 |
Svakako
su kronični gastritis i ulkusna bolest, naime čir dvanaesnika i rjeđe želuca,
najčešće želučane bolesti. Sve je češći i prijelaz kiselog želučanog
sadržaja u jednjak. Te tri bolesti izazivaju velike tegobe: žgaravicu, bolove,
pa i komplikacije poput krvarenja, slabokrvnosti, po život opasno pucanje čira,
kadšto i prijelaz u rak.
|
 |
|
Pouzdano
se zna da u nastanku tih bolesti bitnu ulogu ima pojačano lučenje želučanog
soka, koji se sastoji od solne kiseline i pepsina. To su agresivni faktori koji
nadražuju sluznicu želuca i dvanaesnika i dovode do njene upale /gastritisa/
ili pak nagrizaju sluznicu i izazivaju njen defekt /ulkus želuca ili
dvanaesnika/. Pojačanom lučenju agresivnih faktora, ujedno i slabljenju
obrambenih tjelesnih faktora, pridonose ljudi svojim lošim životnim navikama:
pušenjem duhanskih prerađevina, uživanjem alkoholnih pića, konzumiranjem
mnogo kave, ljutom hranom, odveć slatkom hranom, pa jakim i stalnim stresnim
emocijama i životnim nezadovoljstvima.
|
|
U
liječenju tih bolesti mogu se upotrijebiti razni lijekovi. Njima su na čelu
tzv. antacidi. To su sredstva za suzbijanje suvišne želučane kiseline, tog
glavnog agresivnog faktora: npr. Gastal, Gelusil-Lac, Controloc, brzo, ali
prolazno djelujuća soda bikarbona. No, bilo bi najprirodnije kad bi se za
suzbijanje suviška kiseline uzimala prirodna sredstva. Tu je na prvom mjestu
pravilna prehrana. Ona se u bolesna čovjeka naziva dijetom. Nje se bolesnici teško
pridržavaju. Ono najmanje čega bi se morali pridržavati jest uzdržavanje od
pušenja, od alkoholnih pića, od začina poput papra i paprike, od slatkih jela
i gaziranih i slatkih pića, od suhomesnatih prarađevina i masnih konzervi, od
kiselih jela, od mnogo kave. Donedavno se mlijeko smatralo najdjelotvornikom
namirnicom u prehrani želučanih bolesnika, no dokazano je da ono prvih
dvadesetak minuta neutralizira kiselinu, ali se ona već poslije jednog sata vraća
na svoju prvotnu visoku vrijednost. Od pića se savjetuje koristiti čaj od
kamilice, bijelu kavu, kakako ili čaj s mlijekom.
|
|
Među
ljekovitim pićima na čelnom su mjestu mineralne vode. Odgovarajuće miniralne
vode djeluju alkalizatorski, tj. čine kiseli sadržaj želuca alkalnim, a
pozitivno djeluju i na probavne funkcije. Osim toga, imaju istaknuto psihološko
djelovanje, vraćajući psihološku ravnotežu. Mineralne vode mogu se piti
stalno, više puta dnevno, prije jela, uz jelo ili poslije njega, ili kad se ima
osjećaj žgaravice, svaki put po jedan decilitar. Smije se piti tzv. čiste
kiselice, tj. one mineralne vode koje sadrže manje od jednog grama minerala u
jednoj litri vode i koje, prema tome, imaju u sebi malo ugljičnog dioksida
/CO2/, kojega ne smije biti više od jednog grama /1.000 mg/ u litri vode. Ugljični
dioksid, naime, u većoj količini od te djeluje nadražajno na sluznicu želuca.
Za želudac i dvanaesnik povoljne su hidrokarbonatne /HCO3/, gorke sumporne,
sulfatne vode /SO4/ te slane ili alkalne kiselice /natrij i kloridi, Na i Cl/.
To su laboratorijska obilježja, naprimjer, čiste kiselice, oligomineralne
prirode stolne vode iz Jamničke kiselice. Ovdje spomenute vrste i količine
minerala, dopuštene za primjereno korištenje pri gastritisu i ulkusnoj
bolesti, točno su navedene na etiketi boce svake mineralne vode, pa valja pročitati
njen sadržaj i ravnati se po njemu.
|