ASISTENTICA U STOMATOLOŠKOJ ORDINACIJI
 
POMOĆ I LIJEČNIKU I PACIJENTU
 
Svaki stomatolog danas traži asistenticu brojnih sposobnosti i znanja. Mnoge su od tih osobina prirođene, a neke se uče. Najveći broj stomatoloških ordinacija su polivalentan je, što znači da u njih dolaze pacijenti svih životnih dobi. Zajednička im je osobina jače ili slabije izražena nelagoda, strah, pa čak i potpuno negativan stav prema stomatološkom liječenju (naročito u djece).
 
 
Financijsko poslovanje ambulante uvjetovano je brojem pacijenata i tako ostvarenom naplatom od HZZO-a, ili direktno od pacijenta. Danas je sve više ordinacija, što je značajno zaoštrilo borbu za svakog od njih. Zakon o zdravstvenoj zaštiti pruža pacijentu mogućnost izbora stomatologa, što uzrokuje novu poslovnu filozofiju stomatološkog tima i trud da se zadrži svakog od njih, a po mogućnosti i da se privuče nove. Sve navedeno zahtijeva i promjenu odnosa prema pacijentu. Zato je bitno da asistentica voli svoj posao, što će pacijent vidjeti na njenom vedrom licu. Ona je prva osoba s kojom on kontaktira, telefonom ili u čekaonici. Dobra komunikacija koja se postigne pri prvom kontaktu nagovještaj je dobre suradnje i postizanja zadovoljstva pacijenta. Oblik i način komunikacije mora se prilagoditi životnoj dobi, kulturi i potrebama svakog pacijenta. Lijepo primljen i ohrabren u čekaonici, pacijent će biti dobar i u ordinaciji. Svaka neuljudnost, ljutnja u glasu ili pokazivanje drskosti i nestrpljenja odvratit će pacijenta. Poznato je iz prakse da je dovoljan samo jedan nervozan ili nezadovoljan pacijent u čekaonici pa da se to kao poplava proširi. Zato je potrebno da asistentica takvog pacijenta prepozna i pravilno reagira, da prevenira moguće nesuglasice i konflikte, a nikako da ih uzrokuje.
U ordinaciji asistentica treba biti uz pacijenta i liječnika. Njeno mjesto je s lijeve strane stomatološke stolice, uz dopuštena kraća udaljavanja po potrebne lijekove ili instrumente. Loše je po pacijenta i stomatologa ako je ona samo s njima te se bavi nekim drugim poslovima (piše, čisti instrumente, slaže lijekove i sl.). Prestrašenom pacijentu, izloženom više ili manje neugodnom tretmanu, bit će lakše ako mu liječnik i asistent upute osmijeh i riječ ohrabrenja i pohvale. Držanjem za ručicu malog pacijenta asistentica mu dokazuje svoje suosjećanje i daje mu snagu da izdrži. Za vrijeme zahvata, asistentica treba slušati upute stomatologa, pripremati materijale za rad te dodavati potrebne instrumente, kako bi zahvat trajao čim kraće. Sve to treba biti sinhronizirano, bez nervoze, buke i negodovanja, da se pacijent osjeća sigurno i ugodno. Nakon tretmana (dok stomatolog pere ruke), asistentica oslobađa pacijenta zaštitne pregače, sisaljke i ostalih pomagala, on ustaje i, uz dogovor za drugi susret, ljubazno ga ispraća iz ordinacije. Nakon njegovog odlaska upisuje se rad. Danas se koriste kompjutori, što značajno olakšava i skraćuje vrijeme za vođenje administracije, ali od asistentice traži informatičko znanje. Tako bi trebala raditi dobra asistentica. Gdje da ju nađemo? Da li je bolja starija ili mlađa? To su pitanja koja si postavlja svaki stomatolog koji želi zaposliti asistenticu. Jedini je univerzalni odgovor da mora imati završenu srednju medicinsku školu (što ne mislim da je potrebno). Starije sestre dolaze iz drugih djelatnosti i donose neke svoje navike koje su u stomatologiji neprihvatljive, a teško se iskorjenjuju (one su s liječnikom, a ne uz njega). Mlade sestre dolaze iz škole i tek stvaraju radne navike i odnos s pacijentom (svega se boje, u svemu su nesigurne, što pacijent odmah primjećuje). U Hrvatskoj ne postoji škola koja bi sveobuhvatno obrazovala kadrove za učinkovito obavljanje svih zadataka asistentice koje pred nju stavlja suvremeno ustrojena ordinacija. Tako se pristupa kompromisima pa se uzimaju osobe (zasad isključivo ženske) nekog srednjemedicinskog obrazovanja, a specifična dalja stomatološka edukacija prepuštena je svakom stomatologu. Iz svega proizlazi da je bitno da ta osoba voli i želi raditi i da je spremna dalje učiti i usavršavati se te da je vedra i komunikativna.
 
 
Ana Fajdić-Furlan, dr.stom.