Aparati u modernoj fizikalnoj medicini i rehabilitaciji
 
SVAKOME SVOJ RECEPT
 
Fizikalna medicina jedna je od najstarijih grana medicine jer je već primitivni čovjek poznavao i koristio prirodne čimbenike za poboljšanje zdravlja.
 
 
Također su u Kini, već 3000 godina prije Krista, koristili masažu kao blagotvorno sredstvo održanja i unapređenja zdravlja. Iz grčkog i rimskog doba nađeni su spisi gdje se govori o pozitivnom djelovanju vježbi, plivanja i korištenja termalnih voda, ali i masaže, na tijelo. Tijekom daljih stoljeća sve se veća pažnja pridaje tim metodama liječenja, a u 18. i 19. stoljeću započela je i šira primjena galvanske, a ubrzo i faradske struje, zatim podražajnih struja (podraživanje mišića i živaca), a Nikola Tesla predlaže i primjenu visokofrekventnih struja u liječenju nekih bolesti (npr. ubijanje uzročnika TBC u tijelu visokofrekventnom strujom).
Danas u modernoj fizikalnoj terapiji i rehabilitacijskoj medicini primjenjujemo mnoge postupke koristeći prirodne izvore energije, kojima liječimo bolest ili ozljedu te pokušavamo otkloniti ili smanjiti njene posljedice, radi što bržeg povratka pacijenta u svakodnevni život i posao.
U tome nam, osim vježbi (kinezioterapije), masaže, hidroterapije, pomažu i moderne aparaturne tehnike koje ubrzavaju pacijentov oporavak i izlječenje.
 
 
U ovom članku navest ćemo njihova osnovna djelovanja te stanja kada se one primjenjuju:
I. ELEKTROTERAPIJA - primjena različitih struja u terapijske svrhe
 
Danas se u modernoj fizikalnoj terapiji primjenjuje nekoliko vrsta elektroterapije i to:
1. ISTOSMJERNA, KONSTANTNA struja ili GAL­VANSKA struja,
2. NISKOFREKVENTNE ili DIJADINAMSKE struje s frekvencijom 50-100 Hz,
3. SREDNJEFREKVENTNE ili INTERFERENTNE struje s frekvencijom oko 4000 Hz,
4. VISOKOFREKVENTNE STRUJE, s frekvencijom 0,5 do 4000 i više MHz, koje se u organizmu pretvaraju u toplinu,
5. ELEKTROSTIMULACIJSKE struje, s glavnom karak­te­ristikom izazivanja mišićne kontrakcije.
 
 
OSNOVNE KARAKTERISTIKE SVAKE OD NJIH
 
1. GALVANSKA STRUJA: u terapiji se koristi ona od 50 V i jačine do 50 mA. Elektrode se postavljaju na kožu, i to poprečno na zglob ili ozlijeđeni dio, ili pak uzdužno, duž ozlijeđenog dijela tijela, a galvanska se struja može na ozlijeđeni dio primijeniti i kroz vodu (galvanske kupke).
Djelovanje: analgetsko (smanjenje boli), poboljšanje cirku­lacije (hiperemija), povećanje provodljivosti u moto­ričkom živcu i mišiću i poboljšanje i ubrzavanje regeneracije živaca.
Indikacije: svi bolni sindromi (ne u akutnoj fazi!), pareze i paralize (slabosti i kljenuti) perifernih živaca, bolesti krvnih žila i poremećaji cirkulacije te posttraumatski edemi (oticanje tkiva nakon ozljeda).
2. NISKOFREKVENTNE, DIJADINAMSKE STRUJE: elektrode se postavljaju kao kod galvanske struje, ali se mogu postaviti i točno iznad bolnog mjesta, ili na bolne točke duž živaca te na mjestima hvatišta mišića ili tetiva.
Djelovanje: smanjenje bola, otekline i upale, lokalno povećanje cirkulacije te ubrzanje zacjeljivanja tkiva.
Indikacije: sva bolna stanja u reumatologiji (i akutne, i kronične tegobe, i stanja npr. bolovi u kralježnici i perifernim zglobovima, ali i bolovi u tetivama ili mišićima), posttraumatska stanja.

Treba napomenuti da se uz pomoć galvanske i dijadinamskih struja mogu i ciljano, na bolna mjesta, unositi lijekovi (najčešće lijekovi za bol) te se time brže dobije analgetski efekt.

3. SREDNJEFREKVENTNE ILI INTERFERENTNE STRUJE
Uglavnom se koristi tzv. četveropoljna elektroterapija: 4 elektrode koje interferiraju u dubini tkiva i ne podražuju kožu (dobro za terapiju dublje smještenih tkiva, zglobova kuk! te dublje smještenih promjena: hematoma –krvarenja).
Djelovanje im je isto kao i kod prve dvije struje, a indikacije su im sva bolna stanja u reumatologiji (i u akutnoj, i u kroničnoj fazi), a naročito dobro djelovanje imaju kod tegoba i ozljeda mišića, ligamenata i tetiva (naročito važno kod sportskih ozljeda!).
One su jedini oblik elektroterapije koji nije kontraindiciran kod osteosinteze (tzv. «pločica» i «vijaka» nakon prijeloma kostiju) te nakon ugradnje metalnih endoproteza (kuka i koljena).

4. VISOKOFREKVENTNE STRUJE ILI DIJA­TERMIJA: visokofrekventne struje prolaskom kroz tkiva dovode do zagrijavanja tkiva, a zbog različitih frekvencija i valnih duljina razlikujemo kratkovalnu i mikrovalnu dijatermiju.
Djelovanje: smanjenje bola, povećanje topline tkiva te prokrvljenosti, mišićna relaksacija i smanjenje mišićnog spazma.
Indikacije: uglavnom kronične reumatske tegobe kralježnice i zglobova.

5. ELEKTROSTIMULACIJSKA TERAPIJA: terapija niskofrekventnim strujama, najčešće frekvencije oko 100Hz.Upotrebljava se za podraživanje motoričkih i osjetnih živaca, zatim za stimulaciju i izazivanje kontrakcija zdrave, ali oslabljene muskulature (nakon dulje imobilizacije, npr. gipsom), zatim za paretičnu (ili paralitičnu) muskulaturu. Dakle, upotrebljavamo ih kod npr. stanja ozljede živaca i slabosti mišića kod promjena u kralježnici (diskopatija), nakon moždanog udara, kod tzv. pareze n. facialisa i sl.
Ovdje pripada i tzv. TENS (transkutana električna nervna stimulacija) koja svoje djelovanje u terapiji bolnih stanja u reumatologiji, traumatologiji te sportskoj traumatologiji temelji na podraživanju nervnih struktura te posljedičnom «nadzoru ulaza boli», ali i na stimulaciji oslobađanja endogenih opijata u mozgu i leđnoj moždini (enkefalina i endorfina). Elektrode se postavljaju najčešće iznad bolnih točaka i mjesta, ali i duž mišića, perifernih živaca. Ta se metoda pokazala izrazito učinkovitom kod akutnih, ali i kod kroničnih bolnih stanja te se puno koristi u modernoj terapiji bola.
 
 
II. TOPLINSKA TERAPIJA: liječenje toplinom ili hladnoćom
 
LIJEČENJE TOPLINOM: može biti površinsko, čime se zagrijavaju tkiva do dubine od 1 cm, a to možemo učiniti toplim silikonskim oblozima, parafinom i nekim drugim metodama. Zagrijavanje može biti i dubinsko, kada zagrijavamo tkiva na dubini od 3 do 5 cm, i to dijatermijom i ultrazvučnom terapijom.
ULTRAZVUČNA terapija koristi frekvenciju od 800-1000 Khz (1 MHz), intenziteta 0,5-3,0 W/cm2.
Djelovanje UTZ-terapije: povećanje topline tkiva te time smanjenje mišićnog spazma, povećanje rastezljivosti kolagenog tkiva i pomoć remodeliranju kolagenih niti, smanjenje bola te regenerirajuće djelovanje na tkiva. Ako se upotrijebi impulsna tehnika primjene, tada će se izbjeći efekt zagrijavanja tkiva pa tada tu tehniku možemo primijeniti i kod akutnih ozljeda tkiva (inače ne smijemo prvih tjedan dana upravo zbog efekta zagrijavanja).
Indikacije: bolesti zglobova, kralježnice, zatim pato­loška stanja tzv. izvanzglobnih struktura (mišića, tetiva, ligamenata), svi oblici kontraktura (ukočenja) i smanjenja pokreta, bolesti periferne cirkulacije. Oprez, između ostalog, mora biti kod djece u rastu – ne koristiti preko područja epifiza (zona rasta kosti).
LIJEČENJE HLADNOĆOM: može se primijeniti kao kriomasaža, kriooblog, kriocuff, kriokupka.
Djelovanje: analgetsko, smanjenje krvarenja i edema, smanjenje spazma, upale, smanjenje unutarzglobne temperature. Zbog tih karakteristika, krioterapija se najčešće koristi kod akutnih stanja i ozljeda sustava za kretanje.
DO SADA ELEKTROTERAPIJA, KAO I TERAPIJA TOPLINOM, NAROČITO ULTRAZVUČNA, IMAJU SLIČNE MJERE OPREZA I KONTRAINDIKACIJE, a najvažnije su: trudnoća, teže kardiovaskularne bolesti i stanja, maligne bolesti, srčani stimulator, infektivna stanja. Mjere opreza potrebne su i kod mladih pacijenata (predio donjeg trbuha, epifizne pukotine) te kod jako starih pacijenata (osteoporoza, slaba cirkulacija...).
 
 
III. ELEKTROMAGNETOTERAPIJA
 
To je primjena magnetskog polja frekvencije 2-50 Hz te gustoće do 10 mTesla.
Djelovanje: smanjenje bola, antiedematozni efekt (smanjenje otoka) i protuupalni, ali i porast oksigenacije tkiva (opskrbljenosti kisikom) te energetski balans na membranama stanica tijela, organizacijski učinak na kolagen te ulaganje kalcija u kalus (ožiljak nakon prijeloma kostiju).
Indikacije: sva akutna i kronična stanja u reumatologiji, ozljede zglobnih i izvanzglobnih struktura, prijelomi i odgođeno zaraštanje kostiju, sva postoperativna stanja (može i s ugradnjom osteosintetskog materijala).
S obzirom na djelovanje u smislu poboljšanja prokrvljenosti i opskrbe tkiva kisikom
te na dobra djelovanja i na žlijezde s unutrašnjim lučenjem, kao i na živčani sustav u tijelu, te na činjenicu da prolaskom magnetskog polja kroz tijelo biva zahvaćena svaka stanica, tu vrstu terapije koristimo i kod bolesti periferne cirkulacije (i arterijske, i venske), bolesti dišnog sustava (kronični sinusitisi, astma), psihosomatskih poremećaja (gastritis, iritabilna crijeva, smetnje spavanja, nervoza i depresija), klimakteričnih tegoba te kod još niza drugih bolesti.
 
 
IV. SVJETLOSNA TERAPIJA
 
Najiskorišteniji oblik svjetlosne terapije u fizikalnoj terapiji jest LASER-terapija koja koristi elektromagnetski val uskog raspona frekvencije te vrlo precizno usmjeren. U fizikalnoj terapiji najkorišteniji su poluvodički laseri galij-arsenida, a mogu se koristiti i u kombinaciji s helij-neon laserom. Dubina prodiranja im je i do 5 cm u dubinu tkiva.
Djelovanje: ubrzanje zarašćivanja tkiva, jak i brz analgetski učinak (protubolni), protuupalni te regeneracijski učinak, kao i pojačanje sinteze kolagena.
Indikacije: kod cijeljenja rana (ulceracija, ožiljaka), svih ozljeda mekih tkiva, izvanzglobnog reumatizma, svih akutnih i kroničnih bolnih stanja u reumatologiji i traumatologiji.
Oprez i kontraindikacije: trudnoća, tumorske tvorbe, zone rasta kod djece.
 
 
V. INTERMITENTNA PNEUMATSKA KOMPRESIJA
 
To su zračne pumpe koje, u posebno napravljenim rukavima i nogavicama, potiskuju zrak te time pospješuju povratak tekućine iz međustaničnog prostora u vensku i limfnu cirkulaciju, a zatim vraćanje prema srcu.
Indikacije: oticanje ruke ili noge nakon ozljeda, poremećaj arterijske i venske cirkulacije praćen oticanjem, kronični statički poremećaji i limfedemi, oticanje ruke nakon operacije dojke.
 
 
VI. APARATI U KINEZIOTERAPIJI
 
Osim već poznatih mehaničkih i hidrauličkih aparata, koji služe jačanju mišićne snage i izdržljivosti, koje srećemo u fitness-dvoranama, sve više se danas rabe i aparati koji služe za testiranje niza mišićnih vrijednosti (snaga, izdržljivost, koordinacija, propriocepcija-balans i ravnoteža) i za vježbanje i poboljšanje tih istih mišićnih parametara. Oni su danas kompjutorizirani, s mogućnošću analize niza parametara, ali i praćenja napretka rehabilitacije te, ako je u pitanju sportaš, i lakše procjene (na osnovi dobivenih rezultata testiranja) o vremenu povratka na sportsko borilište.
Nabrojit ćemo samo neke:
IZOKINETIČKI DINAMOMETAR - testiranje i objektivizacija stanja mišićne istreniranosti (snage i izdržljivosti) te vježbanje i poboljšanje istih parametara. Svi se podaci prikazuju kompjutorski - grafički i numerički.
Princip je izokinetike stalna brzina kontrakcije uz različit otpor tijekom cijelog opsega pokreta, što omogućava razvijanje maksimalne mišićne snage kroz cijeli opseg pokreta.
KOMPJUTORIZIRANI BALANS-SUSTAVI na kojima se vrše testiranja, ali i vježbanja propriocepcije (svjesnosti položaja i pokreta dijelova tijela i cijelog tijela). Mjeri se i vježbom poboljšava koordinacija i ravnoteža te odgovor na dolazeće informacije uzrokovane vanjskim silama. To je važno kod ponovnog uspostavljanja «veze» mozga i perifernih tkiva, nakon ozljede perifernih tkiva (gležnja, koljena ili kuka), ali i obrnuto, kao npr. kod ozljede mozga nakon moždanog udara.
 
 
I na kraju!
 
Pored tolikog izbora aparata, naravno, i uz ostale tehnike koje nam stoje na raspolaganju, nadam se da vas neće više previše mučiti vaša križobolja, glavobolja, trnjenje u rukama ili otečene i teške noge te da ćete se obratiti svom fizijatru koji će od svega nabrojenog znati za vas naći pravi «recept» kojim će ublažiti vaše tegobe.
 
 
Violeta Vičević-Srdoc, dr.med.