REHABILITACIJA NAKON MOŽDANOG UDARA
 
VJEŽBANJE I NAKON OPORAVKA
 
Moždani udar akutno je neurološko stanje, a nastaje zbog poremećaja cirkulacije i nedostatka opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i drugim hranjivim tvarima. Rezultat toga je oštećenje dijela mozga i oštećenje funkcija kojima upravlja oštećeni dio mozga.
 
 

Moždani udar je hitno stanje i zahtijeva zbrinjavanje u specijaliziranoj neurološkoj ustanovi.
Uzrok moždanog udara može biti začepljenje arterije u glavi ili vratu (ishemijski moždani udar), stvaranje krvnog ugruška ili puknuće krvne žile (hemoragijski moždani udar). Zahvaćeni dio mozga ostaje bez protoka krvi te živčane stanice u nekoliko minuta počinju odumirati. Učinci moždanog udara mogu biti blagi, ali i vrlo ozbiljni, a to ovisi o veličini i lokalizaciji moždanog oštećenja, mogućnosti uspostavljanja ponovne cirkulacije u zahvaćenim dijelovima te preuzimanju oštećenih funkcija od strane sačuvanog dijelova mozga. Oporavak nakon moždanog udara ovisi o dobroj njezi, općem zdravstvenom stanju i kondiciji bolesnika, njegovom karakteru, emocionalnom stanju, ali i o potpori obitelji.
Posljedice moždanog udara pogubne su, a budući da se javlja u sve mlađoj dobi, nije samo zdravstveni, nego i socioekonomski problem.
U nas je moždani udar na trećem mjestu uzroka smrtnosti, a na prvom mjestu po uzroku onesposobljenosti.

 


Prevencija moždanog udara neobično je važna. Provodi se edukacijom o promjeni načina življenja i ranim otkrivanjem i kontrolom čimbenika rizika. Najčešći su čimbenici rizika moždanog udara povišen krvni tlak, povišenje krvnog šećera i masnoća u krvi, prekomjerna tjelesna težina, pušenje, prekomjerna konzumacija alkoholnih pića, neaktivnost.


Simptomi su moždanog udara:
- utrnutost, slabost, oduzetost jedne strane tijela,
- poremećaj govora,
- gubitak ravnoteže,
- omaglica ili vrtoglavica,
- zamagljenje ili gubitak vida na jednom oku,
- nagla i jaka glavobolja, praćena povraćanjem.
Liječenje se provodi u odgovarajućoj ustanovi. Po specifičnim pretragama (CT, Dopler UZ i MRI) i ovisno o vrsti moždanog udara, bolesnici će dobivati i specifični tretman i terapiju.
 
 
REHABILITACIJA
 
Rehabilitaciju nakon moždanog udara treba započeti odmah po stabilizaciji neurološkog deficita.
Zbog moždanog udara ostaje različit stupanj fizičkog, kognitivnog i psihosocijalnog poremećaja i oporavak ovisi o težini onesposobljenosti, programu rehabilitacije, održavanju postignute funkcije i potpori obitelji. Prije početka rehabilitacije ocjenjuje se bolesnikov potencijal – tolerancija na vježbe, motivacija, razina svijesti, motorički deficit, senzorički deficit i posturalna kontrola. Emocionalne reakcije, depresivnost, strah i senilnost smanjuju suradnju bolesnika.
Rehabilitaciju nakon moždanog udara dijelimo na ranu, kasnu i održavajuću.
 
 
RANA REHABILITACIJA
 
Sastoji se od pasivnih medicinskih vježbi kojima se preveniraju kontrakture, pneumonije i dekubitusi. Isto tako započinje se s pozicioniranjem bolesnika. Pasivne vježbe izvode se uvijek do punog opsega pokreta, dva do tri puta dnevno. Postupno se rade vježbe sjedenja te vježbe ravnoteže.
 
 
KASNA REHABILITACIJA
 
Slijedi po izlasku iz neurološke ustanove. Kako mozak pokazuje određen stupanj plasticiteta, fizioterapeut mora iskoristiti tu teoretsku mogućnost oporavka, i to neprestanim ponavljanjem bolesniku poznatih aktivnosti, što je ranije moguće.
Potrebno je slijediti neke principe:
1. zahvaćenu stranu treba stimulirati pasivnim i aktivnim pokretima,
2. položaj bolesnika mora biti takav da smanji spasticitet fleksora ruke i ekstenzora noge,
3. treba što ranije započeti pasivne i aktivne vježbe ruke i noge,
4. treba raditi vježbe uspravljanja, ravnoteže, prenošenja težine.
Zbog prevencije kontrakture fleksora šake, koristi se udlaga za noć.
Kad bolesnik postigne ravnotežu pri sjedenju, vježba se transfer iz kreveta na stolac, stajanje i vježbe hoda u razboju. Hod je moguć uz pomagalo (hodalicu ili štake). Od početka se uči samostalnost pri svakodnevnim aktivnostima. Prije otpusta utvrđuje se postignuti oporavak i funkcionalna neovisnost.
Rehabilitacijski tim čine fizijatar, fizioterapeut, medicinska sestra te stručnjaci različitog profila (neurolog, internist, sociolog, logoped i dr.). Obitelj bolesnika važan je psihološki oslonac te ju je potrebno upoznati s bolešću i upozoriti na važnost nastavka svakodnevnih vježbi.
Ako je neurološki deficit jači, nastavlja se s individualnim tretmanom fizioterapeuta u kućnoj njezi, uz redovitu kontrolu u fizijatrijskoj ambulanti.
 
 
Mirna Štiglić, dr. med.