Bolesti vratne kralježnice
 
Jedan uzrok za brojne simptome
 
Kralježnica je šuplji koštani stup koji čini os tijela. Njezina građa omogućava veliku pokretljivost trupa i uspravno držanje zahvaljujući koordiniranom djelovanju mišića, sveza i kostiju.
 
 

Normalno kralježnica ima četiri zakrivljenosti: dvije prema naprijed (vratna i slabinska) i dvije prema straga (prsna i križno – trtična). Kralježnicu oblikuju 33 ili 34 kralješka koji su međusobno spojeni intervertebralnim diskovima. Kralježnica se odlikuje statičkom funkcijom – podupiranje tijela, dinamičkom – kretanje trupa te zaštitnom funkcijom središnjeg živčanog sustava.
Patologija kralježnice koja bolesnike dovodi liječniku vezana je uz:
o bolne sindrome zbog oštećenja koštano – zglobnih struktura,
o bolne sindrome i živčane ozljede kompresije struktura unutar kralježničkog kanala,
o deformacije kralježnice kao posljedice različitih patoloških procesa.
Prilikom procjene bolesnika s tegobama kralježnice potrebno se upoznati s oblikom, građom i funkcijom, u našem slučaju vratne kralježnice.
Vratni dio kralježnice sastoji se od 7 kralježaka koji su međusobno povezani intervertebralnim diskovima, zglobnim plohama na samim kralješcima te ligamentima i mišićima.
Pregled obuhvaća određivanje lokalizacije boli, određivanje tonusa paravertebralne muskulature te mišića ramenog pojasa. Često je potrebno obradu proširiti dodatnim pretragama, kao što su: rendgenske slike, elektromiografija, mijelografija, kompjutorizirana tomografija – CT, magnetska rezonancija – MR. Važno je poznavati dob bolesnika te njegovo zanimanje.
Patološki proces može zahvatiti jednu ili više kralježničkih struktura. Manifestacija kliničke slike može nastati u području razvoja degenerativnih promjena, što nazivamo vertebralnim sindromom. Očituje se općenito lokalnim simptomima boli, napetom muskulaturom, oštećenom funkcijom te promjenom zakrivljenosti kralježnice.
Simptomi se mogu prenijeti i na udaljena mjesta pri iritaciji ili kompresiji spinalnih korjenova te krvnih žila. Tada govorimo o spondilogenom ili vertebrogenom sindromu, koji je nastao naglo ili postepeno. Bolovi se mogu prenositi u glavu i gornje ekstremitete, uz oštećenje motorike, osjeta i krvotoka.

 
 
VRATNI SINDROM
 
Nastaje zbog degenerativnih promjena vratne kralježnice i mekog paravertebralnog vezivnog ili mišićnog tkiva. Osnovni je i prvi simptom bol koja se širi prema lopaticama, ramenima te prednjoj strani prsnog koša, ponekad sa smetnjama gutanja. Postoji osjetljivost na pritisak u predjelu muskulature, uz smanjenu pokretljivost u svim smjerovima.
 
 
CERVIKOCEFALNI SINDROM
 
Tegobe su vezane za degenerativne promjene u području vertebralne arterije i pratećem vegetativnom živčanom spletu. Prisutna je bol u stražnjem i gornjem dijelu vrata, sa sijevanjem u sljepoočnice i prema čelu, otežanim pokretima, uz povišenu napetost mišića.
 
 
CERVIKOBRAHIJALNI SINDROM
 
Također je vezan za degenerativne promjene na intervertebralnom diskusu i malim zglobovima na donjim kralješcima vratne kralježnice. Osnovna je tegoba bol koja se širi kroz cijelu ruku, također se javljaju trnci u rukama, i to pogotovo u prstima šaka. Tegobe su jače izražene u jutarnjim satima, što remeti i san bolesnika koji se budi da bi razgibavanjem ruku smanjio trnjenje i bol u rukama. Refleksi i snaga u rukama oslabljeni su. Bolovi se pojačavaju pri istezanju i palpaciji brahijalnog pleksusa.
 
 
TRZAJNA OZLJEDA VRATA
 
Trzajne ozljede vrata danas zauzimaju značajno mjesto. One su najčešće posljedica saobraćajnih nesreća. Osnovni su simptomi bol u vratu koja se širi prema zatiljku, slabost i trnjenje u rukama, uz gubitak snage i osjeta za dodir.
Govoreći o tim ozljedama, susrećemo se s nizom problema, pogotovo što se tiče naziva, podjele – klasifikacije u četiri stupnja, dijagnostike i terapijskog pristupa. Potreban je multidisciplinarni pristup trzajnoj ozljedi vrata. Terapijske metode sastoje se u nošenju ovratnika, ali samo po uputi liječnika, uz kineziterapiju i blagu masažu. Primjenjuju se i ostale procedure fizikalne terapije, uz lijekove protiv boli (analgetici) po potrebi.

Pored navedenih bolesti i stanja, također se moraju spomenuti i prirođene bolesti, kao što je prirođeno krivi vrat - mišićni tortikolis, pri čemu je glava nagnuta na jednu stranu, uz ograničenu pokretljivost. Zatim se javlja i kratki vrat – Klippel-Fielov sindrom, gdje je osnovni defekt u segmentaciji vratnih kralježaka, i vratno rebro - sa svojom simptomatologijom, kao što su mravinjanje, žarenje, bol u ruci na strani vratnog rebra, uz promjenu boje kože, otok i oslabljeni puls.

 
 
Liječenje bolnih sindroma vratne kralježnice
 
Unatoč različitim uzrocima, način liječenja isti je kod većine sindroma vratne kralježnice. Moramo razlikovati liječenje u akutnoj fazi, za razliku od kronične faze.
U akutnoj fazi preporuča se mirovanje i odmor u odgovarajućem položaju, uz primjenu ovratnika i valjkasti jastuk, te analgetici ili nesteroidni analgetici kojima se uklanja bol i relaksira mišiće.
o Ovratnik se preporuča jedan do dva sata tijekom dana te noću. On ima ulogu stvaranja topline, smanjuje gibljivost kralježnice, rasterećuje kralježnicu prenošenjem dijela težine glave na prsni koš sprijeda i rameni obruč straga.
o Fizikalna terapija obično se primjenjuje u subakutnoj i kroničnoj fazi. U obzir dolaze toplinske procedure, elektroterapija, masaža, kineziterapija i dr.
o Lokalna infiltracija lijeka – ima zadaću prekidanja stvorenog zatvorenog kruga bol – spazam – bol djelovanjem, odnosno aplikacijom lijeka na izvorište boli.
o Trakcija – učinak se osniva na širenju intervertebralnih otvora, rastezanju paravertebralnih mišića i ligamenata, uz povećanje volumena tkiva intervertebralnog diskusa. Sve to ima ulogu u smanjenju boli i boljoj pokretljivosti vratnog dijela kralježnice.
o Kiropraktičke metode – mobilizacija i manipulacija također se primjenjuju, ali samo od iskusnog terapeuta, uz veliki oprez.
o Kirurški zahvati – primjenjuju se u svrhu sprečavanja iritacije i kompresije korjenova spinalnih živaca u intervertebralnim otvorima.
 
 
Preventiva
 
Bolesnika treba poučiti o zaštitnim pokretima kod obavljanja osnovnih dnevnih ili profesionalnih aktivnosti. Potrebno je redovito provoditi naučene vježbe kod kuće, dva puta na dan po 20 minuta. Treba izbjegavati nagle pokrete, pogotovo kod vožnje automobila, nepravilne pokrete pri spavanju, uz korištenje odgovarajućih jastuka ili nošenje ovratnika kod spavanja. Najbolji je položaj u kojem bolesnik leži na leđima ili na stranu.
Preporuča se leđno, a ne prsno plivanje koje uzrokuje povećanje zakrivljenosti kralježnice, a time i pogoršanje tegoba i simptoma.
 
 
Marija Morović, dr.med.