Pravilna prehrana
PREHRANA MEDITERANA
Brojne znanstvene spoznaje potvrđuju izravnu vezu prehrane i zdravlja te dovode
u nepobitnu vezu pojavu određenih bolesti s prehrambenim navikama stanovništva.
Epidemiološke studije i medicinska istraživanja na vodeće mjesto ističu prehranu
Mediterana. U definiranju prehrane Mediterana polazi se od najzastupljenijih
namirnica u dnevnim jelovnicima te navika stanovništva.
Geografski se područje navedene kuhinje proteže kroz nekoliko zemalja. Zajednička im je arhitektura, slični su klimatski uvjeti, govorimo o mediteranskoj kulturi i tradiciji. Sve navedeno kroz povijest objedinjuje i umrežuje DUH MEDITERANA.
Geografski se područje navedene kuhinje proteže kroz nekoliko zemalja. Zajednička im je arhitektura, slični su klimatski uvjeti, govorimo o mediteranskoj kulturi i tradiciji. Sve navedeno kroz povijest objedinjuje i umrežuje DUH MEDITERANA.
Baš
kao što prehranu Orijenta ne određuje samo puka geografska orijentacija,
tako najosnovniju karakteristiku svake kulture kuhanja predstavlja upravo
njena duhovnost. Način života i način jedenja Mediteranca je jednako važan
kao i kemijski sastav namirnica koji se stoljećima nalazi na trpezi.Namirnice koje dominiraju u prehrani Mediterana su:
• maslinovo ulje i konzervirane masline,
• riba (svježa, sušena, slana),
• voće (suho i svježe) i povrće (vrtno i samoniklo),
• svojstveno začinsko bilje: kapari, origano, bosiljak, ružmarin,
• meso divljači, ovčje i kozje meso, puževi te meso divlje peradi.
Zbog vrlo povoljnih klimatskih uvjeta tijekom većeg dijela godine moguće je konzumiranje svježeg povrća. Gotovo svakodnevno se konzumiraju namirnice bogate karotenoidima. Danas znamo da se fitoflavonoidi bore protiv oksidacije te utječu na smanjenje broja slobodnih radikala – tvari koje oštećuju stanice.
Jestivo samoniklo povrće (šparoge, ljutika, kopriva, žutinica, koromač…) i brojne vrste gljiva tijekom kišnih mjeseci osnova su znatnog broja jela kuhinje Mediterana. Pogledamo li botaničke priručnike uočavamo na stotine različitih biljaka koje uspijevaju u zemljama Mediterana (zahvaljujući povoljnim klimatskim uvjetima), a pronašle su mjesto u ljudskoj prehrani. Po otocima i u priobalju raste bilje iznimne gorkosti i tamne boje. Posljedica je to sušnih ljetnih i proljetnih mjeseci koji su razlogom svojstvenog (gorko-lje mediteranskog bilja. Upravo gorkost i tamna boja su danas iznimno cijenjeni zbog dokazanog blagotvornog učinka na ljudski organizam. Sustavima navodnjavanja dobivaju se veći i mekaniji proizvodi dok se donekle gubi okus bilja Mediterana nabijenog eteričnim uljima koji jamče zdravlje. U krajevima uz obalu more je dalo važan doprinos povoljnom sastavu bilja.
Ribe, školjke i glavonošci su stoljećima hranili ribare i težake. Plava riba (srdela, lokarda, skuša) je u velikoj mjeri prisutna u jelovnicima stanovništva Mediterana. Riba je bogata omega masnim kiselinama, lakoprobavljivim proteinima te brojnim mineralima. Konzerviranje ribe soljenjem je izvrstan način očuvanja ove dragocjene namirnice. U vrijeme nemirnih oluja kada nije bio moguć ribolov, slana riba je bila osnova jela.
Maslina i maslinovo ulje se po svom sastavu svrstavaju u masnoće od povoljnog utjecaja na zdravlje čovjeka.
Neistinita je tvrdnja da je prehrana Mediterana oskudna. Još iz vremena Apicija datiraju recepti za pripremu jela koja i danas izazivaju divljenje gastronoma. Želeći opovrgnuti uvriježene predrasude anketirane su obitelji Hvara i Brača koje su zadržale starinski način prehrane. Analizirajući njihove prehrambene navike, recepture prikupljene u kuharicama (Dalmatinska kuharica i Blatska trpeza) i popisujući jela koja su spravljena u otočnim samostanima nameće se zaključak:
Stoljećima je pučanstvo hrvatskog otočnog područja u velikoj mjeri koristilo meso divlje peradi, meso puževa i puhova u svom jelovniku. Meso divlje peradi izvrstan je izvor omega 3 masnih kiselina koje uz dodatak maslinovog ulja (omega 9 + E vitamin) sprječavaju nastanak kardiovaskularnih oboljenja.
U spomenutom prostoru vrlo malo su se koristila konzumna sladila. Za zaslađivanje je upotrebljavan med, suho grožđe, suhe smokve...
Prisutna je morska sol, koja obiluje mikromineralima.
U velikoj mjeri je korišteno samoniklo bilje za pripremu jela ili kao začin te su određene biljke iskorijenjene zbog neracionalnog branja.
Ritam obroka u našem prostoru mediteranskog modela prehrane je doslovno SUNČANI RITAM. Tri su obroka tijekom dana, obavezan je doručak, potom ručak koji je uglavnom od 12 do 13 sati i večera oko 19 sati, što ovisi o dobu godine. Uz ručak i večeru se pije vino i to najčešće s dodatkom prilične količine vode. Tijekom ljetnih mjeseci količina vode dodana vinu je veća u odnosu na zimske obroke. Na otocima se crno vino kombinira s kozjim i ovčjim mlijekom što je narodni napitak za okrjepu. Vina i prošek su dodatak pri pripremi brojnih jela i slastica. Tradicionalna prehrana mediteranskog područja ističe se primjerenim i fiziološki preporučljivim rasporedom obroka.
Može se reći da je navika unosa hrane (broj i vrijeme obroka) znatno narušena suvremenim načinom života. Mediteranska prehrana po sadržaju povrća i odabiru izvora proteina u velikoj mjeri nalikuje modelima prehrane predviđenima «Životu u zoni», stoga bi se moglo reći da su stari Mediteranci živjeli u zoni.
«Hrana i njene čarolije»
