Vrijeme terapije – tehnikom

JE LI TEHNIKA SVEMOGUĆA

Suvremene metode fizikalne terapije najčešće se temelje na tehnici. Dobro opremljeni prostori za fizikalnu terapiju danas se ne mogu ni zamisliti bez brojnih aparata, uređaja i tehničkih naprava koji terapijski djeluju na poboljšanje ili održavanje ljudskog zdravlja.

Bez obzira na to radi li se o uređajima koji djeluju na temelju masaže (površinske ili dubinske), električne struje, topline, infracrvenog ili polariziranog svjetla te magnetizma, oni koji ih rabe vrlo rijetko spominju ulogu čovjeka. Svi govore samo o učincima «čiste» tehnike. Iz navedenoga bi se moglo zaključiti da su tehnički terapijski aparati, naprave ili uređaji djelotvorni sami po sebi, pa pozitivni učinak proizvode i bez čovjeka – terapeuta. Kada bi to bilo točno, onda bi svaki tehnički terapijski izum u svakoj prilici i kod svakog čovjeka djelovao isto, ili bar približno jednako. Da to, ipak, nije tako, znamo iz svakodnevne prakse.

TEHNICI SE NE MOŽE OSPORITI UČINAK, ALI…

Tehnici se ne može osporiti vrijednost i učinak. Bez nje teško da bismo mogli zamisliti život suvremenog, civiliziranog čovjeka. Bez tehnike ne može ni suvremena medicina. A bez nje – ne može ni suvremena medicinska fizikalna terapija. Dakle, uporaba tehnike u medicinske terapijske svrhe nije sporna. Ona je sve prisutnija pri rehabilitacijskoj terapiji, pa čak i u domeni preventive i održavanja dobrog zdravlja. Međutim, ipak se može postaviti pitanje: može li se medicinska terapija prepustiti samo tehničkoj napravi, s očekivanjem postizanja optimalnog rezultata? Suvremena medicina prihvatila je stav da se ne liječi bolest, već čovjek, a već je otac medicine Hipokrat govorio da bolesniku najprije moramo «dati» riječ, pa tek onda lijek. Stoga, i kod fizikalne terapije, bez obzira na uporabu tehničkih pomagala, čovjek–terapeut je nezamjenjiv. Iskustvo nam govori da je fizikalna terapija djelotvornija ako je u nju aktivno uključen i čovjek, medicinski educirana osoba koja podjednako dobro zna rukovati određenim terapijskim uređajem, poznaje njegove učinke i sposobna je uključiti osobu nad kojom se obavlja terapija u terapijski proces. Stoga je učinak terapijske tehnike bez sudjelovanja pacijenta počesto vrlo upitan.

BOLESNIK IMA SVOJE IME

Nažalost, događa se, ponekad, da zdravstveni djelatnici pacijentu «zaborave» ime, pa se on, u bolnici, imenuje kao «pacijent do prozora», «slijepo crijevo», «čir na želucu», «bolesnik koji je jučer došao» i tomu slično. Razumljivo, svaki pacijent ima svoje ime i raduje ga kada ga njime imenuju liječnik ili medicinska sestra. Zvati bolesnika njegovim imenom znak je prisnosti, zbližavanja i premošćivanja jaza između čovjeka kojemu je potrebna pomoć i onoga koji tu pomoć pruža, a ne samo čimbenik pristojnosti. To što vrijedi općenito za zdrav­stvenu skrb, vrijedi i za fizikalnu terapiju, bez obzira na to obavlja li se ručno ili pomoću tehnike. I razgovor u vrijeme terapije može biti vrlo djelotvoran. Iskaže li tera­peut brigu za bolesnika, njegov zdrav­stveni problem, njegove životne ili obiteljske prilike, terapija će imati veći učinak. Kada bolesnik vjeruje liječniku, onda i propisani lijek ima veći učinak. A vjera u ozdravljenje učvršćuje se i kroz razgovor. Koliko osoba, koje su prošle neku fizikalnu medicinsku terapiju, može nešto više reći o tehničkoj napravi kojom je terapija izvođena? Malo, jer o tomu nisu ništa čuli prilikom terapije. Znaju li pacijenti kako djeluje neka fizikalna terapija, zašto je primijenjen baš određeni, a ne neki drugi aparat, postoji li mogućnost izbora i sl.? Vrlo rijetko, jer im fizioterapeuti o tomu ne govore. A trebali bi, zar ne?!

LJEKOVITOST DODIRA

Osim razgovora, i dodir može biti ljekovit. Pokusi su pokazali da terapeutovo držanje ruke bolesnika u trajanju od samo pet minuta skraćuje vrijeme oporavka i smanjuje količinu lijekova potrebnih za ozdravljenje. U nekim zdravstvenim tegobama tehnika je u terapiji gotovo neophodna. Međutim, kada se može birati, primjerice, kod masaže, između primjene tehničke naprave i ljudskih ruku, bolesnikov izbor je najčešće čovjek – terapeut. Istraživanja o učincima fizikalne terapije tehničkim napravama ili uređajima pokazala su da njena efikasnost znatno ovisi o terapeutu koji njome rukuje. Tako će smiren terapeut djelovati smirujuće na bolesnika, a nervozan, nestrpljiv ili terapeut pod stresom kod pacijenta će stvoriti neurozu i odbojnost prema terapiji. Kada smo nedavno zapitali is­kus­nu riječku profesionalnu fiziote­rapeutkinju (koja je specijalizirala masažu) o razlici između fizikalne terapije tehnikom i ljudskim rukama, ona nam je odgovorila: «Kod tera­pije tehničkim napravama osjeća se industrija, rad na tekućoj traci i hladnoća tehnike, a kod masaže rukama pacijent osjeća ljudsku toplinu, brigu za njegovo zdravlje i dodirom iskazanu želju za ozdravljenjem.» Dakako, ovom odgovoru nije potreban komentar, u njemu je sve rečeno kada se govori o primjeni tehnike u medicinskoj terapiji.

BITAN JE I PROSTOR ZA TERAPIJU

Iz raznih razloga (ponajviše materijalnih), u našim zdravstvenim ustanovama terapija se, vrlo često, provodi u neodgovarajućem pro­storu. Neprikladne prostorije (oro­nuli zidovi i stara, tamnija boja i zidova i namještaja, loš miris, slaba rasvjeta, «težak» zrak i sl.) nisu po­godne za opuštanje bolesnika i stvaranje osjećaja ugode pri fizikalnoj terapiji. Ni ležajevi za terapiju često nisu odgovarajući, stari su ili nefunkcionalni. Njihova dotrajalost na bolesnika djeluje odbojno, sma­njuje mu vjeru u djelotvornost terapije. Ipak, raduje da ima medicinskih ustanova u kojima se terapija provodi u lijepo i funkcionalno uređenim prostorima, koji stvaraju ugodu kod bolesnika i podižu njegovu vjeru u ozdravljenje. Nažalost, u malom broju terapijskih prostora može se čuti opuštajuća glazba ili osjetiti ljekovite i opuštajuće mirise. U terapijskim prostorima bitna je i koncentracija negativnih iona u zraku. Prisutnost ionizatora zraka u prostorima kroz koje prolazi veći broj bolesnika znak je povećane brige za njihovo zdravlje i ugodno osjećanje. Iskusni terapeuti vrlo dobro znaju da je primjena tehnike u medicinskoj fizikalnoj terapiji samo jedan od čimbenika koji utječu na ozdravljenje, poboljšanje zdravlja ili fizičke kondicije. Ni najbolja tehnika ne može u potpunosti zamijeniti čovjeka, premda ni čovjek nije svemoguć pa koristi pomoć tehnike. Udruženi su jači, nema sumnje.

Borislav Ostojić