Hormoni i oči

Oči dijele sudbinu organizma

Sjećate li se onog: “Oči dijele sudbinu cijelog organizma”? Tu rečenicu stalno ponavljam, ali pacijenti kao da ne čuju. Zašto to napominjem? U pravilu, pacijent dolazi okulistu jer ga na očima nešto smeta. Recimo, žuljaju ga, kao da su pune pijeska. Jedan mali, bezazleni simptom na očima može biti pokazatelj početka ozbiljne bolesti. Možda žuljanje u očima ukazuje na pogoršanje bolesti od koje se pacijent već duže liječi, ali on to ne povezuje.

I tako, pacijent došao, njega žuljaju oči, ne kaže više ništa, ne donese nikakvu dokumentaciju, a na okulistu je da pogodi. Ljudi moji – kad auto odvezemo na servis, nosimo u pravilu servisnu knjižicu da mehaničar zna što se zbivalo prije. A kod doktora dođemo bez ičega. Okulist može odabrati dva pristupa. Prvi je da ne pita puno, nego samo dade lijek koji će kratkoročno ublažiti tegobe na očima. “Oči žuljaju? Dobro – evo vam “umjetne suze” da ih malo podmažete. Doviđenja!”. Čas posla, vi sretni i zadovoljni. Dokle? Smetnje će se opet vratiti nakon prestanka ukapavanja. Druga je mogućnost da okulist krene u istraživanje. Postavlja pitanja, izvlači od vas podatke koji mogu dovesti u vezu smetnje na očima s nekom puno ozbiljnijom bolesti. Nakon milijun pitanja o drugim smetnjama i bolestima, pacijent će mu, pomalo iznerviran, priznati: “Pa da, ja već duže vrijeme uzimam lijekove za štitnjaču.” Što ga okulist toliko “gnjavi”? Žuri mu se. Ta on je došao “samo” zbog žuljanja u očima! Zapravo, tu sam ga čekala. Rekao mi je sve što mi treba da mu izliječim oči. Na žalost, ne na početku pregleda, nego na kraju. Nakon puno vremena i strpljenja uloženog da se poslože kockice i ustanovi izvor problema s očima, okulist sada može usmjeriti liječenje. Ishod će za pacijenta dugoročno biti bolji. Izliječit će oči tako što će, u suradnji s endokrinologom, umiriti osnovnu bolest. Dvostruka korist!

Treba nam suradnja

Potrebna je suradnja okulista s pacijentom, ali i suradnja s liječnikom opće prakse ili specijalistom koji ga već liječi od određene bolesti i bolje ga poznaje. Kad bi oni unaprijed upozorili pacijenta, primjerice, da suhoća oka može biti znak pogoršanja bolesti štitnjače, tada bi pacijent ranije došao okulistu na pregled. Ranije bi se nešto poduzelo. U ovom slučaju, umirile bi se oči, ali i ponovio test hormona, jer je očito da se sa štitnjačom opet nešto zbiva. A tu se ne smije čekati!

Oči i štitnjača

Kad malo bolje promislim, svako, ama baš svako stanje koje dovodi do poremećenog lučenja hormona endokrinih žlijezda može utjecati na oči i funkciju vida. Oči nekad mogu biti prvi znak da se s nekom žlijezdom u tijelu nešto zbiva, (kao žuljanje u slučaju štitnjače). Uz bolest štitnjače oči se mogu “povećati” i postati izbuljene. Zašto? Poremeti li se rad štitne žlijezde, naš će obrambeni, imuni sustav nastojati smiriti stanje. Koji put u tome izgubi mjeru. U krvi se stvaraju antitijela koja bi trebala smiriti štitnjaču. Međutim, kako ništa nije savršeno, ponekad ta antitijela postanu opasnost za druge organe. U ovom slučaju na meti su oči, točnije – sadržaj očnih duplji (orbita), masno tkivo koje okružuje oči. Slučajno će antitijela koja brane štitnjaču napasti to masno tkivo i ono će nabubriti. Tada će u očnim dupljama nastati “gužva”. Očima je tijesno, one se postupno izguravaju prema vani. Vjeđe tada mogu postati relativno prekratke da obuhvate očnu jabučicu u cijelosti. Razmazivanje suza preko cijelog oka tada više nije moguće. Eto vam razloga za suhoću i žuljanje. Kad bismo u tom stadiju posumnjali na poremećaj štitnjače, možda bismo mogli na vrijeme spriječiti veće probleme, i to ne samo s očima. Nastavi li proces teći nekontrolirano, s vremenom oči postaju izbuljene. Zacrvene se jer nasjedne krv koja zbog pritiska u dupljama ne može normalno otjecati. Nabreknu i vanjski očni mišići i više ne mogu potezati oči u željenom pravcu. Počnemo gledati u križ, a ponekad vidimo i duplo. Pritisak u dupljama šteti vidnim živcima koji kroz njih prolaze. Smanjuje se provodljivost slike od oka prema mozgu. Pritisak nabubrelog sadržaja očnih duplji pritišće i na oči. Unutar oka raste tlak. I on pritišće na vidni živac. Nažalost, jednom oštećen živac više se ne može oporaviti. Spašavamo ono što je od funkcije živca preostalo. Gužva u očnim dupljama može dovesti do promjene oblika očnih jabučica. Umjesto da budu kuglaste, postaju jajolike. Tada se i dioptrija mijenja. Prijašnje naočale više nam ne odgovaraju. Slika postaje mutna, što zbog promjene dioptrije, što zbog usporene provodnje vidnim živcem. I širina vidnog polja smanjuje se. Ako je pacijent tek sada došao okulistu, imat ćemo puno posla da sve opet dovedemo u red. I pitanje je hoćemo li u tome uspjeti. Koliko bi lakše bilo da smo na štitnjaču pomislili već pri prvom žuljanju na očima!

Štitna žlijezda reagira na stres

Danas nema onog tko nije pod nekakvim stresom. Primijetila sam da mi u ljetnim mjesecima dođe tjedno i po nekoliko pacijenata čije su smetnje s očima sumnjive na poremećen rad štitnjače. Najčešće su to žene. One su, za razliku od muške populacije, sklonije poremećaju lučenja hormona štitnjače. Muškarci rjeđe obolijevaju, ali kad ih uhvati, tada je bolest žešća.

Zašto ljeti

Jednom sam istraživala bolest štitnjače u žene koja se bavila vrlo odgovornim zanimanjem. Imala je u nekoliko navrata povišene hormone štinjače, ali je uzimala lijekove i držala bolest pod kontrolom, sve dok jednog ljeta, pod velikim stresom i uz izrazito visoke ljetne temperature, bolest nije buknula svom silinom. Tada sam iz literature doznala da vrućina može pospješiti poremećaj rada štitnjače, sa svim posljedicama koje se pokažu na očima. Možda je baš vrućina bila razlog zašto su i ovog ljeta na pregled očiju češće dolazili pacijenti s poremećajem hormona štitnjače. Ima i turista, ovdje u prolazu, i o njima u pravilu ne znam ništa. Oni jesu “na odmoru”, ali je to za njih stres zbog promjene sredine i navika. Iako su iz zapadnih, razvijenijih zemalja, i oni su, poput naših domaćih pacijenata, zabrinuti “samo” zbog smetnji s vidom i očima. Nitko da napomene kako već od prije uzima lijekove za bolest štitnjače, sve dok ih ja ciljano ne upitam. Ni njih “europski” liječnik nije upozorio na tu mogućnost. Po tome smo, izgleda, već u skladu s Europom. Koliko nam to služi na čast, procijenite sami. Da se mene pita, ja bih voljela da u tome što prije postanemo bolji od Europe.

Mr.sc. Inge Bošković Dragičević, dr.med.