KRIOTERAPIJA U DERMATOLOGIJI

Zamrznuti lijek

Pojam krioterapija označava primjenu sredstava za pothlađivanje ili smrzavanje u svrhu liječenja.

U dermatologiji se najčešće koriste snijeg ugljične kiseline i tekući dušik. Koža je prilično otporna na smrzavanje zbog bogatog krvožilnog spleta, a smrznuto tkivo djeluje kao izolator i štiti od dubljeg smrzavanja. Nije poznat točan mehanizam nastanka krionekroze, ali se zna da dolazi do mehaničkog oštećenja stanica zbog formiranja kristala leda, osmotskih promjena, termičkog šoka stanice, denaturacije proteina stanične membrane, vaskularne staze i konačno nekroze, odnosno raspada smrznutog tkiva.

Indikacije za krioterapiju

Krioterapija se primjenjuje za brojne benigne i maligne kožne promjene, kao što su: virusne bradavice svih oblika i lokalizacija, spolne bradavice (kondilomi), molusca contagiosa (virusna bolest slična bradavicama, uzrokovana humanim papiloma virusom-HPV), seboroične ili senilne bradavice, kožni rogovi (cornu cutaneum), neki oblici basocelularnog i spinocelularnog karcinoma kože, keloidi, hipertrofični ožiljci, epidermalni i neki drugi madeži, piogeni granulomi, manji hemangiomi i limfangiomi, leukoplakije, solarne (aktinične) keratoze, staračke pjege (lentigo senilis) itd.

Snijeg ugljične kiseline

Snijeg ugljične kiseline danas se koristi znatno rjeđe nego tekući dušik jer je rukovanje kompliciranije, procedura traje dulje, a kapacitet smrzavanja je manji. Temperatura mu je -78,5o C, a nabavlja se od proizvođača plinova, u posebnim metalnim bocama. Prije uporabe ispusti se preko ventila određena količina CO2 u obliku snijega, u unaprijed pripremljenu kožnatu vrećicu. Snijeg se potom sabija u posebne plastične kalupe da bi se dobila kruta kockica leda koja se skalpelom reže u odgovarajuće oblike, prema formi kožne promjene na koju će se direktno aplicirati kroz određeno vrijeme. Postoje i posebni metalni aplikatori u koje se nabija snijeg CO2, a oni se potom apliciraju na promjene. Duljina aplikacije ovisi o vrsti i veličini promjene koja se tretira.

Tekući dušik

Tekući dušik najčešće je korišteni agens za krioterapiju u dermatologiji svuda u svijetu. Temperatura mu je –195,8o C, a dostupan je kod pro­iz­vođača tehničkih plinova, u po­sebnim metalnim kontejnerima u kojima se može čuvati dva do tri mjeseca. Prije korištenja, tekući dušik ulijeva se u običnu termos-bocu u kojoj se može održati cijelog radnog dana. Uobičajeno se aplicira štapićem na koji je labavo namotana vata. Oblik i veličina pamučnog aplikatora prilagođava se veličini i obliku promjene koja se tretira, aplikator se uranja u tekući dušik kroz nekoliko sekundi, a potom u centar promjene, bez pritiska, kroz 5 do 6o sekundi, ovisno o veličini, odnosno debljini promjene, ili dok se oko cijele promjene stvori bijeli halo širine 1-3 mm. Osim pamučnog aplikatora, dušik se može primijeniti i putem posebnog aparata – kriotoma, što kod uobičajenih indikacija nema neku osobitu prednost. Kriotomom se mogu postići znatno niže temperarture na mjestu aplikacije, što je značajno kod tretiranja malignih lezija koje su otpornije na zamrzavanje. Terapiju uvijek provodi specijalist dermatolog i uspjeh značajno ovisi o njegovu iskustvu. Tijekom aplikacije pacijent osjeća pečenje, žarenje i bol različitog intenziteta, koja je najjača oko dvije minute nakon aplikacije, a sljedećih petnaestak minuta značajno se smanji. Bol nije takvog intenziteta da bi bila potrebna anestezija, osim u slučajevima bradavica oko noktiju ili na jagodicama prstiju, kada je poželjno upotrijebiti lokalni anestetik pod plastični zavoj, pola sata prije tretmana (Emla-krema). Na mjestu primjene tekućeg dušika ubrzo se javlja crvenilo, otok različitog intenziteta, a nakon 3 do 6 sati i mjehur, koji obično splasne za 2 do 3 dana jer dolazi do epitelizacije dna mjehura. Pojava mjehura nije obvezna, a ovisi o dužini aplikacije i lokalizaciji promjene. Sadržaj mjehura može biti bistar ili krvav, a sterilnom iglom može ga se isprazniti, ne trgajući pokrov. Proces smrzavanja, odnosno demarkacije smrznute promjene traje prosječno oko dva tjedna, kada otpada formirana krasta. U jednom se aktu može smrznuti promjena dubine, odnosno debljine oko 4 mm, a zahvat se, ako je potrebno, može ponoviti poslije 2 tjedna. Nakon krioterapije nije potrebno aplicirati antibiotske masti, nije potrebno previjanje niti neka posebna njega jer se smrzotina, za razliku od opekline, veoma rijetko sekundarno inficira. Budući da su pigmentne stanice kože osjetljivije na smrzavanje, može se pojaviti privremena slabija pigmentacija koja spontano prolazi. Povremeno se može javiti prolazno oštećenje kožnih živaca, ako se dušik aplicira na mjesta gdje su živci blizu površine (npr. postranični dijelovi prstiju šaka). Krioterapija tekućim dušikom metoda je izbora za liječenje brojnih kožnih promjena. U iskusnim rukama daje funkcionalno i kozmetički veoma dobre rezultate, relativno je bezbolna i obično ne zahtijeva anesteziju. Promjene se uklanjaju trajno i ne zaostaju ožiljci.

Mr.sc. Ivan Vukšić, dr.med.