OSNOVNI PRINCIPI LIJEČENJA ŠEĆERNE BOLESTI

PRAVILNA PREHRANA

Prehrana osoba sa šećernom bolesti osnovni je oblik liječenja za tip II šećerne bolesti, a uz inzulinsku terapiju i za tip I šećerne bolesti. Takva se prehrana ne razlikuje bitno od prehrane zdravih osoba, već znači uravnoteženu prehranu u kojoj su potrebe organizma za energijom, vitaminima i mineralima sadržane u obrocima tijekom čitavoga dana. Osnovni je princip pravilne prehrane priprema hrane (kuhano, naglo pečeno, s manje masnoća u pripremi) i raspored u više obroka tijekom dana. To ne znači veću količinu hrane, nego češće uzimanje manjih obroka u pravilnim razmacima. Tri su veća obroka tijekom dana (zajutrak, ručak i večera), a dva međuobroka ne opterećuju gušteraču lučenjem inzulina, pa bolesnik između obroka ne osjeća prekomjernu glad (i jedna jabuka je obrok). Izuzetno je važno svakodnevno konzumirati veću količinu tekućine (voda, čaj), u prosjeku 1-2 litre dnevno, a u ljetnim mjesecima i do 3 litre dnevno. Preporuča se da u ukupnom dnevnom unosu bude 55-60% ugljikohidrata, 10¬-20% bjelančevina, a masnoća do 30% (od toga zasićenih 10%, a nezasićenih 20%). Vitamini, minerali i voda neophodni su za normalan život i rad stanica tijela, ali nemaju energetsku vrijednost. Prema tjelesnoj težini i visini (ITM – indeks tjelesne mase – težina / visina2), svakoj se osobi sa šećernom bolesti računa njena dnevna energetska potreba u Kcal. Optimalan ITM za žene je 22, a za muškarce 23. Ako je ITM iznad 25, radi se o pretiloj osobi pa je potrebno smanjiti energetski unos, a ako je ispod 20, potrebno je povećati unos kalorija. ITM veći od 30 bolest je i potrebno ju je liječiti.

TJELESNA AKTIVNOST

Osobe koje se redovno bave tjelesnom aktivnošću imaju znatno bolje reguliranu šećernu bolest, a potreba za lijekovima (inzulinom ili tabletama) znatno je manja u odnosu na osobe koje su fizički neaktivne. Razlog je tome povećan rad mišića i ubrzana cirkulacija, a otpornost prema glukozi na stanicama smanjuje se, pa glukoza lakše ulazi u stanice. Unutar stanica potreba za energijom znatno je veća, glukoza brže izgara i trošenje je pojačano. Kao i pravilna prehrana, i tjelesna aktivnost potrebna je za sve, bez obzira na postojeću bolest ili njene komplikacije jer, osim što izuzetno dobro djeluje na utrošak energije i održavanje dobre kondicije i lijepog izgleda, pozitivno djeluje na opće fizičko i psihičko stanje svakog pojedinca. U stvari, fizička aktivnost trebala bi biti zadovoljstvo, a ne prisila. Ako netko ne želi aerobik, može vježbati hodajući stepenicama umjesto korištenja dizala, brzim hodom svakodnevno ići na posao, a ne voziti se automobilom, ili na večer prošetati umjesto gledanja TV i sl.

EDUKACIJA I SAMOKONTROLA

Potrebno je da oboljeli od šećerne bolesti nauči što više o svojoj bolesti, njenim komplikacijama, načinu liječenja i samopomoći. Treba svladati različite vještine, a u trenucima lošeg općeg stanja znati kako si sam pomoći. Dakle, bolesnik sa šećernom bolešću mora imati dva liječnika, a jedan od njih je on sam. Važno je znati i razumjeti osnovne principe liječenja, pridržavati se dobivenih uputa i tako održati dobro zdravlje i kvalitetu življenja. Često je potrebno promijeniti navike ili način života, više pažnje posvetiti sebi i svojem organizmu i pokušati živjeti s kroničnom bolešću, koja oboljelog prati do kraja života. Samokontrola u osoba sa šećernom bolešću jest briga o vlastitom zdravlju, pa je potrebno: • pridržavati se uputa o pravilnoj prehrani i postići preporučenu tjelesnu težinu, • svakodnevno provoditi tjelesnu aktivnost, • redovno kontrolirati krvni tlak, • svakodnevno provoditi njegu tijela, naročito stopala, • kontrolirati razinu glukoze u krvi i mokraći, a na dobivene rezultate pravilno reagirati. Samokontrola glukoze u krvi i mokraći jednostavan je način kojim se u svako doba može provjeriti stanje reguliranosti šećerne bolesti. Iz kapi krvi za manje od jedne minute saznaje se razina glukoze u krvi, ili pak uranjanjem trakice u mokraću količina glukoze izlučene urinom. Prema dobivenim razultatima, a na temelju znanja i iskustva u liječenu svoje bolesti, oboljeli sam podešava potrebnu količinu lijeka (inzulina ili tableta), količinu hrane koju će uzeti, vrijeme obroka i tjelesnu aktivnost. O dobivenim rezultatima potrebno je voditi dnevnik samokontrole i donijeti ga na svaki kontrolni pregled liječniku.

REDOVNE KONTROLE LIJEČNIKA

Kako bi se postigla i održala dobra regulacija glukoze u krvi te na vrijeme prepoznale komplikacije bolesti i započelo njihovo liječenje, potrebno je redovno se javljati na liječničke i laboratorijske preglede. Liječnik će svaki pregled iskoristiti za dodatnu edukaciju bolesnika na temelju njegovog dnevnika samokontrole i dobivenih laboratorijskih rezultata. Mjerenjem glikoziliranog hemoglobina HbA1c (čestica u krvi koja se trajno veže sa glukozom ako je ona povišena) ocijenit će stanje regulacije u protekla tri mjeseca. Potrebno je, također, jednom godišnje učiniti pregled očne pozadine i pretrage bubrega (skupljanjem 24-satnog urina u kojem se mjeri izlučivanje bjelančevina) kako bi se na vrijeme prepoznale početne promjene na malim krvnim žilama i zaustavilo njihovo napredovanje. Također je jako važno pregledati stopala i ocijeniti cirkulaciju i aktivnost perifernih živaca. Kako oboljeli od šećerne bolesti 4 puta češće obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti nego ostali, potrebno je bar jednom godišnje učiniti pregled srca i redovno mjeriti krvni tlak. Velike studije u svijetu, a i dugogodišnja iskustva s bolesnicima, dokazali su da će samo dobra regulacija glukoze u krvi značajno usporiti ili neće dovesti do razvoja kroničnih komplikacija šećerne bolesti. To znači da se vrijednost glukoze u krvi kreće između 4 i 8 mmol/l te da ne prelazi 10 mmol/l, a razina HbA1c ne smije prelaziti 7%. Takve rezultate moguće je postići samo ako na vrijeme otkrijemo šećernu bolest i pridržavamo se dobivenih uputa o njenom liječenju.

Mr.sc. Manja Prašek, dr.med. Prof.dr.sc. Željko Metelko, dr.med.