OTROVANJA GLJIVAMA  

  

  

Od davnine ljudi upotrebljavaju gljive za svakodnevnu hranu, a neke od njih i za gurmanske poslastice. Međutim, odavno su iskusili da neke gljive mogu biti i otrovne. Najstariji pismeni podatak potječe iz V. stoljeća p.n.e., od grčkog pjesnika Euripida, koji je opisao smrt žene i troje djece nakon konzumiranja gljiva.

  

Tradicionalna je razonoda ljudi zapadne i srednje Europe da na izletu u šumi beru gljive i od njih priređuju razna jela. Razmjerno velikoj potrošnji gljiva, u tim je krajevima velika i incidencija otrovanja. U našoj zemlji potrošnja gljiva nije velika, ali posljednjih godina sve više raste pod utjecajem populariziranja gljiva kao "prirodne i zdrave hrane".

Od 5000 vrsta "viših gljiva", koliko ih raste u srednjoj Europi, smatra se da je samo 60 vrsta otrovno, od čega je 7 smrtonosno. Premda je broj otrovnih vrsta gljiva relativno malen, statistike pokazuju da u Europi ima godišnje oko 10000 slučajeva otrovanja, ali i mnogo smrtnih slučajeva. Jedan od razloga tako velikom broju sigurno je i taj što trovanje mogu izazvati i jestive gljive koje nisu svježe pripremljene, zatim podgrijane gljive, odstajale, stare gljive, razmočene od dugih kiša te gljive rastočene od crva. Takve su gljive isto toliko opasne kao i otrovne. Postoji podatak da se 1906. godine otrovalo mnogo Riječana zbog uživanja razmočenih capica (Clavaria aurea).  

  
  

USTANOVLJAVANJE OTROVA

  
Za identifikaciju gljiva mogu nam postužiti otpaci od čišćenja gljiva, ostaci hrane ili uzorci dobiveni ispiranjem želuca, makroskopskom identifikacijom ili analizom spora. Poseban problem predstavlja činjenica da prepoznavanje gljiva iz tih ostataka može obavljati samo stručnjak. Kako u Rijeci ne postoji takva stručna osoba, najčešće se ne determinira otrovna gljiva.
  
  

KLINIČKA KLASIFIKACIJA MICETIZAMA (OTROVANJA GLJIVAMA)

   
Za razvrstavanje micetizama koriste se dva kriterija: duljina latencije (vrijeme od ingestije gljiva do pojave prvih simptoma bolesti) i tip kliničkog sindroma. Prema tim kriterijima, micetizmi se dijele na: MICETIZAM S KRATKOM LATENCIJOM i MICETIZAM S DUGOM LATENCIJOM. U micetizmu s kratkom latencijom vrijeme od ingestije otrovnih gljiva do pojave smetnji iznosi jedan do četiri sata. Ta otrovanja karakterizirana su učestalim povraćanjem, proljevastim stolicama i u pravilu imaju dobru prognozu. Micetizmi s dugom latencijom nastaju nakon što je od ingestije gljiva prošlo 5 - 12 - 24 i više sati i imaju lošiju prognozu. Kod tih otrovanja vrlo često dolazi do teškog oštećenja jetre i bubrega, bolesnici požute, oskudno mokre, što može dovesti i do smrtnog ishoda bolesti.
   

NAŠI BOLESNICI

U razdoblju od 1991. do 1998. zabilježeno je više desetaka slučajeva trovanja gljivama, od čega, nažalost, tri sa smrtnim ishodom. Umrli su bolesnici starije životne dobi, s već narušenim zdravljem. Zanimljiv je slučaj kada je na odjel bio primljen stariji bračni par, bolesnik u dobi od 85 godina i njegova supruga od 78 godina. Gljive su ubrane na obroncima Učke. Iako su oboje jeli isti obrok gljiva, supruga je imala minimalne smetnje, dok je suprug imao teško oštećenje jetre i ishod bolesti bio je krajnje neizvjestan. Nasreću, bolesnik se potpuno oporavio.  

   
   

TERAPIJA MICETIZMA

  

Nažalost, nema specifičnog liječenja micetizma. Rano i temeljito ispiranje želuca jedna je od najvažnijih mjera. Mi je primjenjujemo uvijek, bez obzira na to koliko je vremena proteklo od konzumacije gljiva i na činjenicu koliko je bolesnik do tada povraćao. Samim povraćanjem obično se ne uspije izbaciti sav toksični materijal. Osim toga, gljive su teško probavljiva hrana i dugo se zadržavaju u želucu. Ispiranje želuca obavlja se uz dodatak aktivnog, medicinskog ugljena koji je adsorbens toksina. Slijedi nadomjestak tekućine i elektrolita i suzbijanje šoka. Od dodatnih terapijskih mjera, u liječenju otrovanja zelenom pupavkom primjenjuju se i visoke doze penicilina, a kod zatajivanja jetre i bubrega dolaze u obzir i agresivnije terapijske mogućnosti (plazmafereza, hemoperfuzija), o čijoj se terapijskoj efikasnosti još uvijek raspravlja. Tu je i preparat silibinin (Legalon), koji proizvodi tvrtka Madaus iz Kelna (Njemačka) i kojeg nema na hrvatskom tržištu.

  
  

PROFILAKSA

 

Najsvrhovitiji način da se izbjegnu otrovanja gljivama jesu zdravstveno prosvjećivanje i kontrola prodaje u suradnji sa sanitarnom inspekcijom. Ljubitelje šumskih gljiva treba upućivati u gljivarska društva gdje će, uz pomoć predavanja, demonstracija i filmova, steći potrebno znanje i iskustvo iz oblasti gljivarenja.

  
  

Doc. dr. sc. Nada Brnčić, dr. med.

Bojan Miletić, dr. med.