PRVI POLAZAK U ŠKOLU |
| |
Nikada dovoljno pohvala |
| |
Polazak u školu jedan je od najvažnijih, ili čak prijelomnih trenutaka u životu
svakog djeteta, ali i njegove obitelji. Polazak u školu predstavlja velik preokret
za obitelj, a naročito za dijete, mijenjajući mu stil života, jer iz igre prelazi
u period obveza. |
| |
| |
Dijete
većinom ulazi prvi put u organiziranu, discipliniranu sredinu, koja ga izlaže
sustavu vrednovanja, kao i natjecanju. Prvi put se sučeljava s odgovornošću
i obvezama, mora pronaći svoje mjesto u skupini vršnjaka u razredu, istaknuti
se i dokazati u očima učitelja i roditelja.
S druge strane, ne smijemo zaboraviti da polaskom u školu dijete ne prestaje
biti dijete. Njegova potreba za igrom, zabavom, maštanjem i roditeljskim nježnostima
ne prestaje zbog školskih obveza. Posebno je teško djeci koja nisu pohađala
vrtić, malu školu ili neki drugi oblik predškolskog odgoja, pa je polazak u
školu ujedno i prvo odvajanje od roditelja. Kako će se dijete osjećati u školi,
prihvatiti učenje i obveze, ovisi o tome koliko se roditelji druže s njim, kako
je pripremljeno za školu, ali i o svim prethodnim iskustvima koje je steklo
u obitelji.
I za roditelje je polazak njihove djece u prvi razred osnovne škole praćen velikim
uzbuđenjem, ali i strahom. Roditelji su zabrinuti kako će njihova djeca funkcionirati
u školskoj sredini, kako će se prilagoditi zahtjevima škole, hoće li biti uspješna
i slično.
Stručnjaci u školi smatraju da je zabrinutost roditelja opravdana i razumljiva
s obzirom na to da prilagodba djeteta na školu utječe na djetetov osjećaj zadovoljstva,
kvalitetu njegova života, motivaciju za učenje, kao i na budući stav prema obrazovanju
općenito. |
| |
| |
| Pozitivna podrška |
| |
Školska nastava ne proširuje samo intelektualni horizont djeteta, već znatno opterećuje
njegove fizičke i intelektualne funkcije. Stoga je vrlo važno utvrditi zrelost
djeteta za školu, jer datum rođenja i činjenica kako dijete već zna “sva slova”
nisu garancija da će se dijete na zadovoljavajući način snaći u školskoj sredini.
Upravo zbog te činjenice vrlo je važno prije polaska u školu na odgovarajući način
procijeniti sve aspekte zrelosti djeteta za školu i istovremeno otkriti eventualne
poremećaje ponašanja, jer postoji velika vjerojatnost da će se kod djeteta koje
već i prije školske dobi ima problema u svladavanju životnih teškoća, polaskom
u školu oni još više produbiti.
Zrelost za školu uključuje fizičku, intelektualnu, psihičku, emocionalnu i socijalnu
zrelost i samostalnost. Ona ne dolazi sama od sebe niti preko noći. Rezultat je
djelovanja različitih čimbenika, od kojih je posebno važan utjecaj obitelji i
način komuniciranja između roditelja i djece. Ne treba od djeteta očekivati previše
(ne mora baš svaki put dobiti odličnu ocjenu), i neuspjeh je sastavni dio života
i učenja, a ocjena relativna, budući da se uz trud može ispraviti. Treba izbjegavati
kritike i kazne jer one samo produbljuju osjećaj nesigurnosti i neuspjeha, te
koristiti pozitivnu podršku i pohvalu jer se tako razvija osjećaj sigurnosti i
samopouzdanja kod djeteta. Važno je prema školi razviti pozitivan stav, što znači
da ne treba pred djecom negativno govoriti o učitelju, nastavnim programima i
sl. Roditelji moraju u djetetu razviti osjećaj da je ono jedinstvena i važna osoba,
kako sebi, tako i drugima. Važno je biti dosljedan u stvaranju radnih navika.
U kući treba osigurati prostor za rad i učenje u kojem će dijete stalno raditi
i samo pospremati svoje stvari. U početku im treba pomagati, učiti s njima, ali
ne umjesto njih, ukazati im na eventualne pogreške i uputiti ih u samostalno rješavanje.
Važno je zajedno napraviti plan učenja i igre, organizirati radni dan te razgovarati
s djetetom o događajima u školi i pokazati spremnost u rješavanju svih teškoća
s kojima se susreće.
Samo od djeteta koje osjeća emocionalnu sigurnost, koje ima vjeru u sebe i koje
zna da je voljeno, moguće je očekivati uspješno snalaženje u školskom i daljem
životu.
|
| |
| |
| Prim.mr.sc. Jagoda Dabo, dr.med. |
| |
 |
| |