PATRONAŽNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

SESTRA ZAŠTITNICA OBITELJI

Patronažna je zdravstvena zaštita medicinsko-socijalna djelatnost u svrhu promicanja i očuvanja zdravlja pojedinca, obitelji i zajednice tamo gdje oni žive, rade, uče, igraju se. Prvenstveno se odnosi na one pojedince i grupe koji imaju povećan rizik za zdravlje.

Preventivna djelatnost u domeni patronažne sestre odnosi se na prepoznavanje i rano otkrivanje bolesti, otkrivanje anomalija, rizičnog ponašanja, na obavljanje posjeta i planirane odlaske u obitelj i škole. Patronažnu zdravstvenu zaštitu provode više medicinske sestre u sklopu domova zdravlja, što je čini sastavnim dijelom primarne zdravstvene zaštite. Takav oblik rada odvija se u obitelji i zajednici, uz maksimalno sudjelovanje korisnika. Financira je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te je za cjelokupno stanovništvo besplatna. Promicanje zdravlja i zdravstveno prosvjećivanje važan su dio rada patronažnih sestara, a odnose se na: • individualno zdravstvenopreventivno savjetovanje stanovnika na području za koje je patronažna sestra nadležna, • distribuciju tiskanog zdravstvenoodgojnog materijala prigodom obilaska štićenika u kući, kao i u drugim oblicima rada s njima, • sudjelovanje u provođenju zdravstvenopreventivnih i zdravstvenopromotivnih programa na lokalnoj razini prema određenim vodećim javnozdravstvenim problemima na svom području, a u dogovoru s izabranim liječnicima i drugim stručnjacima, u radu s malim grupama, djelovanju putem lokalnih medija, • održavanje zdravstvenoodgojnih i zdravstvenopromotivnih tečajeva radi usmjeravanja vulnerabilnim grupama. CILJEVI su takve zaštite provođenje zdravstvene zaštite izvan zdravstvene ustanove, aktivno pronalaženje onih kojima je potrebna zdravstvena i socijalna zaštita te osposobljavanje i pomoć pojedincima, obiteljima i drugim grupama u provedbi potrebnih mjera zaštite. Okvir u kojem djeluje patronažna sestra geografski je određen lokalitet (5 100 stanovnika) pa je ona jedini zdravstveni djelatnik u čijoj je kompetenciji cjelokupna obitelj i šira zajednica određenog područja. Prioriteti su u pružanju zaštite: zaštita zdravlja djece i žena, briga o starim, samim i nemoćnim osobama, briga o oboljelima od bolesti koje predstavljaju vodeće probleme populacije. ZADACI su: promicanje i očuvanje zdravlja kod populacije s pojačanim potrebama, pravodobno otkrivanje i prepoznavanje te skrb za bolesne i nemoćne u smislu sekundarne prevencije, koja se provodi tamo gdje ljudi žive i rade, najčešće u njihovim domovima.

PATRONAŽNA MEDICINSKA SESTRA

Sam naziv dolazi od latinske riječi patronus, što znači zaštitnica, pokroviteljica, zagovornica, odvjetnica, braniteljica. Na svim razinama prevencije patronažna sestra ostvaruje djelokrug rada kao član šireg tima primarne zdravstvene zaštite. Stoga je važna međusobna suradnja uz dogovorena pravila rada u timu. Patronažna sestra prikuplja vrlo značajne podatke o fizičkom, psihičkom i socijalnom funkcioniranju pojedinca u njegovom domu, procjenjuje razinu funkcioniranja i preostale mogućnosti zadovoljavanja dnevnih potreba, povezuje štićenika i obitelj s potrebnim uslugama u zajednici i upućuje ih na korištenje raznih oblika socijalne podrške, utvrđuje potrebu i mogućnosti edukacije te ju provodi na najprimjereniji način. Zadaci su i ovlasti patronažne sestre: • procijeniti tjelesne, psihološke, socijalne i duhovne potrebe obitelji i zajednice, imajući u vidu njihovo zdravstveno stanje, rast i razvoj te socijalne i ekonomske prilike, • uočavati i prepoznavati činioce koji pridonose, ali i one koji negativno utječu na tjelesno, socijalno i psihičko blagostanje, uz uzimanje u obzir kulturnih, socijalnih, ekonomskih, političkih, okolišnih i drugih utjecaja na zdravlje i zaštitu zdravlja te pojavu bolesti, • utvrđivati potrebe za zdravstvenom njegom pojedinca i obitelji, • planirati provođenje zdravstvene njege i vrednovati njeno provođenje, • pronalaziti bolesne, nemoćne, ugrožene i pomagati njihovom zbrinjavanju, aktivirati bolesnika i članove obitelji za preuzimanje brige o sebi i oboljelom članu u zavisnosti od raspoloživih snaga i mogućnosti, • poticati organiziranje samozaštitnih grupa i, ako je potrebno, pomagati u njihovom radu, • razvijati i održavati komunikaciju između korisnika i djelatnika zdravstva, prosvjetne, socijalne i drugih službi te ukazivati na otkrivene probleme, • zagovarati interese korisnika, • sudjelovati u diplomskoj nastavi medicinskih sestara te obrazovanju pripravnika. Temeljne vještine kojima se koristi patronažna sestra vještine su potpore i utvrđivanja potreba za zdravstvenom njegom, vještine podučavanja, vještine podrške i utjehe. Za njihovu primjenu neophodno je dobro vladanje komunikacijskim vještinama. Praksa patronažnih sestara utemeljena je na znanju, umijeću i odgovornosti, etičkim načelima, pozitivnim stavovima i motivaciji. Tako su načela na kojima se temelji takav rad: profesionalnost određena usvojenim standardima rada, cjelovit pristup zbrinjavanju korisnika, obiteljsko zbrinjavanje i usmjerenost na zajednicu, preventivno djelovanje, primjena sustavnog, logičkog rješavanja problema kroz proces sestrinske skrbi, partnerski odnos, multidisciplinarni pristup. Zbog svega toga i kažemo da je patronažna sestra zagovornik i zastupnik interesa korisnika. Osnovne preventivne mjere u patronažnoj zaštiti svakako su: zaštita trudnica, rodilja, novorođenčadi, dojenčadi, male djece, kronično bolesne djece, kroničnih bolesnika, starijih osoba i invalida. Svaki oblik navedene zaštite provodi se kroz proces zdravstvene njege, imajući u vidu cjelovit pristup štićeniku i njegovoj obitelji. Patronažni posjeti planiraju se i provode na osnovi prijave, odnosno obavijesti voditeljice patronažne službe, koja svakodnevno prikuplja informacije iz rodilišta, ginekoloških ordinacija i drugih zdravstvenih ustanova. Posjeti se također planiraju i provode na osnovi prijave nadležnog liječnika, na poziv obitelji, susjeda, kao i samog korisnika. Patronažna sestra planira posjete i na osnovi vlastitog pronalaženja i poznavanja određenog lokaliteta na kojem radi. Po obavljenim pripremama za patronažne posjete, sestra odlazi na teren. Prvi posjeti uvijek su od posebnog značenja jer se dolaskom u obitelj otvaraju vrata koja moraju ostati, za patronažnu sestru, uvijek otvorena, s jasnom porukom što je bio cilj posjeta i zašto su potrebni svi sljedeći. Planiranje posjeta ovisi o procjeni potreba svakog pojedinca i obitelji pa se na osnovi toga planiraju sestrinski ciljevi i intervencije. Prvenstveno se to odnosi na edukativne programe, ali i na suradnju sa stručnjacima iz drugih područja, odnosno svim članovima multidisciplinarnog tima na nivou jedne zajednice. Najčešće su to timovi opće/obiteljske medicine, pedijatrijski timovi, ginekološki, ali i drugi specijalistički timovi, socijalne službe, centri za pomoć i njegu u kući, ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući, prosvjetne ustanove (škole, vrtići), razne grupe korisnika s određenim potrebama, karitativne organizacije, razne udruge te sve ostale strukture na razini lokalne zajednice. Patronažna sestra uistinu je zastupnik interesa korisnika. Ona nastupa pred drugima u ime i za korisnika te mu pomaže da ostvari interese i postigne željene ciljeve u ostvarenju cjelovitog zdravlja.

Primjer iz prakse

Marijina obitelj je mnogočlana. Žive u vrlo skromnim socioekonomskim uvjetima. Suprug radi, ali je sklon alkoholu i u obitelji je uzrok mnogih nedaća. Marija je vrijedna, uredna, skrbi o djeci i u skromnim uvjetima svakodnevnog življenja daje maksimum. Dugo se poznajemo. Ranije trudnoće, nadzor nad djecom, razne pomoći samo su oblici rada u toj obitelji. Sluša savjete, želi učiti. Počinje rat. Suprug nema radnu dozvolu i gubi posao. Nitko od obitelji nema uvjete za dobivanje domovnice, a time niti mogućnosti da ostvari bilo koji oblik socijalne pomoći. Kontaktiram socijalnu službu, ali uza sve želje da se pomogne obitelji, Zakon je jasan: nisu državljani Republike Hrvatske. Jedinu pomoć ostvarujemo preko Caritasa i time se obitelj prehranjuje. Marija me zadivljuje kreativnošću i maštom pa i uči kako se od konzerve mesnog doručka i malo kiselog kupusa može skuhati sarma. I to dobra! Suprug besposličari, pije, pokazuje agresivnost prema njoj, ali i prema djeci. Uza sve nevolje, dolazi vijest o šestoj trudnoći. Zdravstvene zaštite nema. Obraćam se ginekologu u Domu zdravlja Rijeka. Iznosim probleme i molim za pomoć. Dva pregleda tijekom trudnoće osigurana su. Rađa se djevojčica. Nakon početnih problema iza poroda, otpušta se kući. Napreduje na majčinom mlijeku. Nakon godine i pol Marija želi prekinuti dojenje. Mršava je i umorna. Dajem savjete za ablaktaciju, ali i pregledavam dojke. Na lijevoj dojci opipavam kvržicu. Iskustvo mi kaže da Marija mora liječniku, ali opet nailazim na isti problem, a to je zdravstvena zaštita koju ona nema. Budući da je uznemirena, obećavam da ću poduzeti sve što je u mojoj nadležnosti. Počinje period vrlo težak za svih. U zdravstvenoj stanici na lokalitetu na kojem radim molim liječnicu da pregleda Mariju i savjetuje što dalje činiti. Vrlo je jasna: kirurg je sljedeća instanca. Obraćam se ponovno socijalnoj službi. Kucam na sva vrata u gradu, telefoniram, odlazim osobno, a sve u nadi da će se pronaći rješenje za Mariju. Jedino je rješenje ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu, barem privremeno, dok se ne provedu potrebne pretrage i utvrdi dijagnoza. Uglavnom dobivam negativne odgovore. Pročelnik Ureda za zdravstvo i socijalnu skrb čini presedan: daje nalog da se provede postupak za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu na period od tri mjeseca. Sada već možemo krenuti, ali Marija je nepismena i pomoć joj je neophodna. Predugo bi trajalo kada bih navodila što je sve bilo potrebno učiniti, ali ono najvažnije jest da je pregled kod kirurga potvrdio strahove i da je potreban operativni zahvat. Prije odlaska u bolnicu treba riješiti skrb nad troje malodobne djece budući da je suprug neodgovoran. Kako su sada već mnoge službe u gradu bile senzibilizirane slučajem, rješenje se pronalazi smještanjem djece u dobi od četiri, tri i jedne i pol godine u Dom za nezbrinutu djecu u Istri. Tamo su potrebe djece važnije od posjedovanja domovnice. Dogovor je da će djeca ostati do oporavka majke nakon operacije. Rastanak s djecom bio je bolan. Starija djeca pokušavala su shvatiti što se događa i biti odrasla, za razliku od oca koji se nije trijeznio. Operacija je bila opsežna i potvrdila je sve strahove da se radi o malignoj bolesti iza koje slijedi kemoterapija. Sada već brigu u segmentima socijalnog zbrinjavanja preuzimaju djelatnici socijalnih službi te pronalaze načine za rješavanje statusa i ostalih pitanja vezanih za obitelj. Od tada je prošlo sedam godina. Marijino zdravstveno stanje sve je lošije, ali se nalazi pod stalnom skrbi zdravstvenih radnika. Stanje u obitelji mijenja se utoliko što djeca odrastaju, uključuju se u svakodnevni život pomažući majci. Jedino sin od trinaest godina pravi probleme i završava u Domu za djecu s poremećajima u ponašanju. Čak ima sukobe i s policijom. Troje najmlađe djece, sada već školaraca, smješteno je u udomiteljsku obitelj i redovito održavaju vezu s majkom i braćom. Otac i ne mari mnogo. Djeca su odlični učenici. Najmlađa djevojčica pokazuje sklonost likovnom izražaju pa su joj radovi izloženi u lokalnim novinama. Mariju sve to jako veseli iako je beskrajno tužna što su odvojeni. Sve je više svjesna da se o njima ne bi mogla skrbiti na takav način. Nedavno je Marija, prije odlaska na onkologiju, svratila k meni u zdravstvenu stanicu da mi pokaže dječje slike i izrazi zadovoljstvo što im je dobro. Proživljavala sam s njom najteže trenutke, znala sam što osjeća i nastojala sam joj biti podrška. Znala sam da sam na vrijeme prepoznala potrebe, kako njene, tako i cijele obitelji, i učinila sve da se pronađu najbolja rješenja. Bila sam ponosna na sve strukture u gradu koje su prepoznale težinu problema te obitelji i pridonijele njegovom rješenju. Ovo je samo jedna od “priča” u kojima sudjeluje i u kojima “živi” patronažna sestra.

Nataša Mrakovčić, vms