BIJELI I CRNI DUD – MORUS ALBA I NIGRA

Nazivi su mu i murva, morva, crnica, crnčika. Stablo duda visoko je i dugovječno, raste u svim krajevima naše zemlje. Bijeli dud razlikuje se po boji ploda, višem stablu i glatkim nenazubljenim listovima te po sastavu. Plodovi duda jagodastog su oblika i beru se od lipnja do kolovoza. Plod duda koristi se u prehrani kao ukusno voće, svjež ili prerađen u džem, sirup, sok te rakiju dudovaču. Koristi se i kao hrana za životinje. Bijeli dud sadrži slobodne organske kiseline, vitamin C, karotin, pektin, invertni šećer, sluz, gume i smolu. Crni dud sadrži 9% invertnog šećera, jabučnu i limunsku kiselinu, gorke tvari, smole, gume, karotine, vitamin C i mangan. Od lista i kore prave se ljekoviti čajevi. U narodnoj medicini sirup od ploda crnog duda koristi se kod visoke temperature, za regulaciju stolice. Čaj od lišća crnog duda pomaže u liječenju upale grla i smanjivanju šećera u krvi. Plod bijelog duda u kombinaciji s plodom trešnje, kao sirup, pomaže kod upale krajnika, želučanih problema, groznice i proljeva. Lišće bijelog duda koristi se najviše u svilarstvu, za prehranu svilenih buba. Sok od duda – tri litre ploda duda lagano se miješa s dvije litre vode i doda 30 grama vinske kiseline. Pusti se da odstoji 24 sata, tada se procijedi i kuha sa šećerom (odnos soka i šećera 1: 1). Pusti se lagano kuhati i skida se pjena s površine. Kada je kuhano, ulije se u boce i dobro zatvori. Čaj protiv šećerne bolesti – s pola litre kipuće vode prelije se 50 grama usitnjenog lista crnog duda i pusti 10 sati poklopljeno, uz povremeno miješanje. Procijedi se i pije preko dana. Prim. doc. dr. sc. Elika Mesaroš-Kanjski, dr. med.

DRIJEN – CORNUS MAS

Nazivi su još: drijenjak, drenjina, dren, drenič, drnak, drenovina. Dren je samoniklo razgranato drvo u obliku grma, a može izrasti i visoko. Uspijeva na području južne Europe. Poznat je u prehrani i liječenju u staroj Grčkoj, a opisao ga je liječnik Dioskurit. Kod nas raste u listopadnim šumama umjerene klime. Plodovi drijena sitne su duguljaste bobice oporog okusa. Kada sazriju, postanu tamnocrvene i omekšaju, slatko-kiselog okusa su i jedu se kao veoma ukusno svježe voće. Plod drijena sadrži 10% šećera, pektine, 2–3,5% organske kiseline, glikosalnu kiselinu, sluz, treslovinu i 50-90mg vitamina C, a u kori sadrži smolu. Koristi se kao voće u svježem i sušenom stanju i prerađuje se u pekmez, marmeladu, voćne sokove, slatko i kompot. U nekim krajevima od drijena se prave vino i rakija. Koristi se i kao začin, za jela od mesa i ribe, u Rusiji za pripremu kiselih juha, a u Njemačkoj ukuhan sa šećerom i octom kao dodatak jelima. U južnim dijelovima Italije i Francuske nezreli plodovi drijena konzerviraju se u slanoj vodi s dodatkom koromača, aromatiziraju i koriste kao masline. Od kore i ploda prave se ljekoviti čajevi u narodnoj medicini. Sušeni drijen – zreli crveni plodovi drijena rasprostru se na suhom i toplom mjestu bez direktnog sunca i tako se suše. Koriste se za čaj, koji je neobično bogat vitaminom C. Pekmez od drijena – kilogram zrelih plodova drijena i kilogram šećera miješaju se lagano u jednom smjeru 5 sati, a zatim se stave u posude i dobro zatvore. Pekmez se ne kuha. Prim. doc. dr. sc. Elika Mesaroš-Kanjski, dr. med.