OTROVANJA
GLJIVAMA |
|
|
|
Od
davnine ljudi upotrebljavaju gljive za svakodnevnu hranu, a neke od njih i za
gurmanske poslastice. Međutim, odavno su iskusili da neke gljive mogu biti i
otrovne. Najstariji pismeni podatak potječe iz V. stoljeća p.n.e., od grčkog
pjesnika Euripida, koji je opisao smrt žene i troje djece nakon konzumiranja
gljiva. |
|
Tradicionalna
je razonoda ljudi zapadne i srednje Europe da na izletu u šumi beru gljive i od
njih priređuju razna jela. Razmjerno velikoj potrošnji gljiva, u tim je
krajevima velika i incidencija otrovanja. U našoj zemlji potrošnja gljiva nije
velika, ali posljednjih godina sve više raste pod utjecajem populariziranja
gljiva kao "prirodne i zdrave hrane". Od
5000 vrsta "viših gljiva", koliko ih raste u srednjoj Europi, smatra
se da je samo 60 vrsta otrovno, od čega je 7 smrtonosno. Premda je broj
otrovnih vrsta gljiva relativno malen, statistike pokazuju da u Europi ima godišnje
oko 10000 slučajeva otrovanja, ali i mnogo smrtnih slučajeva. Jedan od razloga
tako velikom broju sigurno je i taj što trovanje mogu izazvati i jestive gljive
koje nisu svježe pripremljene, zatim podgrijane gljive, odstajale, stare
gljive, razmočene od dugih kiša te gljive rastočene od crva. Takve su gljive
isto toliko opasne kao i otrovne. Postoji podatak da se 1906. godine otrovalo
mnogo Riječana zbog uživanja razmočenih capica (Clavaria aurea). |
|
USTANOVLJAVANJE
OTROVA |
|
Za
identifikaciju gljiva mogu nam postužiti otpaci od čišćenja gljiva, ostaci
hrane ili uzorci dobiveni ispiranjem želuca, makroskopskom identifikacijom ili
analizom spora. Poseban problem predstavlja činjenica da prepoznavanje gljiva
iz tih ostataka može obavljati samo stručnjak. Kako u Rijeci ne postoji takva
stručna osoba, najčešće se ne determinira otrovna gljiva. |
|
KLINIČKA
KLASIFIKACIJA MICETIZAMA (OTROVANJA GLJIVAMA) |
|
Za
razvrstavanje micetizama koriste se dva kriterija: duljina latencije (vrijeme od
ingestije gljiva do pojave prvih simptoma bolesti) i tip kliničkog sindroma.
Prema tim kriterijima, micetizmi se dijele na: MICETIZAM S KRATKOM LATENCIJOM i
MICETIZAM S DUGOM LATENCIJOM. U micetizmu s kratkom latencijom vrijeme od
ingestije otrovnih gljiva do pojave smetnji iznosi jedan do četiri sata. Ta
otrovanja karakterizirana su učestalim povraćanjem, proljevastim stolicama i u
pravilu imaju dobru prognozu. Micetizmi s dugom latencijom nastaju nakon što je
od ingestije gljiva prošlo 5 - 12 - 24 i više sati i imaju lošiju prognozu.
Kod tih otrovanja vrlo često dolazi do teškog oštećenja jetre i bubrega,
bolesnici požute, oskudno mokre, što može dovesti i do smrtnog ishoda
bolesti. |
|
NAŠI BOLESNICI U
razdoblju od 1991. do 1998. zabilježeno je više desetaka slučajeva trovanja
gljivama, od čega, nažalost, tri sa smrtnim ishodom. Umrli su bolesnici
starije životne dobi, s već narušenim zdravljem. Zanimljiv je slučaj kada je
na odjel bio primljen stariji bračni par, bolesnik u dobi od 85 godina i
njegova supruga od 78 godina. Gljive su ubrane na obroncima Učke. Iako su oboje
jeli isti obrok gljiva, supruga je imala minimalne smetnje, dok je suprug imao
teško oštećenje jetre i ishod bolesti bio je krajnje neizvjestan. Nasreću,
bolesnik se potpuno oporavio. |
![]() |
TERAPIJA
MICETIZMA |
|
Nažalost,
nema specifičnog liječenja micetizma. Rano i temeljito ispiranje želuca jedna
je od najvažnijih mjera. Mi je primjenjujemo uvijek, bez obzira na to koliko je
vremena proteklo od konzumacije gljiva i na činjenicu koliko je bolesnik do
tada povraćao. Samim povraćanjem obično se ne uspije izbaciti sav toksični
materijal. Osim toga, gljive su teško probavljiva hrana i dugo se zadržavaju u
želucu. Ispiranje želuca obavlja se uz dodatak aktivnog, medicinskog ugljena
koji je adsorbens toksina. Slijedi nadomjestak tekućine i elektrolita i
suzbijanje šoka. Od dodatnih terapijskih mjera, u liječenju otrovanja zelenom
pupavkom primjenjuju se i visoke doze penicilina, a kod zatajivanja jetre i
bubrega dolaze u obzir i agresivnije terapijske mogućnosti (plazmafereza,
hemoperfuzija), o čijoj se terapijskoj efikasnosti još uvijek raspravlja. Tu
je i preparat silibinin (Legalon), koji proizvodi tvrtka Madaus iz Kelna (Njemačka)
i kojeg nema na hrvatskom tržištu. |
|
PROFILAKSA |
|
Najsvrhovitiji
način da se izbjegnu otrovanja gljivama jesu zdravstveno prosvjećivanje i
kontrola prodaje u suradnji sa sanitarnom inspekcijom. Ljubitelje šumskih
gljiva treba upućivati u gljivarska društva gdje će, uz pomoć predavanja,
demonstracija i filmova, steći potrebno znanje i iskustvo iz oblasti
gljivarenja. |
|
Doc.
dr. sc. Nada Brnčić, dr. med. Bojan
Miletić, dr. med. |