Šok je opći poremećaj (bolesno stanje) i čest je pratilac težih ozljeda, Ozljedu ne smijemo promatrati samo kao djelomično oštećenje tkiva ili lokalno oboljenje. Opće posljedice jedne djelomične ozljede, kao gubitak krvi kod rane, gubitak tjelesnih tekućina kod opekline, bol i ostali živčani podražaji, (strah itd.) utječu na organizam u cjelini. Znači da organizam kao cjelina na svaku težu ozljedu reagira teškim i za život opasnim stanjem premećene cirkulacije krvi, koje se naziva šok.

Šok u hrvatskom jeziku, kao i u drugima, često ima različita značenja. Danas se u svakodnevnom pučkom govoru, s više ili manje razumijevanja, upotrebljavaju pojmovi kao srčani šok, živčani šok, šok od udara struje itd. Do tako česte primjene naziva šok dolazi zbog mnogostruka značenja engleske riječi -shock.

Šok uzrokovan ozljedom (traumatski šok) najčešće se javlja u slučajevima:

ozljeda prsnog koša i trbuha,

jakih i opsežnih prignječenja udova,

opeklina,

ozljeda velikih kostiju,

ozljeda s jakim krvarenjima i bolovima.

Gubitak krvi osnovni je činitelj za nastanak šoka. Vanjsko se krvarenje katkad bezrazložno smatra ssnažnim (jer se vidi krv), dok se unutarnje neopravdano potcjenjuje (jer se krv ne vidi). Kao primjer za to može poslužiti zatvoreni prijelom nadlaktice: njezino zadebljanje (povećanje opsega) za samo 2 centimetra upućuje na gubitak krvi i do jedne litre. Kod natkoljenice gubitak krvi može iznositi i do 2,5 litre.

Šok može biti izazvan raznim bolestima. Nastaje kad zataji "crpka" krvotoka, tj. kad srce nije u stanju stvoriti dovoljan tlak za zadovoljavajuće pokretanje krvi. Najčešći uzrok za takvo stanje (kardijalni šok) jest srčani udar (infarkt). Šok mogu uzrokovati bakterije, virusi i sl. pa tada govorimo o septičkom šoku. Uzrok šoka može biti i alergijska reakcija na lijekove ili ubod kakva insekta, to je anafilaktički šok. Nadalje, šok može nastati kod bolesti koje dovode do velikog gubitka tekućine povraćanjem, proljevom i znojenjem.

  
  

Kako prepoznati šok?

  

Opis izgleda i ponašanja osobe u stanju šoka već je odavno poznat. Rimski je liječnik Celsus još u I. stoljeću prije Krista zapisao: "Kad ranjenik izgubi mnogo krvi, puls postaje slab, koža vrlo blijeda i pokrivena znojem, udovi hladni, ubrzo će doći do smrti". Ruski kirurg Pirogov, koji je vidio bezbroj ranjenika na bojištu u prošlome je napisao stoljeću: "Kad ranjenik ne viče, a hladan je, ne krvari, a puls je slab i brz, ima mnogo vjerojatnosti da je u traumatskom šoku".

Ovim uzornim opisima kliničke slike šoka nema se što dodati. Značajke šoka su:

blijeda, hladna, koža orošena ljepljivim znojem; usne i prsti mogu biti modrikasti;

puls ubrzan i slab, jedva se pipa,

disanje ubrzano i površno,

javlja se osjećaj žeđi, hladnoće, mučnine i katkad povraćanje,

osoba u stanju šoka je gotovo uvijek pri svijesti, ali je potpuno nezainteresirana za svoje stanje i zbivanja oko sebe. Ne zapomaže i ne zahtijeva pomoć. Odsutno gleda u daljinu, postaje apatična (u početnom stadiju šoka ozlijeđena osoba može biti nemirna, uzbuđena i agresivna).  

  
  

POSTUPAK

  

1 Ozlijeđenu osobu postavite u vodoravan položaj s licem prema gore i s lagano podignutim nogama (podloga ispod nogu mora biti visoka 20 do 30 centimetara).

2 Ukažite prvu pomoć s obzirom na ozljedu (zaustavite krvarenje, pokrijte ranu, imobilizirajte ozlijeđene dijelove tijela itd.)

3 Ležaj mora biti udoban, ne previše topao ali ni prehladan. Ako je hladno ozlijeđenu osobu pokrijte dekama, dijelovima odjeće, no upamtite: pretjerano utopljavanje može samo škoditi (ne upotrebljavajte topao crijep ni termofor).  

  

  

4 Ozlijeđenoj osobi nemojte davati piće i hranu. Ako je žedna mokrom gazom vlažite joj usta. Jedino kad se liječnička pomoć ne može pružiti, a udaljenost do bolnice je velika, ozlijeđenom ako ste sigurni da nema ozljedu trbuha, možete dati da malo pije, ali neprekidno. U vodu možete staviti malo kuhinjske soli i sode bikarbone (oko 3 grama soli i 1,5 grama sode bikarbone na litru vode). Ako ne možete pripremiti takav napitak, dobra je i čista voda ili blag čaj.

5 Ozlijeđenu osobu ne ostavljajte samu, najstojte je ohrabriti i umiriti. Poklonite joj svu pažnju i brigu.

6 Osigurajte joj što udobniji i što brži prijevoz u bolnicu. Loša i neudobna vožnja ubrzava i pogoršava stanje šoka.  

 

Šok je moguće liječiti samo u bolnici.