Sto godina Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije Rijeka

  
  

Javno zdravstvo u društvu obuhvaća sustav mjera koje, uz zdravstvo, svoje mjesto nalaze u gotovo svakom području ljudske djelatnosti, sa svrhom osiguranja i poboljšanja zdravlja pučanstva. Stoga Zavod za javno zdravstvo, kao stručna preventivna ustanova, organizira aktivnost za zaštitu i unapređenje zdravlja pučanstva, za smanjenje pobola, prijevremenog umiranja i invalidnosti. Mjere intervencije usmjerene su na temeljna područja zdravlja, uključujući životne navike i okoliš. Suvremeno javno zdravstvo bavi se još i organizacijom zdravstvene zaštite, racionalnim gospodarenjem u zdravstvu, planiranjem, provedbom i ocjenom uspješnosti pojedinih programa te zdravstvenom zaštitom u cjelini.

        

Javno zdravstvo dinamična je medicinska disciplina. Razvojem društva sve se više sustavno govori i piše o odnosima medicine i društva pa zbog toga čitavo područje doživljava stalne promjene u sadržaju, metodama i terminologiji kojom se služi.

Stoga je proslava stote obljetnice postojanja i neprekidnog rada preventivne medicinske ustanove Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije u Rijeci značajan društveni događaj.

Svaka proslava među sudionicima budi zadovoljstvo, a posebno ako se radi o stotoj obljetnici osnivanja prve javnozdravstvene ustanove na ovom području, ali i u Hrvatskoj. Naročito je značajno što se ta ustanova razvijala i djelovala u kontinuitetu svih tih sto godina.

Obljetnice uvijek pobuđuju potrebu istraživanja prošlosti, koja je na ovom području bila burna. Nekoliko se država na ovom području promijenilo u tom razdoblju, svakako pet, ali potreba organiziranog djelovanja u očuvanju i unapređenju zdravlja stanovništva bila je stalno prisutna.

Rijeka je doživjelja značajan gospodarski uspon kada je 1868. godine, nakon hrvatsko-ugarske nagodbe (tzv. "riječka krpica"), došla pod izravnu ugarsku upravu. Već 1873. željezničkom je prugom povezana sa Zagrebom, Peštom i Ljubljanom. Riječka je luka postala glavna ugarska luka koja je pred Prvi svjetski rat, svojim ukupnim prometom, dostigla među lukama Europe zavidno deseto mjesto. Potaknuto tim razvojem te uvidjevši važnost Rijeke kao granične postaje, ugarsko Ministarstvo poljoprivrede donosi odluku o osnivanju Stanice za kemijska ispitivanja u Rijeci, pod nazivom Kraljevska ugarska stanica za kemijska ispitivanja (M. KIR. ALLAMI VEGYKISERLETI ALLOMAS - R. UNG. STAZIONE SPERIMENTALE CHIMICA DELLO STATO FIUME).

Prema podacima iz riječkih arhiva, kao i prema vijesti objavljenoj u tadašnjim dnevnim novinama "La bilancia", Stanica je počela raditi 8. travnja 1900. godine. Njezin prvi voditelj bio je kraljevski kemičar Luigi Könyöki. Ta je stanica bila prva organizirana ustanova javnog zdravstva na ovom području, a današnji Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije njezin je izravni sljednik. Teško je i danas gotovo nemoguće posebno se zahvaljivati nekim djelatnicima, jer je od dana kada je rukovođenje ugarskom Stanicom za kemijska istraživanja preuzeo kraljevski kemičar LUIGI KÖNYÖKI, prohujalo cijelo jedno stoljeće.

Na svoj se prijeđeni put možemo sa zadovoljstvom i ponosom osvrnuti. Kroz cijelo se razdoblje djelovalo u ozračju mediteranskog podneblja, s ogromnim utjecajem tada velikih metropola srednje Europe. Tom i takvom svijetu Rijeka je oduvijek pripadala. Problemi i uspjesi razvijenog svijeta srednje Europe oslikavali su se i u Rijeci. Rijeka, zbog svog položaja, ima specifičan povijesni razvoj. U prošlosti su se odvijale mnogobrojne i značajne aktivnosti na koje smo ponosni. Povijest riječkog zdravstva ne smije preskočiti područje preventivne medicinske zaštite, jer ljudi koji su se borili za zdravlje zaslužuju dostojno divljenje i poštovanje. Ako je bolest bila glavni motiv u povijesti medicine zbog njezine dijagnostike i liječenja, u budućnosti će to zasigurno biti očuvanje i unapređenje zdravlja.

Od tada pa do današnjih dana možemo, kroz burna razdoblja hrvatske i riječke povijesti, pratiti razvoj ustanova preventivne medicinske zaštite.

Nekoliko je značajnih stručnih i znanstvenih radnika medicinske struke započinjalo svoj razvojni put djelovanjem na ovom području. Spomenimo samo da su vodeći među njima bili dr. Otmar Trausmiller i dr. Hinko Emili. Svojim radom ostavili su pečat koji je bio poziv za generacije djelatnika preventivne medicine do današnjih dana.

To je bilo razdoblje početaka razvojnog puta organiziranje široke mreže javnozdravstvenih ustanova, nastalih pod utjecajem dr. Andrije Štampara. U Hrvatskoj nije bilo područja gdje se nije osjetila snažna ruka toga velikana javnozdravstvene misli.

Preventivnomedicinska djelatnost na riječkom je području dostigla zavidnu razinu. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata svoj obol dostignutome dao je dr. Kajetan Blečić. Njegov udio od nerpcjenjive je vrijednosti i danas smo mu dužni iskazati našu iskrenu zahvalnost.

Osnivanje Medicinskog fakulteta 1955. godine u Rijeci dalo je dodatni poticaj razvoju svekolike primarne zdravstvene zaštite, pa tako i preventivne medicine. Zavod je postao nastavna baza do danas neprekinute edukacije generacija liječnika, stomatologa i sanitarnih inženjera, iz širokih nastavnih područja koja se vezuju uz javnozdravstvenu djelatnost.

Katedra za socijalnu medicinu i zdravstvenu ekologiju odigrala je značajnu ulogu u obrazovanju profila liječnika za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci predstavlja katedru koja je s najvećim brojem sati uključena u nastavni program. Svega 25 njenih djelatnika ulaže posebne napore da bi se udovoljilo programu nastave, od čega 14 djelatnika radi u Zavodu za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.

Igrom slučaja, današnja proslava 100 godina od osnutka Zavoda za javno zdravstvo, čiji je osnovni moto postojanja i djelovanja ZDRAVLJE, utemeljena je na dan kada je ratificiran Statut Svjetske zdravstvene organizacije, a koji se u svijetu obilježava kao Svjetski dan zdravlja.

Korisno je podsjetiti da je skupinu koju su imenovali Ujedinjeni narodi da rukovodi pripremama i radi na izradi Statuta, vodio naš zemljak, Hrvat, prof. dr. Andrija Štampar, koji je poradi te svoje inicijative i osnivačke uloge bio i prvi predsjednik Prve svjetske zdravstvene skupštine.

Taj dan, koji se obilježava u spomen osnutka Svjetske zdravstvene organizacije, posvećen je svake godine nekom zdravstvenom problemskom kompleksu koji je aktualan za čitav svijet. Ove godine moto je SZO za Svjetski dan zdravlja "zdrava krv spašava živote", a krv služi za spašavanje tolikih života u najtežim slučajevima otklona od zdravlja. Naglasak je pri svemu tome na problematici vezanoj uz prikupljanje, pohranu, obradu i korištenje krvi, od čega je u prvom planu sigurnost krvi.

Mnoge grane medicine, a posebno preventivne, temelje svoje aktivnosti na postavkama (kolektivnog) timskog rada. Zbog toga možemo reći da su stotine bivših i sadašnjih zaposlenika, bez obzira na dostignutu stručnu spremu, ugradile svoj kamenčić u mozaik današnje razine preventivne medicinske djelatnosti na našem području, kojom smo uistinu ponosni.

Problemi zaštite i unapređenja zdravlja stanovništva nepresušni su. Jedni se stave pod nadzor i prestaju biti javnozdravstveni problem, dok drugi nailaze. Na metodama rješavanja tih problema u prošlosti neka buduće generacije grade strategiju svog rada. Znanost će, nadamo se, u skoroj budućnosti dati vrijedan doprinos rješavanju mnogih zdravstvenih problema, iako će uvijek izranjati novi. To je neprekinut lanac, u kojemu preventivna medicina ima ogromno polje rada. Do sada postignuti rezultati ohrabruju i pokazuju da je pomak prema boljem uvijek moguć.

Zdravlje znači ulaganje, a ne potrošnju. Ulagati u zdravlje znači, ustvari, utvrditi koji će oblici ulaganja u sustav zdravstva i, još značajnije, izvan njega, predstavljati veću korist za zdravlje stanovništva. Pri tome je važno osigurati da investicijska strategija, osim dobrog zdravlja, kao rezultate daje i dodatne vrijednosti u smislu socijalnog i ekonomskog razvitka zemlje, regije i lokalne zajednice. Samo zdrav čovjek može proizvoditi, zato je investicija u projekte boljeg zdravlja i u preventivnu medicinu od interesa cijelom poslovnom svijetu.

Postignusti rezultati zaista su zavrijedili da budu zabilježeni za budućnost izdavanjem prigodne monografije, koja obuhvaća povijesni razvoj ustanova iz kojih je Zavod nastao. Nakon uvodnih poglavlja o usponu Rijeke do kraja 19. stoljeća, značajnim bolestima, riječkim pomorskim karantenama i razvoju znanosti i tehnike toga doba, nižu se poglavlja o osnivanju Državne kraljevske stanice za kemijska ispitivanja u Rijeci, djelovanju preventivnomedicinske ustanove od 1918. do 1945., zatim do 1960. i na kraju o razvoju do današnjih dana. U Monografiji su obrađene i pojedine službe Zavoda, Zavod kao nastavna ustanova i njegove publikacije.

    

Posebno poglavlje posvećeno je sudjelovanju djelatnika Zavoda u domovinskom ratu. Zasebni je dio Monografije sjećanje na rad Doma narodnog zdravlja Sušak u razdoblju prije Drugog svjetskog rata, dr. Hinka Emilija te poglavlja posvećena velikim javnozdravstvenim i epidemiološkim uspjesima - suzbijanju bruceloze i malarije na našem području.

Monografija je tiskana u nakladi od 1000 primjeraka, koji su namijenjeni svim bivšim i sadašnjim djelatnicima Zavoda, suradnicima i poslovnim partnerima.

Zbog nedostatka arhivske građe, neka su razdoblja slabije obrađena. Naime, za njih smo imali tek nekoliko slučajno pronađenih dokumenata, laboratorijskih nalaza i publiciranih stručnih radova.

Zahvaljujem se svim autorima pojedinih dijelova Monografije, koji su s mnogo ljubavi, ali i znanstvene objektivnosti, pisali svoje priloge. Posebno se zahvaljujem doc. dr. sc. Vjekoslavu Bakašunu, za njegov dugotrajan i nesebičan rad i uložen trud da iz arhivske građe izvuče najznačajnije dokumente i dopuni Monografiju podacima iz vremenskog razdoblja u kojem je i sam bio sudionik.  

Hvala svima koji su nam pružili podršku i prihvatili se pokroviteljstva obilježavanja obljetnice Zavoda: Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske, Hrvatskoj akademiji medicinskih znanosti, Hrvatskom liječničkom zboru, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, Medicinskom fakultetu Rijeka, Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Rijeci te obilježili ovu za nas, za zdravstvo našeg područja, a posebno za preventivnu medicinu u cjelini, značajnu proslavu.

Ovdje bih želio istaknuti Županiju Primorsko-goransku i župana gospodina Milivoja Brozinu te Grad Rijeku, gosp. gradonačelnika Vojka Obersnela, kao i doskorašnjeg gradonačelnika gosp. Slavka Linića. Oni su nam od prve najave ove, za Grad Rijeku značajne proslave dali punu podršku i vrijednu pomoć u cjelokupnoj organizaciji.

Hvala svima, a bilo ih je mnogo koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom radu, a ovdje ih nije moguće poimenično posebno spomenuti.

Neka ova obljetnica i uz nju pisana povijest budu podstrek i izazov da se naša povijest temeljitije istraži. Budimo ponosni na našu prošlost, na naše učitelje i velik broj djelatnika koji su svojim urednim radom stvarali temelje i doprinosili razvoju preventivne medicinske službe na našem području. Razvoj javnog zdravstva u području preventivne medicine i medicinska edukacija u tom su razdoblju posijali sjeme iz kojeg očekujemo da će u budućnosti niknuti plodovi, kao potvrda i nagrada svima nama u širenju sveukupne medicinske znanosti i prakse.

Za sljedeće stoljeće budućim pokoljenjima ostavljamo u naslijeđe čvrste materijalne temelje i znanje koje smo mi dobili i prihvatili od svojih učitelja. Hvala i onima koji danas savjesno i stručno obavljaju svoje zadatke. Neka ovo bude poticaj onima koji dolaze poslije nas za stvaranje novih putova za dalje unapređenje i promociju zdravlja našeg stanovništva.  

  

    

Prof. dr. sc. Anto Jonjić

ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo PGŽ