nastalo kiselo mlijeko. Što se tiče vrenja, svaka materija u kojoj ima dušika može započeti vrenje ako je bila dugo na zraku i počela gnjiliti, a takve su posebno one koje imaju bjelančevine: meso, sir, biljne tvari i drugo. Za uspješno vrenje traži se i uvjet da se potreban šećer prethodno rastopi, da prisutna temperatura ne bude ni više niti manje od 10-30 stupnjeva, uz potrebnu vlagu. Vrste vrenja ovise o tome što stvara vrenje i što se dobiva vrenjem. Osim tih, korisne su i ˛bakterije koje skupljaju dušik˛ što žive na malim kvržicama na korijenu biljke, osobito biljaka iz porodice lepirnjača, koje tlo održavaju plodnim uzimajući dušik iz zraka i ugrađujući ga u spojeve koje mogu iskoristiti druge biljke. Bakterije kao mikroorganizmi imaju primjenu i u dobivanju antibiotika.
Modrozelene alge ili cijanobakterije s više predstavnika imaju također koristan učinak kada obogaćuju tlo organskim tvarima. Neke spajaju i dušik iz zraka, čime se tlo oplemenjuje jednim od najvažnijih elemenata za rast biljke. Tvore sluzave modrozelene prevlake na raznim mjestima, iako ih je većina ipak u slatkoj vodi.
Smeđe alge isključivo su stanovnici mora pa ćemo uz obalu našeg Jadrana mjestimice naići na nekoliko poznatih smeđih alga, a izrazito je smeđe boje jadranski bračić (endem). Te alge sadrže znatne količine škroba, šećera i vitamina. Smeđe su alge redovno prirasle uz morsko dno, a u istočnoazijskim zemljama su hrana i začin.
Crvene alge su žive, svijetloružičaste, tamnocrvene ili izrazito crvene boje u našem moru, a rasprostranjena je sluzava morska alga ili salata, koja obiluje vitaminom C. Inače je najveće značenje crvenih alga u proizvodnji sluzavih tvari, s primjenom u medicini, kozmetici i farmaciji.
 
 
Jednostavne niže gljive algašice i gljive mješinarke, stapčarke i lišaji
 
Algašice su važne, a od pravih gljiva razlikuju se građom. Pripadaju ˛nižim˛ gljivama, s prilagodbom života izvan vode. Čine sive plijesni Mucor mucedo. Te plijesni mogu živjeti na svim mogućim hranjivim podlogama, pa i na konjskom đubrištu. Plodnost zemljišta u zavisnom je odnosu s prisutnošću gljiva i bakterija, a zemljišne gljive su iz porodice Mucoraceae. Te plijesni razvijat će se u bilo kojoj tvari koja potječe od biljke ili životinje. Mukor se može pojaviti na ostacima hrane, primjerice na kruhu, u obliku paučinaste prevlake s crnim posipom, u obliku crne ili sive plijesni. Neke vrste mukora izazivaju alkoholno vrenje, pretvaranje škroba u šećer, ili imaju važnu ulogu u medicini jer mogu izazvati opasne poremećaje organa, npr. bubrega.
Mješinarke su ˛više˛ gljive koje se javljaju na plodovima, sluznim tekućinama i sličnim mjestima u prirodi. Kao kvasci, tipični su uzročnici vrenja koji u zašećerenim sokovima stvaraju alkohol. Pekarski ili pivski kvasac jedna je te ista vrsta kvasca koji je poznat samo kao kulturna biljka. Taj kvasac koriste i da tijesto bude rahlo, ako tijesto osim kvasca sadrži i bakterije mliječne kiseline. U suhom stanju pivski kvasac upotrebljava se kao medicinski. Njegov sastav čine enzimi i vitamini iz skupine B, manje vitamin C, glukokinini koji smanjuju šećer u krvi, bjelančevine, ugljikohidrati, nešto masti itd. Prehrambeni kvasac, (Candida utilis), bogat mastima i bjelančevinama, također je koristan, pa i ljekovit, ali je također uzgojena vrsta. Od vrste Penicillium notatum dobivaju se antibiotici (pencilin). Druge vrste roda Penicillium (P. roqueforti, P.camembertii) potrebne su pri proizvodnji sireva. Vinski kvasac dolazi divlji na bobama vinove loze, a ima spore koje prezime u zemlji. Pretvara groždani šećer u alkohol etanol, s primjenom u medicini i kućanstvu, djeluje baktericidno i protubakterijski, a koristi se i kao svestrano otapalo u laboratorijima. U gljive mješinarke spada i ražena gljivica ili ražena glavnica – Claviceps purpurea, koja parazitira u plodnici trava, naročito raži, pa se u klasu na tom mjestu ne razvija pšeno, već tamni roščić, sklerocij (Secale cornatum) koji sadrži otrovni alkaloid (ergotin). Ljekovitih je svojstava, ali samo pri ispravnoj primjeni. Tipični su predstavnici mješinarki i tartufi.
Stapčarke obuhvaćaju inače sve one gljive na koje ljudi misle kada u svakodnevnom životu govore o gljivama. Na stablima bukve, rjeđe na brezama, raste kresiva guba, koja se u davna vremena koristila i kao vata kod krvarenja. Na arišu se može naići na ˛ariševu gubu˛, koju su ljudi nekada primjenjivali kao ljekovito sredstvo protiv gihta, reume i glista. Treba izdvojiti neke parazitske stapčarke, a pripada im žitna hrđa, koja dio svog života provodi na biljci žutiki, a drugi dio života na žitu, parazitirajući na listovima i stabljici. Suzbija se uništavanjem žutike. Hrđa može napasti i listove bijelog sljeza. Poznata je kukuruzna snijet na zobi. Snijeti se pojave na cvjetovima i plodovima žitarica i različitih biljaka, pa su ti zaraženi dijelovi u obliku kvrga i mrlja crne boje ili u obliku brašnjave mase. Mogu napasti i pšenicu, ječam i raž.
Lišaji su relativno slabo zastupljeni u vegetaciji našeg područja, a čini se da i nemaju negativnih svojstava za život čovjeka. S druge strane, neke su vrste vrlo ljekovitih svojstava, npr. islandski lišaj, inače hranjiv te svima poznat uglavnom kao lijek za kašalj. Istovremeno je sluzna droga i gorko sredstvo pa služi kao narodni lijek koji pospješuje apetit i probavu, kao i kod kroničnih proljeva. Ima ga dosta i u našim višim planinama između nižih trava i drugih planinskih biljaka, obično grupno, a često pokriva široke površine. Osim tog lišaja, kod nas se jako često pojavljuje po kori drveća i na stijenama žuta zdjeličarka (korasti lišaj) i uspravan ili viseći lišaj na drveću (grmasti lišaj). Važni su samo kao biljke koje postupno stvaraju uvjete za više biljke.
 
 
Jadranka Gržinić