Jednostavno, u dijagram uvrstite vašu životnu dob u godinama i vašu tjelesnu težinu u kilogramima. Ako se nađete u žutom ili crvenom polju, vrijeme je da nešto poduzmete za svoje kosti.

Osteoporoza je bolest visoke učestalosti (zahvaća 8-10% populacije), koja raste sa starenjem (osteoporoza je jedna od najčešćih bolesti starije dobi), neprimjetno progredira i poprima karakter prave epidemije.
Na povećanu učestalost osteoporoze utječe nekoliko čimbenika: Čovječanstvo je sve brojnije (što je posebno vidljivo u zemljama u razvoju) i sve starije (naročito u razvijenim zemljama; i u Hrvatskoj očekivano trajanje života značajno raste), medicina je naprednije, tehnika razvijenija, što omogućuje rano otkrivanje osteoporoze, i prije pojave prvih simptoma ili komplikacija. Jedna trećina žena u dobi od 60-70 godina ima osteoporozu, a u dobi od 80 godina dvije trećine. U Hrvatskoj oko 15% postmenopauzalnih žena ima osteoporozu (oko 130 000), a oko 30% (260 000) ima osteopeniju. Manje od 10% oboljelih se liječi. Prema istraživanju koje je provedeno na području Hrvatske na preko 10 000 osoba starijih od 50 godina, UTZ-mjerenjem gustoće petne kosti nađeno je najmanje osteoporoze u Primorsko-goranskoj županiji (30,1%), a najviše u Zagrebačkoj (42%).

Od 1994. godine po preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, u upotrebi je i kvantitativna definicija osteoporoze na temelju denzitometrijski izmjerene mineralne gustoće kosti te razlikujemo:
· normalan nalaz, gdje je T-vrijednost do – 1SD,
· osteopenija, gdje je T-vrijednost od –1SD do –2,5 SD,
· osteoporoza, gdje je T-vrijednost –2,5 SD i manje,
· teška osteoporoza, gdje je T-vrijednost –2,5 SD uz prijelom.

Osteoporotični prijelomi i njihove posljedice najznačajniji su čimbenici morbiditeta i mortaliteta u osteoporozi (pogotovo prijelomi kuka). Oko polovice bolesnika s prijelomom kuka u prvoj godini nakon prijeloma ima značajno smanjenje fizičke sposobnosti, oko 25% njih zahtijeva dugotrajnu kućnu njegu, oko 19% ih zahtijeva smještaj u ustanovama stacionarnog tipa. Sve zajedno bitno utječe na smanjenje kvalitete života.
Kralješci su najčešće mjesto osteoporotičnih prijeloma, javljaju se ranije nakon menopauze nego prijelomi kuka, ali u 65% slučajeva prođu asimptomatski, tj. nerijetko se niti ne prepoznaju niti liječe. Više od polovice osoba kod kojih je kasnije rendgenski utvrđen prijelom kralješka ne sjeća se ili ne navodi da je imalo simptome prijeloma (bol u leđima). Bolesnici češće navode smanjenje tjelesne visine i deformaciju kralježnice (pogrbljenost).
Prijelom donjeg dijela podlaktice češći je u prvih pet godina nakon menopauze; ne predstavlja veći dijagnostički problem jer se očituje tipičnom kliničkom slikom. Među muškarcima je rijedak.
Prijelom vrata bedrene kosti svakako je najvažniji problem zbog visokog pobola i smrtnosti. Učestalost tih prijeloma raste sa životnom dobi. Oni se jasno prezentiraju i lakše dijagnosticiraju. Smrtnost od prijeloma kuka u prvoj godini nakon prijeloma iznosi od 12 do 20% i gotovo se ne razlikuje u zemljama s vrlo različitim stupnjem zdravstvenog standarda. Neposredni je uzrok prijeloma pad iz samostojeće visine ili i niže, ali moramo imati na umu sve navedene čimbenike rizika, kako one na koje ne možemo utjecati, tako i one koje možemo promijeniti.
Prijelomi vrata bedrene kosti najčešće se zbrinjavaju ugradnjom djelomične endoproteze (PEP). Medicinska rehabilitacija po učinjenom operacijskom zahvatu provodi se timski: u tim su uključeni fizijatar, kirurg-operater (traumatolog ili ortoped), fizioterapeut, medicinska sestra. Rehabilitacijski je tretman individualno prilagođen svakom bolesniku, ovisno o njegovim kondicijskim sposobnostima od ranije, pridruženim bolestima, emocionalnoj stabilnosti, suradljivosti, motiviranosti za oporavak, naobrazbo, potpori obitelji.
Prvog dana po operacijskom zahvatu bolesnik leži na leđima, pod operiranu nogu ispod koljena postavlja se jastuk, medicinske sestre ga oprezno okreću na bok, provode se vježbe disanja i kašljanja, uz napinjanje mišićja obiju nogu.
Slijedećeg dana fizioterapeut počinje vježbe operiranog kuka (tzv. pasivne vježbe), i to svijanje kuka i odmicanje noge u stranu. Trećeg dana vježbe iz prethodna dva dana su aktivnije, bolesnik se uči podizati u sjedeći položaj, sjedi preko ruba kreveta te, ovisno o općem stanju, diže se uz krevet.
Ako je prijelom kuka bio u predjelu vrata bedrene kosti i bolesniku je ugrađena djelomična endoproteza, onda on može stati na operiranu nogu. Kod prijeloma dijela bedrene kosti ispod razine vrata, bolesnik ne smije stati na operiranu nogu. Pri ustajanju bolesniku pomaže fizioterapeut, ali se bolesnik pomaže i rukohvatom u obliku trapeza koji je učvršćen iznad gornjeg dijela postelje. Od pomagala koja se koriste za ustajanje, odnosno za hod, najčešće su dolakatne štake. Starije osobe u lošijem općem stanju, ili ako boluju od bolesti koje remete ravnotežu, koriste za hod hodalicu.
Sljedećih dana postupno se povećava dužina staze hoda, a bolesniku se savjetuje da vježbe obavlja i sam. Bolesnik se uči i hodati po stepenicama. Pri otpustu iz bolnice bolesnik mora uspješno svladati samostalno kretanje pomoću štaka ili hodalice. Bolesnik mora znati samostalno izvoditi sve naučene vježbe. Po otpustu iz bolnice potrebna je procjena osteoporoze i propisivanje adekvatne terapije i načina života. Ako u tijeku akutne rehabilitacije bolesnik to nije uspio svladati, preporučuje se nastavak medicinske rehabilitacije u kućnim uvjetima, uz asistenciju fizioterapeuta, ili se preporučuje stacionarna rehabilitacija u jednom od lječilišta.
U OKVIR!!!
Osteoporoza i posljedični prijelomi jedan su odo najvećih javnozdravstvenih problema, koji se očituje i u vrlo velikim zdravstvenim troškovima. U prvoj dekadi trećeg tisućljeća, koju je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila dekadom kostiju i zglobova, osteoporoza je stavljena u žarište našeg interesa u prevenciji, otkrivanju i liječenju. Naglašeno je multidisciplinarno sagledavanje problema osteoporoze, s naše strane s posebnim naglaskom na korištenju svih mogućnosti rehabilitacije, čime se znatno poboljšava kvaliteta života oboljelih.