Transplantacija jetara

ZNANJA PUNO, ORGANA PREMALO

Jetra imaju veliku regenerativnu moć, ali ipak se u nekim slučajevima razvija progresivna ciroza jetara, nakon oštećenja jetrenih stanica uzrokovanih različitim agensima, u prvom redu infekcijom virusima, alkoholom, nekim lijekovima ili pak kongenitalnim poremećajima u razvitku žučnih putova. U takvih se bolesnika mogu očekivati različite komplikacije u obliku krvarenja, infekcije, pa i fatalnog progresivnog zatajenja jetara. Liječenjem dijetama, različitim lijekovima, pa i imunosupresivima, zatim nekim palijativnim operacijama, postižu se kratkotrajni dobri rezultati, ali su dugoročni rezultati razočaravajući. Jedina opcija za takve bolesnike koji idu prema terminalnoj fazi bolesti, ali i za neke kod kojih je zbog različitih uzroka došlo do akutnog zatajenja jetrene funkcije, jest za­mjena oboljelih jetara novim organom. Na taj način, transplantacija jetara postala je najprihvatljivija metoda liječenja za bolesnike s ireverzibilnim oštećenjem jetara. Vrlo dobri rezultati, dugoročno preživljavanje i uspješna rehabilitacija nakon transplantacije jetara doveli su posljednjih godina do velikog porasta broja tih operacija u čitavome svijetu. Preko 80% pacijenata koji prežive transplantaciju vraća se svom normalnom poslu ili pohađa školu.

KOMBINACIJA OPERACIJE I LIJEKOVA

Mnogobrojni faktori pridonijeli su poboljšanju rezultata transplanta­cije jetara, odnosno smanjenju morbiditeta i mortaliteta, od dobro posta­vljenih indikacija i pravilnog određivanja vremena za transplantaciju do poboljšanja u konzerviranju davaočevih jetara, bolje operacijske tehnike i perioperativnog vođenja bolesnika. Posebno mjesto u unapređenju i širenju transplantacije pripada novootkrivenim, više selektivnim i na taj način manje toksičnim imunosupresivnim lijekovima. Kako ne postoji efektivna alternativna metoda u liječenju uznapredovale bolesti jetara u obliku oštećenja jetrenih stanica i jetrene funkcije, treba transplantaciju jetara razmatrati kao potencijalnu mogućnost u svih bolesnika čije je pretpostavljeno trajanje života manje od godine dana. Najčešće su indikacije za transplantaciju jetara u djece anomalije u razvitku žučnih putova, a u starije djece prirođene greške u metabolizmu, postnekrotična ciroza te maligne bolesti jetara koje se ne mogu odstraniti resekcijom jetara. U odraslih je uznapredovala ciroza jetara, koja može imati različite uzroke, najčešća indikacija za transplantaciju. Većinom se radi o cirozi uzrokovanoj virusima, ali i alkoholna ciroza u strogo odabranim slučajevima može predstavljati indikaciju. Primarne maligne bolesti jetara mogu također biti indikacija za transplantaciju. Postupak transplantacije jetara tehnički je vrlo zahtjevan i može se podijeliti u nekoliko faza. Prva je vađenje jetara davaoca i konzerviranje organa. Druga je odstranjenje oboljelih jetara primaoca, nakon čega slijedi usađivanje novih jetara. Svi ti postupci moraju biti dobro koordinirani i izvedeni u određenom vremenskom periodu. Nedostatak organa umrle osobe i danas je glavni ograničavajući faktor u transplantaciji jetara, tako da brojni bolesnici ne dočekaju svoj novi organ. Da bi se tome bar djelomično doskočilo, davaočeva jetra mogu se podijeliti na dva dijela i transplantirati u dva primaoca, ili se od živog davaoca može uzeti samo segment jetara i transplantirati djetetu. Cijena jednog takvog postupka također nije zanemariva. Budućnost transplantacije jetara može se sagledati u svjetlu znanstvenih istraživanja u korištenju jetara životinjskog podrijetla i u otkriću novih, specifičnijih imunosupresivnih lijekova.

Prof. dr. sc. Miljenko Uravić