STOMATOLOGIJA
ŠTO TO SVIJETLI PLAVO
Stomatologija i radiologija grane su medicine u kojima su rezultati rada u direktnoj
korelaciji s razvojem tehnologije. Što je aparatura savršenija, to su i mogućnosti
i uspjesi u radu veći. Jedina je razlika u tome što se u stomatologiji tehnološka
dostignuća koriste više za terapiju, a u rendgenologiji za dijagnostiku. To
je razumljivo i iz razloga što je stomatologija više terapijska grana.
Nadoknada
bolešću ili traumom izgubljenog dijela ili cijelog zuba glavni je problem
stomatologije. Intenzivno se radi na pronalaženju materijala koji bi bili
najsličniji tkivu zuba. Davno su otkriveni srebrni amalgami kojima se rade
ispune (plombe). Do danas nije otkriven niti jedan drugi materijal koji
bi imao bolja mehanička svojstva od njega, ali on ima i mnogo nedostataka,
kao što su boja, veliko brušenje zuba, potencijalna kancerogenost zbog otpuštanja
žive i prisutnih mikrostruja i dr. Kemijska i farmaceutska industrija ulažu
silne napore u traženju materijala koji bi zadržali dobra svojstva amalgama,
a izgubili negativna. U ranim sedamdesetim godinama pojavili su se dvokomponentni
kemijski stvrdnjavajući kompoziti, koji nisu zadovoljili mnoge kriterije
struke. Zato su se istraživanja nastavila i osamdesetih godina prošloga
stoljeća sintetizirani su jednokomponentni kompoziti za čije je stvrdnjavanje
potrebna svjetlost (plavo svjetlo). Kako materijali imaju različita svojstva,
tako i ti uređaji za proizvodnju svjetla koje izaziva polimerizaciju (stvrdnjavanje)
tih kompozita moraju ispunjavati mnoge uvjete. Zato se, paralelno s razvojem
kompozitnih materijala, tehnički usavršavaju i uređaji za njihovo stvrdnjavanje
u zubu.
Kvaliteta
i postojanost ispuna (plombe), koliko ovisi o kvalitetama materijala, isto
toliko, ako ne i više, ovisi o kvaliteti aparata za polimerizaciju i o ispravnosti
njegove primjene. Vrijeme osvjetljavanja, smjer zraka svjetlosti, njihova
jačina i dubina prodiranja odgovorni su za postizanje optimalne tvrdoće
svake plombe, ali i dimenzionalnih promjena (kontrakcije) materijala, što
direktno utječe na kvalitetu i trajnost ispuna. Ako je prisutna veća kontrakcija,
plomba se odvaja od stijenke zuba, javlja se pukotina kroz koju prodiru
štetne tvari iz usta u zub, narušava se estetika (ta pukotina brzo potamni),
a na suprotnoj strani (s koje se osvjetljava), ako je preostala tanja stijenka
zuba, ona zbog širenja materijala u tom smjeru puca. Kada je svjetlost slaba,
ona manje prodire u dubinu, pa donji dijelovi plombe ostanu mekani, a to
rezultira njenim ispadanjem.Imajući sve to na umu, vidljivo je koliko uvjeta mora ispunjavati dobar uređaj za polimerizaciju. Stoga se danas na tržištu nudi više aparata različitih vrsta, kvaliteta i cijena. Konvencionalni polimerizacijski uređaji koriste kao izvor svjetla halogene žarulje. Prosječna snaga svjetla im je 600 mW/cm kvadratnom, pa osvjetljavanje mora biti duže.
Plazma-uređaji, argonski laser i e-light-uređaj predstavljaju novu generaciju polimerizacijskih aparata za tzv. «brzu polimerizaciju».
Argonski laser emitira svjetlo snage od 1000 mW/cm kvadratnom, a djelovanje mu se temelji na stimulativnoj emisiji elektromagnetskih valova, zbog čega nastaju jaki koherentni valovi koji sljubljuju čestice materijala za plombu u zubu.
Plazma lampa djeluje slično laseru, crpeći energiju iz specijalnog bloka u samom uređaju u kojem se nalazi plazma. Ona emitira snagu svjetla od 1600 mW/cm kvadratnom za polimerizaciju kompozita. Za izbjeljivanje zuba koristi se isti uređaj, ali snage svjetla od 2900mW/cm kvadratnom.
Najmoderniji svjetlosno polimerizacijski uređaj je APOLLO e-Light. To je bežični uređaj koji radi na principu LED (Light Emitting Diode) dioda. Te diode spojene su s optičkim poluvodičima pa oni emitiraju fotone (čestice svjetla) u vidljivom spektru valne dužine 410-500 nm. Da bi se omogućila optimalna snaga svjetla, diode su spojene sa sistemom leća i drugih optičkih elemenata, čime se sprječava emitiranje infracrvenog svjetla.
Veća snaga svjetla pri polimerizaciji proporcionalno smanjuje vrijeme rada, osigurava bolji prodor u dubinu i smanjuje reakcije pulpe (živca) nakon zahvata. Bolovi u zubu nakon rada na njemu najčešće su uzrokovani nedostacima polimerizacije, bilo da se radi o slaboj, nepotpunoj ili nepravilnoj polimerizaciji.
Važno je napomenuti da je za dobar rad bitan vanjski oblik tih uređaja, njihova veličina, pokretljivost, mogućnost dezinfekcije i sterilizacije i još mnogi drugi parametri koji značajno utječu na njihovu funkcionalnost i upotrebljivost.
