STOMATOLOGIJA
 
Kad zub nedostaje
 
Uzroci gubitka zubi ili njihovog nedostatka različiti su. Kod nekih obitelji javlja se izostanak zametka za neki zub - HIPODONTIA, pa susrećemo više članova te obitelji bez jednog ili više zubi u ustima.
 
 
Zbog evolucije i promjene prehrambe­nih navika, danas se sve više vide male čeljusti u koje ne mogu biti smješteni, u normalnom posta­vu, svi zubi pa neki od njih ostaju zadržani u kosti i nikada ne izniknu. Konzumiranjem mekane hrane s puno šećera brzo se uništava zubno tkivo pa se zbog opsežnih destrukcija takvi zubi moraju izvaditi. Razvoj tehnologije i tehnike čini nas svjedocima padova pri kreta­nju uz korištenje nekih pomagala ili prijevoznih sredstava (koturaljke, bicikli, skuteri, automobili i dr.) i pri tome gubitka dijelova ili pak cijelih zubi.
 
 
Spremanje pod jezik
 
Nadoknada izgubljenog ili nedo­stajućeg zuba problem je koji postoji otkada i stomatologija. Slobodan pro-stor, tako nastao, uzrok je poremećaju funkcije, a ako je u vidnom dijelu, onda može postati uzročnik broj­nih psihičkih smetnji zbog narušene estetike.
REIMPLANTACIJA - ponovno usađivanje zuba u njegovu alveolu, prvi je put opisana u literaturi u XVI stoljeću. Na taj se način u usta može vratiti izbijeni zub, ili se može na mjesto izvađenog ili nedostajućeg zuba presaditi neki drugi. Zahvat je vrlo jednostavan za liječnika, dok pacijentu izgleda složen. Iako je lako izvediv, u praksi se rijetko radi. Uzrok tomu je neizvje­snost vremena trajanja usađenog zuba, a ono ovisi o mnogo čimbenika na koje liječnik ne može utjecati.
SVAKI IZBIJENI ZUB koji je čitav može biti reimplantiran. Najčešće su izbijeni gornji trajni sjekutići, i to u djece od 8 do 10 godina. Postupak s izbijenim zubom, njegova obrada i vrijeme od izbijanja do dolaska u ambulantu, direktno utječu na uspjeh zahvata. Zato treba znati da izbijeni zub:
1. treba naći na mjestu nesreće,
2. uhvatiti samo za krunu zuba - korijen se ne dira,
3. lagano isprati pod tekućom vodom,
4. staviti u vlažno (najbolje u fiziološku otopinu, ili u slinu pod jezikom unesrećenog, ili u mlijeko, ili u vlažnu maramicu),
5. stići u što kraćem vremenu do stomatologa.
Nakon obrade donesenog zuba te mjesta iz kojeg je izbijen i gdje će biti usađen (alveola), pažljivo ga se ugura na njegovo mjesto te imobilizira na 10 dana. Za to vrijeme mora se ponovno formirati vlaknata veza između zuba i kosti čeljusti. Važno je da pacijent kroz to vrijeme održava dobru higijenu usta, kako infekt iz usta ne bi prodro kroz još nezatvorenu pukotinu između zuba i kosti. Također će mu se ordinirati adekvatna antibiotska terapija.
Kad se radi o postojanju slobodnoga mjesta u zubnom luku, jedna je od metoda liječenja TRANSPLAN­TACIJA. Presađivanje zuba – TRAN­SPLANTATIO DENTIS – može biti kod istog čovjeka – AUTOTRANSPLANTACIJA, ili iz usta jednog čovjeka u usta drugog – HOMEOTRANSPLANTACIJA. Kod mlađih osoba može se koristiti i presađivanje zubnih zametaka –
TRANSPLANTATIO FOLLICULI DENTIS.
Ako se radi o presađivanju na mjesto izvađenog zuba, onda je rad jednostavniji jer se alveola samo prilagodi obliku transplantiranog zuba. Kad se transplantacija radi na slobodno mjesto (gdje zub nije postojao), onda se mora prvo u kosti napraviti mjesto gdje će on biti usađen. Isto vrijedi i za transplantaciju zubnog zametka.
U stomatološkoj praksi svakodnevno se vade zdravi zubi, bilo iz orto­dontskih razloga (najčešće prvi pretkutnjaci), ili zubi koji iz bilo kojeg razloga ne mogu izniknuti (najčešće gornji očnjaci, drugi gornji pretkutnjaci ili pak donji umnjaci) i oni se bacaju. To je velika šteta jer bi se oni mogli pohraniti i tako stvarati «BANKU» zubi za homeotransplantaciju. Zubi se čuvaju, kao i ostali organi i tkiva, u sterilnoj fiziološkoj otopini, na temperaturi od 2o C. Međutim, problem je u potrebnoj histokompatibilnosti (tkivnoj srodnosti) davaoca i primaoca, a ta je srodnost određena histokompatibilnim genima. Istovjetnost gena, a time i tkiva, postoji samo u jednojajčanih blizanaca. Između dvije istovrsne jedinke nema identičnosti, ali može postojati snošljivost, kako bi se izbjegla imunološka reakcija odbacivanja. Zato svaki zub mora biti posebno pohranjen, sa zabilježenim genetskim svojstvima davaoca. Postoji puno ljudi kojima nedostaje poneki zub, ali je teško naći tu genetsku snošljivost s davaocem. To je razlog da se na taj način ne nadoknađuje više izgubljenih zubi.
 
 
I zametak je transplantat
 
Transplantirani zubni zameci nastavljaju svoj razvoj do razvijenog zuba. Taj je zahvat ograničen životnom dobi pacijenta i najčešći je kod iste osobe, jer je teško naći davaoca takvog transplantata. Na taj se način najviše nadoknađuje izvađeni prvi trajni kutnjak, i to presađivanjem zametka umnjaka. Takvim postupkom dobiva se vitalan zub, normalno pričvršćen u alveoli, za razliku od transplantacije zuba kojem se najčešće odstranjuje živac i tako dobiva «mrtav» zub, koji u alveoli ne bude vezan elastičnim vlaknima, već dolazi do čvrste veze između zuba i novonastalog koštanog tkiva. Žvačni tlak tada nije «amortiziran», već se prenosi na čvrstu vezu zub-kost, čime se aktiviraju stanice kosti i one počinju razgrađivati korijen tog zuba. To se može potpuno izbjeći kod brze autotransplantacije traumom izbijenog mladog zuba, kod kojeg još nije došlo do potpunog razvoja korijena i zatvaranja njegovog vrška. Tada se očekuje sraštavanje neoštećenih vlakana s korijena zuba i njihovih ostataka na kosti u alveoli te uspostavljanje cirkulacije iz okoline (alveole) i unutar zuba (pulpe).
Kod djece se, zbog rasta i razvoja cijelog organizma ne preporuča primjena fiksnih-protetskih radova kao metode nadomjestka izgubljenog zuba, a zbog pomicanja susjednih zubi i stagnacije u rastu dijela čeljusti gdje je bio izbijeni zub, potrebno je čim prije to spriječiti. Zato se posegnulo i za autotransplantacijom jednog od pretkutnjaka na mjesto sjekutića. Tako se dobiva jednokorijenski zub s normalno zaraštenim potpornim tkivima, ali nepravilne krune. Nakon perioda sraštavanja pristupa se preoblikovanju krune kako bi se zadovoljila pravila estetike. Pri tom se najčešće transplantirani zub, zbog opsežnog brušenja, mora devitalizirati.
Za uspjeh svih tih postupaka važna je životna dob pacijenta, njegovo opće zdravstveno stanje te, posebno, njegove higijenske navike. Mogu biti zadovoljeni svi drugi uvjeti, ali ako izostane dobra higijena, izostat će i uspjeh jer će sve uništiti infekt iz usta, koji će prodrijeti u ranu između transplantata i kosti.
 
 
Mr. sc. Ana Fajdić Furlan, dr. stom.