KLIMAKTERIJ, MENOPAUZA I POSTMENOPAUZA
 
Trećina života žene
 
 
Klimakterij je dugo i široko prihvaćen naziv za životno razdoblje žene u kojem se postupno gasi funkcija jajnika, sve do potpunog prestanka. To je prijelazno razdoblje od zrele dobi prema starosti. Granice klimakterija teško je odrediti i one su individualne. Najčešće počinje nakon 44. godine života i traje 5-10 godina.
Menopauza je posljednje fiziološko krvarenje iz maternice, a prosječno se javlja oko 51. godine života. Menopauzu utvrdimo tek nakon jednogodišnjeg izostanka menstruacije. Kasna menopauza je prestanak menstruacije nakon 55. godine života, a prijevremena je ona prije 40. godine. Kirurškim zahvatom, zračenjem ili lijekovima izazivamo jatrogenu menopauzu. Razdoblje nakon menopauze je postmenopauza. U Hrvatskoj žene žive prosječno 77 godina i, prema tome, trećinu života žive u postmenopauzi, sa svim njenim posljedicama.
Perimenopauza je višegodišnje razdoblje oko menopauze u kojem dominiraju dugotrajna razdoblja izostanka menstruacije, nepravilna krvarenja, vazomotorne tegobe, kao posljedica nedostatka estrogena.
 
 
Hormonske promjene u perimenopauzi
 

Najviša razina hormona jajnika (estradiola) prisutna je u sredini menstruacijskog ciklusa, dok u perimenopauzi opada, a nakon menopauze izrazito je niska. Slabljenjem te prestankom rada jajnika opada razina estrogena i njegovih produkata, a kao posljedica javlja se povećanje razine hormona hipofize (FSH) koji pokušava nadoknaditi nedostatni rad jajnika. Prvi endokrinološki znak i najava menopauze jest porast razine FSH i ta razina najviša je 2-3 godine nakon menopauze, ponekad 10-20 puta viša od ranije. Kasno nakon menopauze hormoni hipofize tek su blago povišeni. Masno tkivo u postmenopauzi postaje glavni izvor estrogena te gojazne žene imaju veću razinu estrogena i oni su u njih ujedno djelotvorniji, a perimenopauzalni simptomi manje su izraženi. Ponekad su smetnje u perimenopauzi slične onima kod nedostatka estrogena, prouzročene nenormalnošću rada štitnjače. Njih uvijek treba istražiti, ako te smetnje ne izaziva manjak estrogena. Nerijetko, u perimenopauzi se može naći i relativni višak estrogena; klinički se takva stanja manifestiraju kao nepravilna krvarenja iz maternice i nenormalnosti sluznice maternice.


Posljedice manjka estrogena mogu se podijeliti na:
1) rane (akutni simptomi)
nepravilna krvarenja iz maternice, neuredan menstruacijski ciklus, izostanak ovulacije,
vazomotorni simptomi – valovi vrućine, noćna znojenja, nepravilnosti rada srca, glavobolje,
psihološki – razdražljivost, tjeskoba, emocionalna labilnost, zaboravljivost, poteškoće u koncentraciji, gubitak libida;
2) srednje (5 godina nakon menopauze)
urogenitalni – atrofija genitalnih organa, dispareunija, uretralni sindrom,
kožni – suha, tanka, prozirna koža, suhe dlake, krhki nokti;
3) kasne posljedice (10 godina nakon menopauze)
osteoporoza,
kardiovaskularne bolesti.
 
 
Nepravilna krvarenja iz maternice
 
Oko 2-4 godine prije menopauze menstruacijski ciklusi postaju produženi, neredoviti, javljaju se obilna krvarenja iz zadebljane sluznice maternice. Kada više nema jajnih folikula sposobnih da sazriju, stvaranje estrogena nedovoljno je, prestaje zadebljavanje sluznice maternice te nastupa menopauza. Kod svakog nepravilnog krvarenja u perimenopauzi treba kiretažom isključiti premaligne ili maligne promjene sluznice maternice. Iako je krvarenje glavni znak raka, rak se potvrdi u 2-3% pacijentica. Tek nakon kiretaže započinjemo hormonsko liječenje, koje traje 3-6 mjeseci, kao i dalji nadzor pacijentice. Ostali dijagnostički postupci koje koristimo kod nepravilnih krvarenja jesu: analiza razine hormona, testovi funkcije jetara, citološki obrisci grlića maternice, kolposkopija, biopsija, endocervikalna kiretaža, ultrazvuk maternice i jajnika i histeroskopija.
 
 
Vazomotorne tegobe
 
Najčešće su i najtipičnije tegobe valovi vrućine i znojenje, a javljaju se u 70% žena u perimenopauzi. Nastaju zbog pada razine estrogena u cirkulaciji, a time i u mozgu. Tegobe su najintenzivnije u prvih nekoliko godina nakon menopauze. S vremenom tegobe spontano prestaju, u većine traju 1-2 godine. U trećine žena tegobe su akutne, ozbiljno im remete kvalitetu života pa traže liječničku pomoć. Reakcija na hormonsko liječenje izrazita je, valovi vrućine često potpuno nestanu prije završetka prvog ciklusa liječenja, a liječenje treba provoditi 2-3 godine. Nestankom vazomotornih tegoba nestaju ili se znatno smanjuju psihološke smetnje, uključujući umor, tjeskobu ili depresiju.
 
 
Psihološke tegobe
 
Oko menopauze javlja se emocionalna labilnost, a neke psihološke tegobe češće su u toj dobi: poteškoće koncentracije, neodlučnost, zaboravljivost, promjene raspoloženja, razdražljivost, agresivnosot, osjećaj osamljenosti, neželjenosti, introvertnost, strah, tjeskoba i depresija. One su reakcija na stres uzrokovan vazomotornim tegobama, a i na spoznaju o menopauzi i starenju. Psihološke tegobe objašnjavaju se “domino-efektom”. Estrogeni imaju izravno poticajni učinak na središnji živčani sustav pa se hormonskim nadomjesnim liječenjem u većine žena postiže znatno poboljšanje.
 
 
Hormonsko nadomjesno liječenje
 
Nedvojbeno je da se stanovništvo svijeta brzo umnožava te da čovječanstvo stari. Zbog udjela starijih osoba rade se posebni programi zdravstvene zaštite starijih te istraživanja i prevencija sve učestalijih bolesti starije dobi. U Hrvatskoj danas živi 700.000 žena starijih od 50 godina i 320.000 žena starijih od 65 godina. Osim želje za što kvalitetnijim životom žena starije dobi, važan su argument za nadoknadu hormona jajnika, čija je funkcija oslabljena ili potpuno iscrpljena, i uzroci smrtnosti žena u postmenopauzi.
U posljednjih 20-30 godina brojna istraživanja neosporivo su dokazala da hormonsko nadomjesno liječenje znatno smanjuje rizik od brojnih bolesti, pa i onih zloćudnih. Simptomi i bolesti što se uspješno liječe (sprječavaju) nadomjestkom hormona jajnika brojni su: valovi vrućine, noćna znojenja, nesanica, lupanje srca, glavobolje, promjene ponašanja, osjetljivost, depresija, umor, gubitak koncentracije, slaba memorija, smetnje motorike, suhoća rodnice, bolni snošaji, poremećaji mokrenja, gubitak libida, suha i tanka koža, suha kosa, bolovi u zglobovima, osteoporoza.
Hormonsko nadomjesno liječenje može biti simptomatsko ili preventivno. Medicinska je, moralna i etička dužnost svakog liječnika briga za starije pa su nedopustiva mišljenja da su hormoni “štetni” i da ih ne treba koristiti. Želja pacijentice temelj je za provođenje takvog liječenja, a dužnost je liječnika davanje točnih, objektivnih i suvremenih informacija vezanih za primjenu hormona, priprema pacijentice za takvo liječenje te kvalitetan nadzor žena koje su prihvatile hormonsko nadomjesno liječenje.
 
 
Doc.dr.sc. Neda Smiljan Severinski, dr.med.