PRVI POLAZAK U ŠKOLU
 
Nikada dovoljno pohvala
 
Polazak u školu jedan je od najvažnijih, ili čak prijelomnih trenutaka u životu svakog djeteta, ali i njegove obitelji. Polazak u školu predstavlja velik preokret za obitelj, a naročito za dijete, mijenjajući mu stil života, jer iz igre prelazi u period obveza.
 
 
Dijete većinom ulazi prvi put u organiziranu, discipliniranu sredinu, koja ga izlaže sustavu vrednovanja, kao i natjecanju. Prvi put se sučeljava s odgovornošću i obvezama, mora pronaći svoje mjesto u skupini vršnjaka u razredu, istaknuti se i dokazati u očima učitelja i roditelja.
S druge strane, ne smijemo zaboraviti da polaskom u školu dijete ne prestaje biti dijete. Njegova potreba za igrom, zabavom, maštanjem i roditeljskim nježnostima ne prestaje zbog školskih obveza. Posebno je teško djeci koja nisu pohađala vrtić, malu školu ili neki drugi oblik predškolskog odgoja, pa je polazak u školu ujedno i prvo odvajanje od roditelja. Kako će se dijete osjećati u školi, prihvatiti učenje i obveze, ovisi o tome koliko se roditelji druže s njim, kako je pripremljeno za školu, ali i o svim prethodnim iskustvima koje je steklo u obitelji.
I za roditelje je polazak njihove djece u prvi razred osnovne škole praćen velikim uzbuđenjem, ali i strahom. Roditelji su zabrinuti kako će njihova djeca funkcionirati u školskoj sredini, kako će se prilagoditi zahtjevima škole, hoće li biti uspješna i slično.
Stručnjaci u školi smatraju da je zabrinutost roditelja opravdana i razumljiva s obzirom na to da prilagodba djeteta na školu utječe na djetetov osjećaj zadovoljstva, kvalitetu njegova života, motivaciju za učenje, kao i na budući stav prema obrazovanju općenito.
 
 
Pozitivna podrška
 
Školska nastava ne proširuje samo intelektualni horizont djeteta, već znatno opterećuje njegove fizičke i intelektualne funkcije. Stoga je vrlo važno utvrditi zrelost djeteta za školu, jer datum rođenja i činjenica kako dijete već zna “sva slova” nisu garancija da će se dijete na zadovoljavajući način snaći u školskoj sredini. Upravo zbog te činjenice vrlo je važno prije polaska u školu na odgovarajući način procijeniti sve aspekte zrelosti djeteta za školu i istovremeno otkriti eventualne poremećaje ponašanja, jer postoji velika vjerojatnost da će se kod djeteta koje već i prije školske dobi ima problema u svladavanju životnih teškoća, polaskom u školu oni još više produbiti.
Zrelost za školu uključuje fizičku, intelektualnu, psihičku, emocionalnu i socijalnu zrelost i samostalnost. Ona ne dolazi sama od sebe niti preko noći. Rezultat je djelovanja različitih čimbenika, od kojih je posebno važan utjecaj obitelji i način komuniciranja između roditelja i djece. Ne treba od djeteta očekivati previše (ne mora baš svaki put dobiti odličnu ocjenu), i neuspjeh je sastavni dio života i učenja, a ocjena relativna, budući da se uz trud može ispraviti. Treba izbjegavati kritike i kazne jer one samo produbljuju osjećaj nesigurnosti i neuspjeha, te koristiti pozitivnu podršku i pohvalu jer se tako razvija osjećaj sigurnosti i samopouzdanja kod djeteta. Važno je prema školi razviti pozitivan stav, što znači da ne treba pred djecom negativno govoriti o učitelju, nastavnim programima i sl. Roditelji moraju u djetetu razviti osjećaj da je ono jedinstvena i važna osoba, kako sebi, tako i drugima. Važno je biti dosljedan u stvaranju radnih navika. U kući treba osigurati prostor za rad i učenje u kojem će dijete stalno raditi i samo pospremati svoje stvari. U početku im treba pomagati, učiti s njima, ali ne umjesto njih, ukazati im na eventualne pogreške i uputiti ih u samostalno rješavanje. Važno je zajedno napraviti plan učenja i igre, organizirati radni dan te razgovarati s djetetom o događajima u školi i pokazati spremnost u rješavanju svih teškoća s kojima se susreće.
Samo od djeteta koje osjeća emocionalnu sigurnost, koje ima vjeru u sebe i koje zna da je voljeno, moguće je očekivati uspješno snalaženje u školskom i daljem životu.
 
 
Prim.mr.sc. Jagoda Dabo, dr.med.