Psihijatrija
Spolni identitet
Poput edipskog mladca, komu je preteško suparništvo s roditeljem istog spola,
pa odustaje od boja i ponizno se pokori svom roditelju, mlada osoba često prolazi
kratkotrajnim razdobljem homoseksualnosti.
Prijateljstva
često prekrivaju homoseksualni poriv, a dječaci i djevojčice između petnaeste
i dvadesete godine ponekad izvode spolne pokuse. Često, obrnuti se Edipov
kompleks može pretvoriti u iskrenu ljubav za neku stariju osobu (nastavnika,
šefa...itd). U mnoštvu takvih ljubavi nikada ne dolazi do pravih homoseksualnih
odnosa. Te su ljubavi duševne i nespolne.Kad mladića ili djevojčicu podulje privlači neka osoba istog spola, takvi osjećaji pobuđuju strahovite tjeskobe. Da bi se nekako zaštitile od neugodnih homoseksualnih tlapnji, mlade osobe mogu postati vrlo slobodnog ponašanja. Ako taj sukob ne riješe na vrijeme, unose ga, naravno, i u brak.
Oženjena (ili udata) osoba s pritajenim homoseksualnim željama nesvjesno žudi da svog bračnog druga pretvori u osobu vlastitog spola.
Budući da se osjećaju nekako nelagodno u braku, ali ne znaju odakle ta napetost, muž ili žena s nesvjesnim homoseksualnim žudnjama niječu te želje upuštanjem u izvanbračne odnose, kako bi dokazali svoju heteroseksualnost.
Već poslije tri-četiri mjeseca liječenja Toni je počeo shvaćati da je njegova prisilna izvanbračna pustopašnost povezana s njegovim homoseksualnim žudnjama. Uvidio je da, u usporedbi s njegovim ljubavnicama, Hilena nije imala spolnog iskustva s drugim muškarcima. Ta spoznaja pomogla mu je da ispita što ga je to privlačilo ženama s bogatim spolnim iskustvom. Analiza je otkrila da su Tonija mnogo više zanimali drugi muškarci s kojima su spavale njegove ljubavnice i glavom mu se vrzmalo mnoštvo tlapnji o njima. Toni je sanjao o raskalašenim gozbama s muškarcima, a u svom prenesenom odnosu s terapeutom neprekidno je maštao kako on i terapeut imaju spolni odnos. Sve su te tlapnje izvirale iz strahovite čežnje za likom OCA “koji bi uvijek bio uza me i štitio me svojom snagom”. Pošto je Toni ispitao svoje homoseksualne tlapnje, nije više osjećao potrebu da potvrđuje svoju spolnu moć, pa je i njegov brak bio sretniji.
Autoritetu je to primjer koliko je bitan Tonijev odgoj. Generacijama smo učili da je prihvaćanje neke misli i ideje, samo zato što je njezin izvor u autoritetu, preživjeli oblik skolastičkog naučavanja. No, ne možemo se oteti iskušenju da u novinama ne citiramo masnim slovima izjave autoriteta iz javnog ili znanstvenog života.
U mladenačkoj se dobi ponavljaju sve faze razvoja. Ako to nije riješeno kako valja, posljedice tih sukoba izbit će i u mladenačkim godinama.
Premda su sukobi u mladenačkoj dobi u mnogočemu zapravo neriješeni sukobi iz prijašnjih razvojnih razdoblja, samo jače izraženi, mladu osobu između 15 i 20 godina vrlo često muče sukobi identiteta, more tjeskobe zbog seksualne požude – heteroseksualna i homoseksualna podvojenost, koja se tiče ovisnosti i neovisnosti. Da bi se obranili od svojih napasnih čežnji za ovisnošću, mladići i djevojke između 15 i 20 godina žele se ponašati vrlo neovisno; da bi svladali spolne nedoumice, mogu postati vrlo slobodnog moralnog ponašanja; da bi dokazali svoj identitet, mogu postati pobunjenicima i odmetnicima.
Oženjena (ili udata) osoba, koja nije riješila zadatke iz mladenačke dobi, često se i rado upušta u izvanbračne veze. Takav odnos može potaknuti klimav spolni identitet, dati zadovoljstvo onome tko prkosi svom tiranskom Nad-Ja, poreći ovisnost o supružniku i udaljiti nas od zabranjena rodoskrvna objekta. Na kraju, međutim, glas Nad-Ja nadjača sve i počnu nas mučiti zbrkani osjećaji za izvanbračnog partnera. Tada obično potražimo pomoć psihoterapeuta.
