Povećana potrošnja hrane, izazvana velikim porastom broja stanovnika na Zemlji, prisiljava čovječanstvo na veću proizvodnju namirnica. U svijetu se ulažu ogromni napori na unapređenju poljoprivredne proizvodnje i primjeni najsuvremenijih metoda u uzgoju poljoprivrednih kultura i modernih tehnoloških rješenja u proizvodnji namirnica. Posebno značajnu ulogu u tome ima biotehnologija, koju definiramo kao korištenje bioloških procesa u proizvodnji namirnica.  

Kroz stoljeća su naši preci, po principu pokušaja i greške, učili uzgojiti izdašnije usjeve, kako za uzgoj odabrati bolje i jače životinje te kako iskoristiti mikroorganizme, kvasce i plijesni za pripremu sebi bolje prilagođene hrane - kruha, jogurta, vina itd. Nadalje, korištenjem metoda selekcije i križanja (vertikalni prijenos gena s roditeljske na generaciju potomaka) dobili smo bolje i otpornije vrste za proizvodnju hrane, npr. krave koje daju više mlijeka, ili rižu većeg zrna.

HORIZONTALAN PRIJENOS GENA

Najnovija primjena biotehnologije u proizvodnji namirnica jest proizvodnja genetski izmijenjenih namirnica, odnosno korištenje genetskog inženjrstva u proizvodnji namirnica. U osnovi, radi se o horizontalnom (za razliku od vertikalnog, s roditelja na potomstvo) prijenosu gena, odnosno o metodi koja koristi mogućnost identifikacije pojedinih gena koji dovode do izražavanja pojedinih svojstava (osobina) živog organizma, te njegovog "izrezivanja" iz genoma davaoca i prijenosa u genom domaćina, čime se željeno svojstvo davaoca prenosi na domaćina primaoca.

Prijenos gena može se obavljati između jedinki iste vrste, kada se zapravo radi o ubrzanju i usmjeravanju prirodnih procesa križanja i selekcije, te su tada svojstva ili osobine koje se prenose ograničeni na one koji su prirodno prisutni unutar vrste. Ako se prijenos gena obavlja između različitih, nesrodnih vrsta, tada se radi o stvaranju novih, genetski izmijenjenih organizama, koji time dobivaju preneseno svojstvo koje prirodno ne postoji unutar te vrste.

Tako se mogu prenositi humani geni u životinje, riblji gen u rajčicu, gen iz insekta u krumpir, da bi oni bili veći, jači, otporniji na insekte, herbicide, da bi bili izgledom atraktivniji, dugotrajniji itd. Širom svijeta, u biotehnološkim laboratorijima u tijeku su brojni eksperimenti kojima se pokušava stvoriti vrste usjeva otporne na biljne bolesti i insekte štetočine, čime se nastoji povećati prinose bez uporabe kemijskih tretmana. Tako je stvoren kukuruz s genom Bacillus thuringiensis, bakterije iz tla koja se već četrdeset godina koristi za uništavanje larvi komaraca i drugih insekata. Takav kukuruz sam stvara tzv. BT-toksin, kojim postaje otporan na štetočine. Rekombiniranjem gena nastoji se povećati otpornost usjeva na hebricide, tako da bi herbicidni tretmani uništili krov, a uzgajane biljke ostale bi neoštećene. Neka od drugih svojstava koja se nastoje "ugraditi" genskom tehnologijom u biljke koje se uzgajaju za proizvodnju namirnica jesu poboljšana nutritivna vrijednost, odnosno povećani sadržaj proteina, vitamina i modificirani sadržaj masnoća. Nadalje, u usjevne biljke ugrađuju se geni koji ih čine otpornijima na nepovoljne klimatske uvjete, a njihove se plodove nastoji učiniti kvalitetnijim, većim, duljeg vijeka trajanja i svježine.

BIotehnologija u proizvodnji namirnica postala je tako jedna od najperspektivnijih disciplina današnjice, a da su se ovdje upleli i interesi kapitala i profita, ne treba ni spominjati. Nezamislive sume novaca ulažu se u istraživanja genske tehnologije i nesumnjivo je da ćemo u skorijoj budućnosti svi mi biti, na ovaj ili onaj način, dotaknuti njenom uporabom u medicini, biotehnologiji, proizvodnji namirnica, kao potrošači ili na druge načine.

Međutim, mnoga pitanja u vezi s uporabom genske tehnologije ostaju otvorena. Da li su namirnice proizvedene genetskim inženjeringom neškodljive za potrošača? Koje su opasnosti od uporabe te tehnologije?

ŠTO ĆE SE DOGODITI?

Pojedini stručnjaci smatraju da genetski izmijenjene namirnice mogu biti opasne za zdravlje ljudi jer promjena genske strukture može rezultirati neočekivanim popratnim pojavama, koje mi još ne poznajemo dovoljno. Mi ne znamo kako će se gen koji pripada drugoj vrsti ponašati u genomu novog domaćina - za njega novoj sredini, i da li to može rezultirati možda i smanjenjem prehrambene vrijednosti, ili čak stvaranjem novih ili potenciranjem poznaztih alergena, otrova (toksina) ili kancerogenih tvari. Osiguranje neškodljivosti takvih namirnica zahtijeva potpuno drugačiji pristup jer, za razliku od konvencionalnih namirnica s kojima smo kroz stoljeća uporabe postigli ravnotežu i poznati su nam njihov sastav, namjena i mogućnosti štetnog djelovanja, za genetski modificirane namirnice, s kojima se sve desilo u posljednjih pet godina, to sasvim sigurno ne možemo reći. Svjetska zdravstvena organizacija razvila je, glede ocjene neškodljivosti genetski modificiranih i drugih novih namirnica, poseban pristup koji se temelji na dokazivanju "ekvivalentnosti u bitnoj mjeri", odnosno da se za svaku novu namirnicu utvrdi istovjetnost s njezinim konvencionalnim pandanom te, ako istovjetnost postoji, nova namirnica se tretira kao i njezin "original", a ako nije, treba biti podvrgnuta rigoroznim ispitivanjima neškodljivosti.

UGROŽENE VRSTE

No, pitanje posljedica uporabe genetskog inženjeringa znatno je šire. Uvođenjem novih organizama u svoj okoliš, čovjek još jednom zadire u prirodne procese koji su se uspostavljali milijunima godina, a zadiranje u arhaične uravnotežene prehrambene lance izaziva poremećaje odnosa u ekosustavu i ugrožava postojanje vrsta i samog ekosustava. Nadalje, "bježanjem" gena s novih usjeva i njihovim križanjem s divljim srodnim vrstama, može doći do širenja svojstava namijenjenih uzgojnim biljkama na divlje biljke i korov. Tako otpornost na herbicide može prijeći i na korov, što bi moglo ugroziti poljoprivrednu proizvodnju.

Osim ovdje postavljenih pitanja, postoje glede genetski modificiranih namirnica i brojne druge etičke, moralne, vjerske i druge dvojbe. No, one su stvarnost, preplavile su mnoga velika svjetska tržišta i od njih se ne može pobjeći. Brojne zapadne zemlje, pa tako i Europska unija donijele su, radi usmjeravanja uporabe genske tehnologije u korist čovjeka i osiguranja zaštite čovjeka i njegovog okoliša od šteta koje bi eventualno mogle nastati zbog utjecaja genetski modificiranih organizama, legislativu koja, osim rečenog, uređuje i pristup ispitivanju zdravstvene ispravnosti novih namirnica i proizvođače obvezuje da, radi informiranja i prava na izbor potrošača, genetski modificirane namirnice jasno označi na deklaraciji.

U Hrvatskoj to područje za sada nije zakonski uređeno. Odlukom Vlade osnovano je 1998. godine interdisciplinarno Bioetičko povjerenstvo, radi izrade i donošenja zakonske regulative. Do tada je zabranjena sjetva genetski modificiranog sjemena i uvoz genetski modificiranih namirnica.

Mr. sc. Krunoslav Capak, dr. med.