EMG – biofeedback u liječenju mucanja |
| |
NAPETOST U GRLU |
| |
U Zavodu za dijagnostiku i rehabilitaciju sluha i govora Kliničkog bolničkog
centra Rijeka u liječenju mucanja primjenjuje se EMG – biofeedback postupak. |
| |
| |
Mucanje se pojavljuje u svim kulturama i rasama. Zabilježeno je i u drevnim
kulturama Kine, Egipta i Mezopotamije, prije više od četiri tisućljeća. Pogađa
oko 1 do 2 % svjetske populacije, oba spola (četiri puta češće muškarce), svih
životnih dobi.
Usprkos višedesetljetnim istraživanjima, još uvijek nije jasno utvrđen uzrok
mucanja, ali se mnogo zna o čimbenicima koji pridonose njegovu razvoju. Obiteljske
studije i studije blizanaca potvrđuju da mnoge osobe koje mucaju imaju određenu
porodičnu predispoziciju za mucanje.
Mucanje se očituje ponavljanjima, produljivanjima i umetanjima riječi ili dijelova
riječi, uz koja se u određenom trenutku počinju pojavljivati napeti zastoji
govora i disanja. Zbog negativnih osjećaja koje su izazvali, stvaraju potrebu
da ih se prebrodi dodatnim naporom pokreta dijelova lica ili tijela te izbjegavanjem
mnogih riječi, ljudi i situacija. Ne postoje brze, čudesne terapije mucanja.
Problem mucanja ne rješava se preko noći.
U fazi početnog ili graničnog mucanja, cilj je terapije uspostaviti spontan
tečni govor. Kada se radi o prijelaznom ili uznapredovalom mucanju, cilj je
kontrolirana tečnost. U odrasloj dobi osoba može, uz pomoć terapije, kontrolirano
ovladati govornom tečnošću. Može odabrati kada će za nju biti važno da je koristi,
a kada će se prepustiti načinu govora koji je za nju možda spontaniji. Nakon
razvoja spoznaje o mogućnosti izbora načina kako će se govoriti, mucanje gubi
na težini koju ima kada je jedino govorno ponašanje koje osoba može ostvariti.
Dijete koje ima manje netečnosti u govoru, povremeno jedan do dva puta ponovi
slogove ili riječi, ne uključuje se u terapiju, već se roditelji savjetuju o
pravilnom ophođenju. Kod neke je djece pak potrebna rana terapeutska intervencija
da bi se potaknula i razvila govorna tečnost. Stoga je važno da se roditelji
što ranije obrate logopedu, a on će procijeniti o indikaciji terapije. U grupnu
terapiju uključuju se pacijenti stariji od 14 godina, a prije uključivanja provodi
se psihologijska obrada. |
| |
| |
| PREPOZNATI MIŠIĆNU NAPETOST |
| |
U
tom kontinuiranom 12-dnevnom programu okosnicu predstavlja elektromiografska
povratna veza (EMG biofeedback). EMG biofeedback znači postupak kojim se
pomoću računalne naprave pacijentu prikazuje napetost mišića glasovno-govornog
sustava. Prikaz je na zaslonu monitora u obliku krivulje čija visina odgovara
mišićnoj napetosti. Pacijent mora naučiti prepoznati u sebi mišićnu napetost
i u tome mu pomaže računalo. Kada pacijent vidi porast krivulje, onda zna
da je ono što osjeća u svome vratu i grlu zapravo mišićna napetost koja
izaziva mucanje. Tada može primijeniti posebno naučene tehnike relaksacije
kojima će umanjiti napetost i održati normalnu tečnost govora.
Naprava za EMG-biofeedback sastoji se od posebnog pojačala koje «snima» električnu
struju koju proizvode mišići za stvaranje glasa i govora. Na vrat pacijenta
zalijepe se male elektrode. One vode vrlo slabe struje koje nastaju prilikom
pokretanja mišića u to osjetljivo pojačalo. Pojačani signal vodi se na digitalni
pretvarač u osobnom računalu koji pojačane signale iz mišića pretvara u digitalne
impulse. Digitalni impulsi se onda, pomoću posebnog računalnog programa, pretvaraju
u sliku na zaslonu računala, a ta slika pomaže pacijentu da prepozna pojačanu
mišićnu napetost. EMG-biofeedback ne izlaže pacijenta nikakvim električnim strujama,
već samo snima slabe električne struje, vrlo niskog napona (reda mikrovolti),
koje nastaju u pacijentu. Pomoću te naprave pacijenti nauče prepoznati grč mišića
glasovno-govornog trakta i eliminirati ga, te usvajaju tehniku tečnog govora.
Međutim, ne može naprava sama riješiti problem mucanja. Uspjeh uvelike ovisi
o osobnom angažmanu pacijenta - razvoju spoznaje o problemu, o potrebi rješavanja
problema i načinu rješavanja problema govora, EMG - biofeedback može značajno
olakšati i ubrzati postizanje, a i održavanje tečnoga govora. |
| |
| |
| Herta Filiplić-Stojanović, prof. |
| |
 |
| |