EMG – biofeedback u liječenju mucanja
 
NAPETOST U GRLU
 
U Zavodu za dijagnostiku i rehabilitaciju sluha i govora Kliničkog bolničkog centra Rijeka u liječenju mucanja primjenjuje se EMG – biofeedback postupak.
 
 
Mucanje se pojavljuje u svim kulturama i rasama. Zabilježeno je i u drevnim kulturama Kine, Egipta i Mezopotamije, prije više od četiri tisućljeća. Pogađa oko 1 do 2 % svjetske populacije, oba spola (četiri puta češće muškarce), svih životnih dobi.
Usprkos višedesetljetnim istraži­vanjima, još uvijek nije jasno utvrđen uzrok mucanja, ali se mnogo zna o čimbenicima koji pridonose njegovu razvoju. Obiteljske studije i studije blizanaca potvrđuju da mnoge oso­be koje mucaju imaju određenu po­rodičnu predispoziciju za mucanje.
Mucanje se očituje ponavljanjima, produljivanjima i umetanjima riječi ili dijelova riječi, uz koja se u određenom trenutku počinju pojavljivati napeti zastoji govora i disanja. Zbog negativnih osjećaja koje su izazvali, stvaraju potrebu da ih se prebrodi dodatnim naporom pokreta dijelova lica ili tijela te izbjegavanjem mnogih riječi, ljudi i situacija. Ne postoje brze, čudesne terapije mucanja. Problem mucanja ne rješava se preko noći.
U fazi početnog ili graničnog mucanja, cilj je terapije uspostaviti spontan tečni govor. Kada se radi o prijelaznom ili uznapredovalom mucanju, cilj je kontrolirana tečnost. U odrasloj dobi osoba može, uz pomoć terapije, kontrolirano ovladati govornom tečnošću. Može odabrati kada će za nju biti važno da je koristi, a kada će se prepustiti načinu govora koji je za nju možda spontaniji. Nakon razvoja spoznaje o mogućnosti izbora načina kako će se govoriti, mucanje gubi na težini koju ima kada je jedino govorno ponašanje koje osoba može ostvariti.
Dijete koje ima manje netečnosti u govoru, povremeno jedan do dva puta ponovi slogove ili riječi, ne uključuje se u terapiju, već se roditelji savjetuju o pravilnom ophođenju. Kod neke je djece pak potrebna rana terapeutska intervencija da bi se potaknula i razvila govorna tečnost. Stoga je važno da se roditelji što ranije obrate logopedu, a on će procijeniti o indikaciji terapije. U grupnu terapiju uključuju se pacijenti stariji od 14 godina, a prije uključivanja provodi se psihologijska obrada.
 
 
PREPOZNATI MIŠIĆNU NAPETOST
 
U tom kontinuiranom 12-dnevnom programu okosnicu predstavlja elektro­miografska povratna veza (EMG biofeedback). EMG biofeedback znači postupak kojim se pomoću računalne naprave pacijentu prikazuje napetost mišića glasovno-govornog sustava. Prikaz je na zaslonu monitora u obliku krivulje čija visina odgovara mišićnoj napetosti. Pacijent mora naučiti prepoznati u sebi mišićnu napetost i u tome mu pomaže računalo. Kada pacijent vidi porast krivulje, onda zna da je ono što osjeća u svome vratu i grlu zapravo mišićna napetost koja izaziva mucanje. Tada može primijeniti posebno naučene tehnike relaksacije kojima će umanjiti napetost i održati normalnu tečnost govora.
Naprava za EMG-biofeedback sastoji se od posebnog pojačala koje «snima» električnu struju koju proizvode mišići za stvaranje glasa i govora. Na vrat pacijenta zalijepe se male elektrode. One vode vrlo slabe struje koje nastaju prilikom pokretanja mišića u to osjetljivo pojačalo. Pojačani signal vodi se na digitalni pretvarač u osobnom računalu koji pojačane signale iz mišića pretvara u digitalne impulse. Digitalni impulsi se onda, pomoću posebnog računalnog programa, pretvaraju u sliku na zaslonu računala, a ta slika pomaže pacijentu da prepozna pojačanu mišićnu napetost. EMG-biofeedback ne izlaže pacijenta nikakvim električnim strujama, već samo snima slabe električne struje, vrlo niskog napona (reda mikrovolti), koje nastaju u pacijentu. Pomoću te naprave pacijenti nauče prepoznati grč mišića glasovno-govornog trakta i eliminirati ga, te usvajaju tehniku tečnog govora. Međutim, ne može naprava sama riješiti problem mucanja. Uspjeh uvelike ovisi o osobnom angažmanu pacijenta - razvoju spoznaje o problemu, o potrebi rješavanja problema i načinu rješavanja problema govora, EMG - biofeedback može značajno olakšati i ubrzati postizanje, a i održavanje tečnoga govora.
 
 
Herta Filiplić-Stojanović, prof.