Alkoholizam je karakteriziran poremećenim ponašanjem koje uključuje potrebu za alkoholom i slabiju kontrolu pijenja uz razvoj ovisnosti. Za razliku od alkoholizma, koji se definira kao zaseban poremećaj, odnosno bolest, umjereno, kontrolirano pijenje alkoholnih pića socijalno je prihvatljiv oblik ponašanja.

Često se u vezi s kontroliranim pijenjem navode preporučiti limit. Tako se za muškarce preporuča do tri pića dnevno, a za žene dva pića koja sadrže 8-10 g svako (prosječno, to bi bila 2,5 dcl piva, 1 dcl vina ili 0,2 dcl žestokog pića). Ta vrijednost odgovara 0,1 promila alkohola u krvi.

Oko 10% konzumiranog alkohola apsorbira se iz želuca, ostatak iz tankog crijeva. Najveća koncentracija alkohola u krvi postiže se između 30 i 90 minuta, obično između 45 i 60 minuta, ovisno o tome je li alkohol uzet uz hranu ili na prazan želudac, a i brzina pijenja također utječe na brzinu postizanja koncentracije u krvi. Jednom kada je apsorbiran u krvi, distribuira se u sva tjelesna tkiva. Budući da se jednoliko miješa s tjelesnom tekućinom, tkiva koja sadržavaju više vode u tim slučajevima sadržavaju i veću koncentraciju alkohola.

MOZAK PRVI NA UDARU

Alkohol je depresor središnjeg živčanog sustava, što znali da je njegov efekt na mozak sličan efektu anestezije. Smatra se da je smrtna doza koncentracija alkohola u krvi od 2,5-5‰; prvo dolazi do alkoholne kome te zatim do duboke kome i smrti zbog akutnog trovanja alkoholom i njegovog djelovanja na moždane centre koji kontroliraju disanje i rad srca. No, između o i 5‰ postoji cijeli spektar različitog ponašanja, prema kojem se može približno odrediti koncentracija alkohola u krvi.

Već kod 0,5 promila, ponašanje je nekritično, pomalo euforično. Uobičajeno mišljenje i prosuđivanje je promijenjeno. Kako raste koncentracija, oko 1‰, dolazi do nesigurnosti u hodu, općenito voljne motoričke radnje postaju neprecizne, "nespretne". Na razinu od oko 2‰ depresivni efekt je evidentan - i na razini motoričkih centara, i na razini centara koji kontroliraju emocije i ponašanje. U toj fazi nerijetko se vidi izrazito svadljivo, agresivno ponašanje, uz nagle, neočekivane promjene raspoloženja, od smijeha do plača. S koncentracijom od oko 3‰ nastupa stanje jake konfuznosti i zakočenosti. Nakon toga dolazi do dubljih poremećaja svijesti, kome te čak smrti.

Posebno su opasne kombinacije alkohola i lijekova, naročito onih koji su isto tako depresori središnjeg živčanog sustava te se njihov efekt na moždanu koru zbraja. U tu skupinu spadaju sedativi, hipnotici, analgetici, lijekovi protiv "morske bolesti" i alergija.

No, osim mozga, dugotrajna upotreba alkohola oštećuje praktički sve tjelesne sustave. Poznato je djelovanje na probavni trakt: od jednjaka i želuca, preko jetre i gušterače. Manje je poznato da povećava krvni tlak, dovodi do porasta lipoproteina i triglicerida, a time i povećava rizik od infarkta miokarda i cerebrovaskularne bolesti. Istraživanja su pokazala da alkohol značajno povećava i rizik od malignih bolesti (probavnog trakta). Akutno napito stanje povezuje se i s naglim padom šećera u krvi koji, ako se ne prepozna, može isto tako dovesti do nagle smrti.

Posljedice alkoholne bolesti dijele se na neurološke i psihijatrijske te posljedice traume. Po život su opasna krvarenja u moždanom deblu (Wernickova encefalopatija) ili unutar moždanih ovojnica (subduralni hematom) te alkoholno ludilo (delirium tremens), koje je jedan od pokazatelja fizičke ovisnosti o alkoholu. Nastaje zbog naglog prekida uzimanja alkohola, zbog druge bolesti, hospitalizacije ili epileptičkog napadaja. Karakterizira ga smetenost, jaka tjeskoba i strah praćen nemirom, uz slušne i vidne halucinacije, smetnji sna, povraćanje, epileptičke napadaje. Takvo stanje izrazite uzbuđenosti praćeno je i pojačanim naporima kardiorespiratornog sustava, čije je otkazivanje u 7-10% slučajeva uzrokom smrti.

Poseban je problem tzv. fetalni alkoholni sindrom. On je rezultat izlaganja fetusa alkoholu u majčinoj utrobi. Alkohol inhibira intrauterini rast, dovesti do raznih tjelesnih malformacija čeda te zasigurno usporava kasniji razvoj. Smatra se da je rizik od pojave abnormalnosti čeda u žena koje konzumiraju alkohol tijekom trudnoće 35%.

Kada se sve to zna, postavlja se pitanje: zašto ljudi uopće piju i zašto se dovode do ovisnosti o alkoholu? Za to postoji više hipoteza. Istraživanja koja govore u prilog genetskoj podlozi alkoholne bolesti jasno pokazuju da su osobe čiji prvi srodnici imaju poremećaj vezan uz alkohol, tri do pet puta češće i same ovisnici o alkoholu nego osobe kod kojih to nije slučaj. To je i potkrijepljeno istraživanjima na usvojenoj djeci, gdje se pokazalo da djeca roditelja ovisnih o alkoholu, premda rastu u obitelji gdje nema ovisnika, imaju veću sklonost ka razvijanju ovisnosti nego djeca čiji biološki roditelji nemaju poremećaja vezanih uz alkohol, a rastu u obitelji alkoholičara.

Drugi je faktor behavioralan. Naime, učinak alkohola na neke moždane centre može izazvati osjećaj ugode ili nagrade. Isto tako, može smanjiti tjeskobu i strah, otkloniti nesigurnost ili umanjiti razne psihičke boli. Tako se, učestalim ponavljanjem, u svrhu oslobađanja od neugode, postupno razvije ovisnost, često i fizička, o alkoholu.

Psihoanalitičari kažu da se osobe sklone alkoholu generalno mogu upisati kao sramežljive, izolirane, nervozne, tjeskobne, preosjetljive, prestroge i praktične prema samima sebi. S tim u vezi i kruži poznati psihoanalitički aforizam - da je superego topiv u alkoholu.

Ne treba zaboraviti niti sekundarni alkoholizam, dakle onaj gdje je osnovna neka druga psihička bolest (depresija, poremećaj osobnosti, anksiozni poremećaji...), a alkohol služi samo kao sredstvo za popuštanje napetosti, no isto tako može dovesti do ovisnosti. U takvim je slučajevima uvijek nužno liječiti poremećaj jer se u protivnom poznati model ponavlja.

Na kraju možemo zaključiti da alkoholizam jest bolest koju treba liječiti. Ipak, bilo bi puno kvalitetnije niti ne dopustiti da se razvije. Jer, poražavajući je podatak da 19% mlađih između 12 i 17 godina ima ozbiljnih problema s uživanjem alkohola, najčešće konzumirajući pritom i neke druge psihoaktivne tvari, a da je većina njih svoje prvo alkoholno piće dobila iz ruke vlastitog roditelja.