Pedofilija – teško nasilje nad djecom

ZLO VREBA IZ KOMPJUTORA

Krivi smo za mnoge propuste i pogreške, ali naš je najveći zločin zlostavljanje djece, negiranje temelja života. Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti “sutra”, oni traže “danas”. Gabriela Mistral

Pedofilija (grč. paidos – dječak + fileo – volim) je spolna nastranost, vrsta seksualne perverzije, sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola, oblik spolne zloporabe i nasilja, koje se očituje putem zadovoljavanja pohote i seksualnog nagona odraslih osoba na djeci. Pedofili su obično muškarci, koji seksualno uzbuđenje postižu fizičkim i/ili seksualnim kontaktom s djecom pretpubertetske dobi s kojom nisu u srodstvu. Mogu biti heteroseksualni ili homoseksualni, oženjeni ili neoženjeni. Većina heteroseksualnih pedofila oženjena je ili razvedena. To su devijantni, socijalno nezreli i neodgovorni ljudi koji ne nadziru svoj poriv. Po dijagnostičkom priručniku, pedofilija se dijagnosticira temeljem kriterija: a) u posljednjih šest mjeseci javljaju se ponavljajuća, snažna seksualna poticajna maštanja, seksualne potrebe i ponašanja koja uključuju seksualnu aktivnost s pretpubertetskim djetetom ili djecom (obično od 13 godina ili manje); b) želje, seksualne potrebe i ponašanja uzrokuju klinički značajne smetnje ili manjkavosti u socijalnom, radnom te u drugim važnim područjima djelovanja; c) osoba ima najmanje 16 godina i starija je barem 5 godina od djeteta ili djece iz kriterija a). Usto, treba utvrditi je li riječ o sklonosti samo prema djeci istoga spola (homoseksualna pedofilija), različitoga spola (heteroseksualna pedofilija) ili oba spola (biseksualna pedofilija). Zatim treba utvrditi privlače li ga seksualno samo djeca ili i djeca, i odrasle osobe, te kojima je više sklon. Pedofilske se sklonosti počinju javljati u adolescenciji, a privlače ih pretpubescenti. Neke pedofile više privlače dječaci, neke djevojčice, neke jedni i drugi. Razlikujemo tri grupe: a) pedofili (osobe čiji je seksualni interes ograničen samo na djecu), b) zlostavljači djece (muškarci koje spolno zanimaju djeca i odrasle žene), c) počinitelji incesta (žrtve su vlastita djeca ili djeca s kojima je u bliskom srodstvu).

Izloženost djece pedofilskom nasilju putem interneta

Pojavom interneta pedofili više ne traže djecu u parku i na igralištu, već u stanu ostvaruju s njima komunikaciju u chat-roomu. Počnu obzirno, nevinim pitanjima, pa lukavo ispituju ima li tko s njim u sobi, gdje se nalazi kompjutor, tko ga koristi. Ako je komunikacija rizična, prekine razgovor. Kad stekne uvjerenje da nema rizika, jer je kompjutor u dječjoj sobi, a nitko ga ne nadzire, tada raznim strategijama pokušava osvojiti njegovo povjerenje. Pravilnim korištenjem internet je izuzetno koristan medij, ali kad ga zlorabe, može biti vrlo opasan i štetan, jer je zlostavljače gotovo nemoguće otkriti i spriječiti u njihovoj nakani. Oni ostaju anonimni ili se lažno predstave, a djeci izravnom komunikacijom iznose svekolike gadosti, upućuju seksualne, nasilne, zločeste, uznemirujuće i nepristojne poruke, nagovaraju ih na spolni odnos, zlorabu alkohola, droga i sl. Roditelji i ne slute da dijete prima te poruke.

Trećina djece doživjela nelagodu

Prema istraživanju Hrabrog telefona Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba (2003.) o internetskim iskustvima djece, na uzorku od 4 000 učenika od 4. do 8. razreda, iz 19 osnovnih škola te prvog i drugog razreda dviju srednjih škola u 10 gradova – čak 90% ispitanika služi se kompjutorom. Za igrice rabi ga 83%, za surfanje internetom 63% i za slušanje glazbe53%. Internet svakodnevno koristi 58% djece, jednom tjedno 26%, mjesečno ili rjeđe 17%. E-mail adresu ima ih 54%. Čak 49% roditelja nema pristup njihovom e-mailu, a 16% ima. Od 73% djece u Hrvatskoj koja su imala određena iskustva s internetom, 27% bilo je izloženo seksualnim porukama. Četvrtina (25%) tih poruka došla je s nepoznatih adresa, 8% od poznatih osoba i bliskih prijatelja, a 7% ih je dobilo adresu na koju se trebaju javiti. Djevojčice češće (53%) odmah obrišu ili zatvore pristigle poruke nego dječaci (24%), a dječaci i četiri puta češće (20%) odlaze na ponuđenu web-stranicu nego djevojčice (5%). Tinejdžeri su znatiželjni, a pedofili ih vješto izvode. U početku im šalju viceve, šale, navode na razgovor o spolnosti, seksualnim odnosima i iskustvu. Golicave teme ih privlače. Kad dobiju željene informacije i uvjere se da nema rizika, opisuju mu seksualne tehnike, poze, nagovaraju ga na masturbaciju, šalju mu erotske slike, traže da on pošalje njima svoju sliku i na kraju zakažu susret, koji može biti rizičan, imati kobne posljedice. Radi sigurnosti upozore ga da nikome ne govori o tome jer je to njihova tajna. Dijete koje je samo kod kuće i koje ima kompjutor u sobi, osobito ako ga roditelji ne nadziru, često je žrtva pedofila. Najopasnije područje interneta za djecu jest chat-room. A upravo ga 32% ispitanika redovno koristi, i to radi upoznavanja 18%, a radi razgovora o športu, glazbi i filmu 15%. O svemu razgovara 45% učenika, a 28% je upitano o intimnim detaljima ( 23% muških i 35% ženskih). Poruke su ih uznemirile, i to puno više djevojčice (47%), nego dječake (19%). Pedofili najčešće ispituju svoje žrtve o intimnim dijelovima tijela (46%), o iskustvu sa samozadovoljavanjem (34%), a 8% ih je dobilo poziv na sastanak ili seks. Poruke (slike, e-mail, poziv ili poruke sa seksualnm sadržajem) dobilo je 27% djece, od čega 32% onih čiji roditelji nemaju pristup njihovim e-mailovima, u odnosu na 20% čiji roditelji imaju pristup e-mailovima svojih sinova i kćeri, ili su djeca koristila njihovu adresu. E-mail otvori, pročita i izbriše poruku 43% učenika, dok ih 17% ode na ponuđene stranice, a samo ih je 6% e-mail poruku pokazalo nekoj starijoj osobi. Tijekom surfanja 55% dječaka i djevojčica osjećalo se uznemirenima. Čak 59% gledalo je slike golih žena, 46% slike seksualnih radnji, a 12% vidjelo je slike koje sadrže nasilje i seks, od čega 4% s djecom. Trećina djece koja su doživjela neke nelagode nije se nikome povjeravala, 52% ih se povjerilo prijatelju, 17 % roditeljima i 4% nekoj drugoj osobi. Istraživanje u SAD-u, na uzorku od 1 501 djeteta, u dobi 10-17 godina, koji koriste internet, pokazalo je da je 19% njih bilo izloženo seksualno neprimjerenim porukama. Među njima je 25% pokazivalo povišen stupanj stresa. Najjači stres doživjela su mlađa djeca (10-13 god.), djeca koja su surfala izvan svog doma te djeca koja su dobila agresivne poruke seksualnog sadržaja i s kojima je pedofil pokušao ostvariti kontakt. Velikom riziku izložene su djevojčice, tinejdžeri, djeca s raznim problemima, djeca koja češće koriste internet i koja razgovaraju u chat-roomu. Dijete uključeno u pedofilske aktivnosti formira se u problematičnu osobu, ima osjećaj bespomoćnosti, krivnje, lošu sliku o sebi, nisko samopoštovanje i samopouzdanje.

Ni internet više nije siguran za pedofile

U 2004. godini, višemjesečnom međunarodnom policijskom akcijom, u kojoj je sudjelovala i naša policija, uhićene su 252 osobe u 30 zemalja. Očekuje se da će do završetka policijske obrade broj otkrivenih distributera dječje pornografije porasti na nekoliko tisuća. Najviše osoba koje su posjedovale ili raspačavale dječju pornografiju, čak 143 bilo je u SAD-u, zatim u Njemačkoj 26, Velikoj Britaniji 24, Kanadi 7, Francuskoj 5, Švedskoj 4 te u Meksiku i Belgiji po 3. Još 22 zemlje dobile su šire informacije o 37 distributera s njihova teritorija. Među 252 sudionika pedofilskog lanca, dvije su osobe koje su prodavale te filmove, a otkrivene su 24 web-stranice s dječjom pornografijom. Analiza podataka jednog britanskog raspačavača dječje pornografije otkrila je 225 novih osoba koje su imale pedofilski materijal. Identificirano je 8 građana Hrvatske koji su raspačavali pedofilske materijale putem interneta. Na jednoj fotografiji na internetu snimljena je zlostavljana 12-godišnja djevojčica. Od 1997. do 2003. godine u Hrvatskoj je otkriveno 214 takvih djela. Policiji su prijavljena 23 kaznena djela upoznavanja djece s pornografijom i 91 slučaj iskorištavanja za pornografiju, a u 2003. bilo je 37 kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju i 12 upoznavanja s njom.

Što činiti i kako zaštititi djecu

Kako zaštititi djecu od zlostavljanja putem interneta? Zabranom rada na internetu? Ne, nikako, jer ih prikraćujemo za mnoge dragocjene informacije i vrijedno iskustvo. S djecom treba izgraditi povjerljive odnose, uspostaviti zdrav i ravnopravan dijalog, slobodnu i zdravu komunikaciju, češće razgovarati o internetu, upozoriti ih na moguće nepoželjne i ružne poruke, poučiti ih što da rade i kako da postupe u tim situacijama. Računalo treba instalirati u dnevnom boravku, a ne u njihovoj sobi radi mogućnosti provjere onoga što ona rade na internetu. Djecu treba poučiti ponašanju pri surfanju i komuniciranju putem interneta, posebno s nepoznatim osobama. Valja nadzirati korištenje interneta, barem u onoj mjeri u kojoj se nadzire gledanje televizije. Treba odrediti jasna pravila, ograničiti vrijeme koje mogu provesti na internetu, provjeriti tko su im on-line prijatelji, savjetovati ih da nepoznatim sugovornicima ne daju informacije o svom identitetu i da ne šalju tajne poruke i fotografije putem interneta. Dijete mora informirati roditelje o svojim on-line prijateljima i ne smije ugovarati s njima susrete bez znanja i suglasnosti roditelja, poglavito ne s onima o kojima ništa ne zna. Mudro je izraziti želju za upoznavanjem njegovih roditelja i predstavljanjem njega svojima. Samo edukacija, odgoj, povjerenje i zdravi odnosi prava su rješenja. Prijetnje, ucjene i zabrane loša su sredstva. Batinama možemo nekog zastrašiti, možemo ga i kazniti da pravda bude zadovoljena, ali odgajati ga ne možemo – kaže Bela Sekelj. Naš je cilj odgoj, a ne strašenje!

Mr.sc. Ivica Stanić