ZRAČENJA

Korist ovisna o dozi

Zračenje ili radijacija oblik je energije koji se stvara u materiji i tada emitira i širi se energetskim valovima, izmjerivima pomoću fizikalnih, kemijskih i bioloških metoda (dozimetrija).

Spekulativne energije, i njihovi zamišljeni valovi zračenja, egzak­tnim su dozimetrijskim metodama nemjerljive i time nedokazive, pa ostaju (za sada) na području metafizike. Energija je zračenja to veća što je veća frekvencija titraja njegovih valova u jedinici vremena i što su valovi kraći. Zračenja nastaju u materiji iz raznih prirodnih (iz svemira ili sa Zemlje) ili umjetnih (od čovjeka konstruiranih) izvora zračenja.

Vrste zračenja

Najmanju energiju imaju meha­ničke vibracije akustičkih valova. Od njih veću energiju imaju za uho nečujni dijagnostički ultrazvučni valovi, a još veću terapeutski ultrazvučni valovi. Na energetski su višem stupnju električna i magnetska polja. Njihovim međudjelovanjem nastaju elektromagnetski valovi, odnosno elektromagnetska zračenja: telekomunikacijski valovi (statički telefoni), radiovalovi, televizijski valovi, mikrovalovi (mikrovalna pećnica, mobitel, radar), infracrvene pa vidljive, energetski najjače ultraljubičaste zrake i spektar svih svjetlosnih zračenja, tzv. laserske zrake. Sve su te nabrojene zrake energetski preslabe (osim najkraćeg dijela ultraljubičastih), a da bi mogle izazvati ionizaciju atoma i time mutacije gena. Zato se (ultra) zvučna i nabrojena elektromagnetska zračenja nazivaju neionizirajućim zračenjima. Ionizirajuća su samo energetski najjača elektromagnetska zračenja, i to po redoslijedu jačine energije: rendgenske ili x-zrake, gama-zrake (emitirane iz radioaktivnih prirodnih ili umjetnih izvora), pa korpuskularna zračenja (alfa-zrake su jezgre atoma helija; beta-zrake su elektroni iz ljuske atoma; neutroni se oslobađaju pri raspadu atomskih jezgara); iz svemira dolaze kozmička zračenja (rendgenske zrake, gama-zrake, snopovi neutrona); na nekim mjestima iz Zemlje (terestrička zračenja) emanira plin radon, koji sadrži mnogo alfa-zraka.

Neionizirajuća zračenja

Nabrojena neionizirajuća zračenja (osim najkraćeg dijela ultraljubičastih) ne mogu izazvati ionizaciju atoma. Zato je shvatljivo što još nije dokazano da bi ona mogla izazvati bolesne promjene kakve uzrokuju ionizirajuća zračenja: rak, promjene na plodu, nasljedne promjene. Neionizirajuća zračenja mogu djelovati mehanički i toplinski, izazivajući zamućenje očne leće, ili npr. prolazne promjene na kromosomima, krvnim zrncima, spermijima, sve gotovo isključivo zbog profesionalne izloženosti velikim dozama neionizirajućeg zračenja. Opće je poznata opasnost od nezaštićenog izlaganja električnoj struji i poljima u vodovima gradske struje i oko kablova dalekovoda. Vrlo jaka magnetska polja i silnice koriste se pri vrhunskoj dijagnostici pomoću uređaja zvanog magnetska rezonancija (MR), no ona nisu ionizirajuća, jedino djeluju na metalna tijela u organizmu. Dijagnostički ultrazvuk ne djeluje štetno na bolesnika, a velika mu je vrijednost u zavidnoj medicinskoj uspješnosti, sa sve sofisticiranijim uređajima. Terapijski ultrazvuk može mehanički razbiti bolesne vapnene formacije u reumatskih bolesti ili bubrežne kamence, a toplinsko djelovanje ultrazvuka širi krvne žile mišića i veziva i ubrzava njihov oporavak. Osoblje je ugroženo od ultra­zvuka ako se uopće ne pridržava mjera zaštite pri radu. Ako bismo satima bili oslonjeni o ekran TV-aparata ili ako bi djeca bila neposredno uz ekran, tad zračenje može biti štetno jer tu ima nešto rendgenskih zraka iz katodne cijevi televizora. Mikrovalne zrake koje se koriste za rad mobitelom, bilo one iz antene u slušalici, bilo one iz bazne emisij­ske antene, ne izazivaju posljedice za zdravlje, barem prema dosadašnjim spoznajama; zagrijavanje mozga blizu mobitela manje je, osim u male djece, nego pri intenzivnom razmišljanju, jedino ne valja mobitel držati blizu baterije elektrostimulatora srca (pacemaker). Neprocjenjivo je malen rizik pri uporabi mikrovalne pećnice, osim ako bi se ruku stavilo unutar nje kad je uključena. Mikrovalno zračenje iz odašiljačkih radarskih antena može izazvati samo profesionalna oštećenja u servisera pri popravcima i u brodskog osoblja koje neprekidno radi na palubi; oni su obvezni štititi se zaštitnim naočalama i odjećom od nikla; valja spriječiti zaštitnom ogradom ulazak u krug oko radarskog odašiljača neprofesionalnom osoblju, jer dugotrajni boravak može, doduše rijetko, izazvati prolazne bezazlene zdravstvene promjene. Infracrvene zrake nosioci su topline, u medicini se koriste putem soluks-grijača i dijatermije. Ultraljubičaste zrake izazivaju opekline na koži, a ultraljubičaste C-zrake toliko su kratkih valova da dužim izlaganjem mogu izazvati mutaciju gena s odgovarajućim posljedicama, zato je potrebna određena zaštita od njih i prevencija, posebno od umjetnih izvora u solarijima. Laser može izazvati lokalnu destrukciju tkiva ako se ne koristi po pravilima struke. Pučanstvo mora znati da postoje zakonske odredbe o zaštiti od neionizirajućih zračenja i da, kad se one odgovorno provode u djelo, štete nisu moguće.

Ionizirajuća zračenja

Ionizirajuće su one zrake koje imaju dovoljno velike energije da iz atoma izbace elektrone pa tako, do tog časa neutralni, atomi postaju pozitivno ili negativno električki nabijeni ioni – oni su ionizirani. Ionizirani atomi imaju svojstva slobodnih radikala (oksidansa). Ionizacijom se mijenjaju fizikalna svojstva atoma, a molekule zbog toga mijenjaju svoja biokemijska svojstva te se raspadaju, ili pak mijenjaju strukturalno, ili funkcional­no. U staničnim jezgrama može doći do promjena kromosoma ili čak, ako se ne oporave, do konačnih promjena gena, do njihove tzv. mutacije, bilo u zrelim tjelesnim stanicama, bilo u ne-zrelim zametnim stanicama rasplodnih organa (testisi, ovariji). Zbog mutacija gena u tjelesnim stanicama mogu se razviti maligne bolesti (rak, leukemija); zbog mutacija stanica ploda ozračenog u trudnoći mogu nastati tzv. teratogena oštećenja: nakaznosti, usporen fizički ili mentalni razvitak, leukemija, rak. Zbog mutacija gena u zametnim stanicama mogu nastati, u kasnijim generacijama potomstva, nasljedna oštećenja. Od raznih zračenja, mutacije najčešće izazivaju rendgenske zrake jer se one najčešće koriste. Nedovoljno je poznato da su u 80 do 90 posto slučajeva općenito uzroci mutacija u čovjeka ne zračenje, nego brojne kemijske supstancije iz okoliša, npr. duhan i duhanski proizvodi, ugljen, nafta i njeni derivati, umjetna gnojiva, pesticidi itd., a rendgenske su zrake mutagene samo u oko 3 posto slučajeva svih mutacija, koliko i prirodna zemaljska zračenja od plina radona. Ionizirajuća zračenja imaju već ogromnu i korisnu ulogu u svakodnevnom životu, bilo u medicini (rendgenologija, prirodni i umjetni izvori radioaktivnih zračenja u dijagnostici i u terapiji), bilo u tehnološke svrhe (nuklearne elektrane). Ubojito je njihovo djelovanje u ratu (nuklearno oružje). Njihovo korištenje bez prevencije i odgovarajuće, ali skupe zaštite može biti vrlo štetno po zdravlje izloženih ili njihovih potomaka. Zato su uređaji pomoću kojih se koriste ionizirajuća zračenja vrlo skupi: što skuplji i moderniji, to vredniji i neopasniji.

Prim. dr. Ivica Ružička