LASER I OČI

"ZAVARIVANJE" BOLESNIH MJESTA

Postoji li itko tko nije čuo za LASER? Na spomen lasera u medicini odmah nam se stvori predodžba o nečem korisnom, ljekovitom, što vraća zdravlje. Primjenu lasera dočekamo s dobrodošlicom. Tko ne bi bio oduševljen da mu, u poplavi zastarjele opreme i preživjelih metoda liječenja, ponude laser? Nije nam tada uopće bitno što je to i kako funkcionira. Glavno je da liječi.

Je li to baš uvijek tako? U oftalmo­logiji je nezamislivo bez lasera. Nema sumnje da je od velike koristi. Pomaže oboljelima od dijabetičkih komplikacija u oku, u mnogim drugim bolestima očiju, a u novije vrijeme služi i za ispravljanje dioptrije. Nakon svakog laserskog zahvata na oku, oboljelom će biti "bolje". No, hoće li nakon toga i bolje vidjeti - to je druga priča. Upravo to očekuje pacijent čiji je vid ugrožen. Uspješnim smatra onaj zahvat koji mu vrati vid, i to odmah. Sigurno ne očekuje da će se vid poslije lasera pogoršati. To nije uvijek moguće izbjeći. Ne zbog lasera, nego zbog vrste i stadija oboljenja. Pacijent to ne zna i ne mora znati. Zadatak je okulista da ga tome nauči i pripremi na posljedice. Okulist koji upotrijebi laser prven­stveno želi zaustaviti napre­dovanje bolesti. Zna da će time očuvati pacijentu vid, i to dugoročno. čim pomoću lasera smiri bolest, on je zadovoljan rezultatom. Pacijent nije. Pita se bi li mu bilo bolje da se laseru nikad nije podvrgao. Hajdemo razriješiti tu dilemu.

Dijabetička retinopatija

Današnji neuredan način života stvara sve veći broj ljudi kojima je šećer u krvi povišen. Što je u krvi više šećera, to znači da ga ima manje u organima koji bi ga rado iskoristili za normalan rad. Cijelo tijelo gladuje. Gladne su i stanice od kojih su izgrađene krvne žile iako je šećera u samoj krvi i previše. One postaju porozne i tekućina iz njih polako curka u okolno tkivo. Što je sa žilama koje opskrbljuju oči? Sve što iz žila unutar oka procuri, smanjuje prozirnost oka, a samim time i oštrinu vida. To prijeti svakom dijabetičaru. Ne treba čekati da se vid zamuti, nego redovito, barem jednom godišnje, kontrolirati stanje očiju. Dobar vid, prozirno oko i uredan nalaz očne pozadine (fundusa) znak su da je dijabetičar discipliniran u provođenju dijetetskih mjera i redovitog uzimanja lijekova. To garantira zdravlje i ostalih organa. Međutim, ima i onih kojima će okulist pri kontrolnom pregledu ustanoviti oštećenje oka zbog dijabetesa. Posumnja li na curenje iz poroznih krvnih žila oka, najprije će trebati ustanoviti mjesto curenja. Uputit će pacijenta na tzv. fluoresceinsku angiografiju, tj. snimanje krvnih žila oka. Jednom kad znamo otkuda curi, nastupa laser. Pomoću njega mjesta propuštanja “zavare” se i tako spriječe dalja oštećenja. Laser jest pomogao, ali nije poboljšao kvalitetu vida. Pacijent se čudi jer nije osjetio nikakvu promjenu nabolje. Međutim, još uvijek vjeruje u “čudo” tehnike i medicinu. Bolesni proces oka mogao bi se s vremenom nastaviti. Jasno! Dijabetes traje i dalje, a s njime i mogućnost komplikacija u očima. Između curećih krvnih žila koje smo "zavarili" postoje prijeteća mjesta. Kad to okulist zamijeti, on će laserom spržiti i ta, naizgled zdrava mjesta, samo da se bolest ne širi. Taj moment je presudan! Pacijent s pravom može osjetiti da vidi lošije nego prije zahvata. Najčešće misli kako mu je laser "upropastio" vid. Krivo! Razočaran, izgubio je povjerenje i u okulistu. Šteta da ga okulist nije pažljivo pripremio. Pogubno po vid bilo bi da sada prestane dolaziti na kontrolne preglede, a to se, nažalost, dešava. Prođe i par godina dok se ojađeni pacijenti ponovo odluče za pregled, i to nikad više kod onog za kojeg misle da im je “upropastio vid” laserom. Ako slučajno nabasaju na mene, u pravilu ne donesu nikakvu dokumentaciju od prije. Kao - da se ne bih slučajno povela za nalazom “onog drugog”. Eh, što ti je jednom izgubljeno povjerenje! Sad ga ponovno treba izgraditi, jer je to preduvjet da se pacijent ponovo liječi. Problem je u tome što smo izgubili dragocjeno vrijeme i bolest je uznapredovala. Sad spašavamo ono što se uopće dade spasiti. Vjerujem im kako su nakon lasera vidjeli lošije. Bitno je da uopće VIDE. Bez lasera vjerojatno odavno ne bi više ništa vidjeli. Okulist je ispravno procijenio i laserom uništio bolesne vidne stanice da bi sačuvao one koje su preostale. Time je morao žrtvovati dio vidne funkcije. Dakle, kod dijabetičara laser neće poboljšati vid. Može ga i pogoršati, ali iz potpuno razumljivog i opravdanog razloga. Uz regulaciju šećera u krvi i održavanje općeg dobrog stanja, ima šanse da se stanje vida stabilizira i da vid, kakav-takav, održimo još puno godina.

Laser u funkciji dioptrije

Danas je jako moderno isprobati metodu koja obećava dobar vid, a bez i malo truda. Platiš, laser obavi sve i odeš doma bez naočala! Malo je skupo, ali ne boli, brzo je gotovo, par dana kapaš kapljice i onda “živiš sretno i zadovoljno”, kao u bajci. Pitanje je samo – dokle?! Za razliku od primjene lasera kod bolesnih očiju, ovdje laser koristimo isključivo da bismo nakon tretmana bolje vidjeli ili pak da vidimo isto kao prije kroz naočale i leće, samo što ih više ne moramo koristiti. Reklo bi se - idealno rješenje! Pitanje je zašto uz takvo, naiz­gled idealno rješenje mnogi još uvijek nose stare dobre naočale ili leće. Još važnije - zašto okulisti još nose optička pomagala? Činjenica je da u susjedstvu nemamo puno onih koji su operirali oči laserski prije puno godina. Nemamo koga pitati. Na Zapadu se slični zahvati rade već dugo. Još devedesetih sam od kolega okulista iz Amerike doznala da tamošnje zdravstveno osiguranje ne želi pokrivati troškove tih zahvata. Rekoše - zbog potrebe da se svakih par godina ponovno korigira dioptrija. Znači, oko "radi". Trenutna postignuta bistrina vida ne mora ostati trajna. Pacijenti koji su zahvat već uradili, imaju češće upale. Oči su im osjetljivije nego da ih nikad nisu dirali. Kad čuju da bi opet trebalo platiti, nisu spremni izdvojiti novu svotu za korigiranje dioptrije koja se s vremenom mijenja. Požele nakon nekog vremena ponovo se vratiti naočalama i lećama, misleći kako je sve to bila samo jedna mladenačka faza. Međutim, tada znaju nastupiti problemi. Ni jedne naočale ili leće neće im više dati onakvu kvalitetu vida kakvu bi imali da se nisu operirali.

Kome preporučiti lasersko skidanje dioptrije?

Odgovor je: onima s velikom dioptrijom, kod kojih ni naočale, a ni leće ne korigiraju vidnu oštrinu na zadovoljavajući način. Preporučila bih zahvat i onima koji imaju dioptriju samo na jedno oko, a drugo oko dobro vidi. Takvi nisu motivirani nositi naočale zbog samo jednog oka, a leća na jednom oku nervira ih. Probaju s lećom, pa odustanu. Nakon par godina neaktivno oko zalijeni se i više ne sudjeluje pri gledanju. Njega bi se moglo korigirati laserom i tako ga staviti u funkciju. Preporučila bih zahvat i nekome za čiji posao, egzistenciju naočale i leće nisu prikladne za nošenje, kao što su npr. glumci, balerine, primadone... Složila bih se da probaju i oni koji ionako lošije vide. Oni ne mogu ništa izgubiti, a riješili su se nošenja optičkih pomagala. Tako su na dobitku. Moje je mišljenje da male dioptrije, koje se uspješno korigiraju naočalama ili lećama, nije pametno dirati. Svojim pacijentima ne želim odmah ubiti nadu, ali ih uvijek upozorim da se ne zalijeću. Neka odu na pregled tamo gdje se takvi zahvati laserskog "skidanja dioptrije" provode. Neka se dobro raspitaju o moguđim dalekosežnim posljedicama. Neka upitaju za iskustvo nekog tko je takav zahvat napravio prije dvadesetak godina. Zašto? Zato što mladim osobama, koje bi se tako željele riješiti optičkih pomagala, predstoji još puno godina života u kojima će im dobar vid i te kako trebati.

Mr.sc. Inge Bošković Dragičević, dr.med.