Nacionalna lista čekanja za transplantaciju bubrega

REDNI BROJ NIJE VAŽAN

Transplantacija bubrega metoda je izbora za liječenje bolesnika s uremijom - završnim bubrežnim zatajenjem. Svi bolesnici u završnom stadiju bubrežnog zatajenja uzimaju se u obzir za presađivanje bubrega, odnosno bolesnici koji dodatno boluju od šećerne bolesti (tipa 1) za kombinirano presađivanje bubrega i gušterače. Time se omogućava veća kvaliteta života i dulji očekivani životni vijek nego što je to moguće ostvariti dijalizom.

Potreban je obavijesni razgovor s bolesnikom, u kojem se moraju temeljito pojasniti prednosti, ali i rizici presađivanja organa i primjene lijekova te neophodnost pridržavanja uputa, redovitih kontrolnih pregleda i doživotnog uzimanja lijekova za sprječavanje odbacivanja presatka.

PRIPREMA BOLESNIKA

Pri odabiru kandidata za presa­đi­vanje organa potrebna je temeljita klinička procjena njegovog stanja s obzirom na osnovnu bubrežnu bolest i njezine komplikacije. Kao najvažnije treba utvrditi postojanje i procijeniti uznapredovalost srčanožilnih oboljenja te otkriti eventualne infekcije. U tu svrhu često je neophodno izvršiti cijeli niz ispitivanja. Na primjer, u procjeni srčanih oboljenja treba učiniti elektrokardiogram (EKG), rendgensko snimanje grudnih organa, ergometriju, ultrazvučni pregled srca. U gotovo svih bolesnika sa srčanim oboljenjima, odnosno šećernom bolesti, potrebno je učiniti dodatne pretrage, kao što su radioizotopski pregled srca, srčana kateterizacija, koronarografija. Sva stanja koja zahtijevaju kirurško liječenje (npr. koronarna bolest srca, bolest srčanih zalistaka, suženje vratnih arterija koje opskrbljuju mozak ili suženje arterija za noge) treba zbrinuti prije podvrgavanja bolesnika presađivanju bubrega. Postoji nekoliko apsolutnih protivnosti za presađivanje bubrega: povišena tjelesna temperatura, aktivna infekcija, zloćudna bolest s kratkim očekivanim trajanjem života. Infektivna žarišta opravdani su razlog odustajanja od transplantacije s obzirom na primjenu imunosupresije koja može ugroziti život bolesnika. Najčešća su mjesta infekcije i infektivnih žarišta paranazalni sinusi, zubi, žučni mjehur, diverti­kuli kolona, pristup krvotoku za hemodijalizu, kateter za peritonej­sku dijalizu, infekcije mokraćnog sustava.

UPIS NA LISTU ČEKANJA

Nakon temeljitog pregleda bolesnika, laboratorijsko-instrumentalnih ispitivanja, isključenja protivnosti te pristanka bolesnika na liječenje presađivanjem organa, pristupa se završnim pretragama koje uključuju tipizaciju tkiva (određivanje leuko­citnih antigena) i traženje protutijela u krvi bolesnika (koja ukazuju na to da je bolesnik već bio u kontaktu s leukocitnim antigenima, a uzrokuju odbacivanje presatka). Bolesnik koji nema živog darivatelja organa (uža rodbina, supružnik) prijavljuje se na Nacionalnu listu čekanja za presađivanje bubrega od umrle osobe. Svega se jedna trećina od ukupnog broja bolesnika na liječenju dija­lizom nalazi na listi čekanja. U većine preostalih bolesnika liječenje transplantacijom onemogućuju prateća oboljenja kao posljedica stalnog porasta prosječne dobi bolesnika na dijalizi, veće učestalosti uznapredovalih šrčanožilnih bolesti i teških komplikacija šećerne bolesti.

TKO SU DONATORI ORGANA

Referalni centar za transplantaciju i tipizaciju tkiva Republike Hrvatske objedinjuje podatke o mogućim primateljima iz svih dijalitičkih centara u Hrvatskoj i uvrštava ih u Nacionalnu listu čekanja. U tih bolesnika treba na vrijeme otkriti pojavu mogućih protivnosti za liječenje presađivanjem organa te poduzeti primjereno liječenje u svrhu njihovog otklanjanja. U protivnom, bolesnika treba privremeno ili trajno odjaviti s Nacionalne liste čekanja. U Republički refe­ralni centar stižu iz hrvatskih bolnica dojave o mogućim darivateljima organa. Ne postoji banka organa za presađivanje jer se organi ne mogu održavati duže od 24 do 36 sati. Darivatelji su organa preminule osobe s dokazanom moždanom ili srčanom smrti, koje su se za života izrazile u prilog darivanja organa (npr. donorskom karticom), odnosno za koje je dobiven pristanak obitelji. U mogućeg darivatelja organa mora postojati zadovoljavajuća bubrežna funkcija i mora biti isključena infekcija ili zloćudna bolest, jer se presatkom može prenijeti primatelju. Tim anesteziologa i kirurga te prateće medicinsko osoblje osiguravaju optimalne uvjete tijekom postupka darivanja i održavanja organa, kako bi se postigla što bolja kvaliteta i funkcija presatka. Presadak, limfni čvor, dio slezene i uzorak krvi šalju se u Republički referalni centar radi tipizacije tkiva te dodatnog imunološkog i serološkog ispitivanja. Krvna grupa i HLA tipi­zacija darivatelja unose se u osobno računalo koje pomoću posebnog programa pretražuje Nacionalnu listu čekanja i ispisuje redoslijed najpogodnijih primatelja. Prilikom odabira mora se dati prednost primatelju koji je životno ugrožen (istrošene mogućnosti liječenja dijalizom) i senzibiliziranom bolesniku (prisustvo protutijela na leukocitne antigene stečeno tijekom trudnoće, nakon transfuzije krvi ili ranije transplantacije), jer je mala vjerojatnost da će se naći bubrežni presadak na koji nije stvorio protutijela. Ispis mogućih primatelja šalje se transplantacijskim centrima u Zagrebu i Rijeci. Zbog mogućnosti da se ustanove protivnosti za presađivanje organa neposredno prije transplantacije, liječnici transplantacijskog centra pozivaju najčešće dva kandidata po organu.

NAKON OPERACIJE - LIJEKOVI

Po dolasku u centar, bolesnik daje uzorak krvi za križnu probu s limfoci­tima darivatelja, kojom se određuju moguća protutijela u krvi primate­lja, koja mogu dovesti do naglog i nepovratnog odbacivanja presatka. Dok traje križna proba, obavljaju se hitne pretrage i priprema bolesnika za kirurški zahvat. Ako je križna proba pozitivna ili se utvrde protivnosti za presađivanje organa, moramo odbiti tog bolesnika i prihvatiti sljedećeg, koji nema protivnosti. Nakon primjene lijekova protiv odbacivanja presatka, bolesnik se podvrgava kirurškom zahvatu - implantaciji organa. Primjena lijekova za suzbijanje odbacivanja presatka pogoduje razvoju ili otežava regulaciju visokog krvnog tlaka, povišenih masnoća u krvi i šećerne bolesti. Nakon presađivanja organa potrebne su redovite kontrole, suradnja bolesnika te uočavanje i pravodobno liječenje nastalih komplikacija. Odbacivanje bubrežnog presatka i povratak liječenju dijalizom povećava petogodišnju smrtnost bolesnika za 60%. Infekcije, srčanožilne i zloćudne bolesti vodeći su uzrok smrti u bolesnika s funkcionirajućim bubrežnim presatkom. Unapređenje kirurških tehnika te uvođenje visokoučinkovitih i selektivnijih lijekova za suzbijanje imuniteta u posljednja dva desetljeća omogućuje sve duže preživljavanje bolesnika i presatka. Prema Registru Hrvatskog društva za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju, u Republici Hrvatskoj je 31.12.2002. godine bilo ukupno 3 100 bolesnika koji su liječeni jednom od metoda nadomještanja bubrežne funkcije. Od tog se broja 2 577 bolesnika liječilo dijalizom (76% hemodijalizom, 7% peritonejskom dijalizom), a 17% bolesnika imalo je funkcionirajući bubrežni presadak.

Mr. sc. Stela Živčić-Ćosić, dr. med. Željka Merlak, dr. med.